Više od 120 umjetnika Opere Hrvatskog narodnog kazališta Split danas se u 12 sati okupilo pred zgradom kazališta kako bi ukazali na kadrovske, programske i organizacijske probleme koji su kulminirali poslovnom politikom aktualnog intendanta, a koji vode u smjeru potencijalnog zatvaranja splitske Opere, čime bi kazalište izgubilo status nacionalnog.
Na okupljanje su pozvali intendanta Vicka Bilandžića i gradonačelnika Ivicu Puljka jer priču ne žele politizirati – cilj im je samo opstanak umjetnosti, s kojom sve počinje i završava. Oni se njihovu pozivu nisu odazvali.
Apel djelatnika pred kazalištem je pročitala Dajana Stolić Bohnert, članica opernog zbora HNK Split.
Apel umjetnika prenosimo u cijelosti:
APEL ZA SPAS OPERE HNK SPLIT
Ovaj proglas je odobrilo i potpisalo više od 120 umjetnika Opere HNK Split.
Poštovana publiko, građani Splita, predstavnici medija, politički dužnosnici i sveopći hrvatski kulturni narode,
obraćamo vam se ovim putem u obliku zajedničkog mišljenja o radu Opere HNK Split. Smatramo kako je od izuzetne važnosti za splitsku i hrvatsku kulturu približiti javnosti mišljenje naših opernih umjetnika.
Zgrada HNK u Splitu je podignuta davne 1893. godine i opremljena je kao operna kuća, sa svim zakonitostima koje takva zgrada treba imati. Bogata tradicija velikih kazališnih uprizorenja, posebice opernih, oduvijek je krasila naš teatar. Split je grad glazbe, naročito pjevanja koje je uvučeno u genetski kod ljudi, stoga ne iznenađuje da je naše kazalište oduvijek ukrašeno epitetom “opernog” kazališta.
Važno je istaknuti da se kulturni utjecaj našeg kazališta i odgovornost njegovih umjetnika prostire na veću površinu od samoga grada jer hrvatska kazališna publika od Like do Dubrovnika organski gravitira Splitu. Kazalište je od svog postanka kamen temeljac hrvatske kulture, naročito u potvrđivanju i razvitku nacionalne kulture i stvaralaštva. Ono desetljećima obrazuje i odgaja zrelu kazališnu publiku, razvijajući njen ukus izvedbama svjetskih i domaćih remek-djela.
Danas se nažalost suočavamo s nizom problema koji nisu započeli u mandatu aktualnog intendanta, ali su njegovom poslovnom politikom kulminirali do stanja zbog kojeg se s pravom pitamo vodi li cijela situacija prema zatvaranju splitske Opere.
Probleme smo saželi u tri glavne točke:
1. Kadrovska politika, to jest nedostatak iste
HNK Split godinama posluje bez kadrovskog plana za popunu radnih mjesta nužnih za realizaciju programa Opere. Operni ansambl funkcionira uz teškoće na svega 50% kapaciteta od sistematizacijom propisanog broja izvršitelja. U protekle je tri godine kazalište ostalo bez većeg broja djelatnika, a ta se mjesta nisu popunjavala novim zaposlenicima.
Posebno je alarmantna situacija u solističkom ansamblu koji je sastavljen od samo 4 pjevača. Za usporedbu, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka broji 12 solista, HNK Osijek 18, a HNK Zagreb 26.
U Orkestru nedostaju ključna radna mjesta sistematizirana po vrstama i hijerarhiji instrumenata poput drugog koncertnog majstora, vođa dionica, prvih puhača, a nedostaje čak i čitava sekcija udaraljki i fagota. Orkestar je po broju zaposlenih djelatnika pao na 43 od traženih 77, dok je Zbor pao na 34 pjevača od minimalno potrebnih 48. Broj zaposlenih se i dalje smanjuje pa pojedini umjetnici često istovremeno odrađuju i poslove drugih radnih mjesta za koje se ne raspisuju natječaji. Opera HNK Split nema niti jednog zaposlenog dirigenta, nema ni zaposlenog zborovođu, nedostaje još jedan korepetitor, a Kazalište nažalost više nema ni nacionalnog prvaka. Natječaji za radna mjesta za dirigenta i zborovođu još uvijek nisu objavljeni iako su to neophodna radna mjesta, na natječaj za korepetitora se nitko nije javio, a nedavno je i propao natječaj za dva radna mjesta u Zboru jer nitko nije proveo proceduru u zakonskom roku.
Mnogi sjajni vanjski suradnici, većinom Splićani, godinama strpljivo čekaju priliku za zapošljavanje koje su zaslužili svojim marljivim i predanim radom u Orkestru i Zboru, no njihova potencijalna radna mjesta ostaju upražnjena. Kazalište već mjesecima nema ni pravnu službu koja bi provela natječaje, kao ni valjani Pravilnik o audicijama koji je već drugi put u pet godina odbijen od dva saziva kazališnog vijeća, a novi prijedlog Pravilnika još uvijek nije u izradi.
Zbog poslovne politike i prioriteta kakvi danas jesu, iznimno smo zabrinuti za naš ansambl jer se na prvo mjesto stavljaju brojke, a ne ljudski potencijal i kvalitetan program.
Prema Zakonu o kazalištima, za izvedbu raznih scenskih, glazbenih i glazbeno- scenskih djela, kazalište mora raspolagati potrebnim profesionalnim umjetničkim osobljem te organizacijskim i tehničkim radnicima. U protivnom može izgubiti status nacionalnog kazališta, a upravo ovakav način vođenja kazališta vodi prema tome.
2. Programska politika, to jest nedostatak iste
Svjedoci smo postupnog, sustavnog, ali vrlo očitog urušavanja splitske operne scene. Iako je publika željna ozbiljnog opernog repertoara, broj opernih izvedbi iz godine u godinu je sve manji, a odabrani program ne odgovara razini nacionalne operne kuće. Dovoljno je spomenuti skraćenu i adaptiranu verziju Mozartove “Čarobne frule”, ostvarenu u koprodukciji s Umjetničkom akademijom u Splitu, koja više odgovara izvedbama za djecu i mlade u svrhu edukacije i odgoja nove publike, a ne kao ozbiljna operna premijera kako je proglašena jer u njoj nije sudjelovao Zbor niti zaposleni solisti. Ponavljajuća praksa postavljanja jednočinki ili kratkih opera kao premijernih naslova također ne zadovoljava programske norme.
U posljednjih godinu dana još nismo postavili veliku ozbiljnu repertoarnu operu, nema ni naznaka klasičnih naslova „željeznog repertoara“, ali se najavljuje velik broj opereta i mjuzikala koji nikako ne mogu biti temelj opernog programa nacionalnog kazališta.
Prema programsko-financijskom okviru zadanom od Osnivača, minimalan broj opernih izvedbi u kalendarskoj godini je 35, ne uključujući Splitsko ljeto. U 2024. smo imali samo 24 izvedbe, čime vodstvo kazališta nije izvršilo svoju dužnost prema Osnivaču i građanima, a ni prema državi jer za financijska sredstva koja od njih dobiva nije isporučilo program u zadanom minimalnom opsegu i s dovoljnim brojem zaposlenika i profesionalnih umjetnika.
U medijima se stalno govori o uspješnosti predstava, nikad većem broju publike i ostvarenom prihodu, financijskoj stabilnosti te vrhunskom programu. Prava istina ovakvog poslovanja jest da se ono temelji na ostvarenju prihoda koje je rezultat drastično smanjenog broja izvedbi i broja zaposlenika, posebno u opernom programu. Zbog izrazite nepopunjenosti ansambla, posebno solističkog dijela, kazalište je primorano angažirati vanjske suradnike, što čini opernu produkciju puno skupljom, umjetnički ansambl nestabilnim jer se vanjski suradnici mijenjaju, a bez brojčano stabilnog ansambla nemamo garanciju da će određeni operni naslov dugoročno opstati na repertoaru kazališta. Sve to utječe na smanjenje broja opernih naslova i izvedbi te dovodi u pitanje realizaciju i opstanak samog programa na repertoaru.
Iako operni umjetnici marljivo i redovito odrađuju svoje probe za operne programe, upravo zbog nedostatka kadra i valjanog godišnjeg programskog plana u prva tri mjeseca tekuće sezone nismo izveli niti jednu repriznu opernu izvedbu u kojoj bi sudjelovao cijeli operni ansambl.
Kazalište ne funkcionira po principu profitabilne ustanove, već javne ustanove čije su djelatnost i poslovanje određeni zakonima Republike Hrvatske za čije je provođenje odgovoran sam intendant.
3. Organizacijska politika, to jest nedostatak iste
Funkcioniranje Opere, najveće i najkompleksnije jedinice kazališta, najviše ovisi o pravovremenom planiranju radnog procesa i izvedbi. Opera je pala na posljednje mjesto prilikom ispunjavanja kazališnog kalendara, što rezultira užurbanim procesom rada, često bez osnovnih uvjeta za pripremu uloga, rad u velikoj nervozi i neizvjesnosti oko realizacije planiranog programa te nažalost i otkazivanje drugih programa zbog nemogućnosti valjane pripreme, kao na primjeru tradicionalne izvedbe rekvijema uoči Dušnog dana. Programi se dogovaraju, produciraju i promoviraju prekasno, što otežava dostizanje vrhunskih umjetničkih ostvarenja koja oduvijek isporučujemo publici. Funkcioniranje je dodatno otežano i usporeno jer je Opera ostala bez drugog ravnatelja u samo godinu i pol dana uz neuspješno imenovanje trećeg ravnatelja, što u konačnici prijeti narušavanju organizacijske strukture Opere.
Zaključno, umjetnici Opere HNK Split od intendanta traže urgentno očitovanje o strateškom planu o budućnosti Opere, njenoj kadrovskoj i programskoj politici te hitnim promjenama koje će zaustaviti poniranje splitske Opere. Gradonačelnika molimo da ozbiljno pristupi rješavanju ovih dugogodišnjih problema Kazališta i obrati pažnju na izgradnju nove pozornice i sanaciju postojeće zgrade koja svojom infrastrukturom već odavno predstavlja opasnost za djelatnike i publiku te da ne dozvoljava ni ovoj ni budućoj upravi poslovanje bez strateškog plana zapošljavanja, odnosno ulaganja u ljudski potencijal jer se jedino tako može ostvariti kvalitetan program koji će dugo ostati na repertoaru na zadovoljstvo publike.
Mi smo u ovim teškim trenucima složniji no ikad i ustrajat ćemo, a glas umjetnika neće biti utišan dokle god ne vratimo ugled i čast ponosnom simbolu Splita– našoj Operi!
