Točno u podne u utorak izbornik Zlatko Dalić razgovarao je s novinarima u Neuruppinu.
Kakva je bila noć, kad ste zaspali?
– Teška noć… Ne znam što bih više rekao. Davno sam rekao da ću se radi ovih jutara nakon poraza ostaviti trenerskog posla, ali što je tu je. To je život. Neće me ništa pokolebati na mojem putu dalje, neće me ništa zaustaviti. Ja vjerujem u ovu reprezentaciju. Čestitam igračima na utakmici, na trudu i energiji, ostavili su srce na terenu. Ne mogu im, nažalost, čestitati na uspjehu. Hvala svim navijačima, osobito onima koji su bili na utakmicama, na stadionima. Bili su fantastični. Ne znam je li Hrvatska imala ikad ovoliko navijača na utakmicama. Mi smo u gradove u kojima smo igrali doveli sto tisuća navijača što znači da je ova reprezentacija postala pokret, kult i simbol nacije. Hvala dečkima iz navijačkih skupina koji su došli i navijali zajedno. To je pravi put, to zajedništvo. Svi mi imamo svoje klubove za koje navijamo, ali reprezentacija je iznad svega. Dečki, hvala. Molim ih da ostanu zajedno dalje i da prate reprezentaciju, da je vole i kad gubi i kad pobjeđuje. Hvala i vama novinarima na praćenju, na korektnosti većine vas. Neki od vas su imali figu u džepu, ali to je vaš put i vaš izbor. To je vama na dušu, stvaranje afera, aferica i nemira, ali ja se borim s time već šest godina. Vama na dušu, vi znate zašto to radite. Ponosan sam.
Ostajete li i dalje izbornik?
– Znam svoj put, radim ispravno i pošteno. Ovo je moja odgovornost, ovo je moj neuspjeh. Neće me ništa pokolebati, neću tražiti alibi u nekom drugom. Nakon ne znam koliko uspjeha, došao je neuspjeh. Treba se znati boriti s neuspjehom. Ostat ću čvrst i nepokolebljiv na svom putu. Neću tražiti alibi, ali neću preskočiti suce. Dvaput smo primili pogodak u sudačkoj nadoknadi. Umjesto šest imamo samo dva boda. Makkelie nas je cijelu utakmicu zakidao, na kraju i s tih osam minuta nadoknade. Mene smeta što nas UEFA i FIFA podcjenjuju. Ne, nije on kriv, sve je bilo u našim rukama.
Šest godina uspjeha, to ništa ne može potamnjeti. Ovdje od početka nešto nije štimalo. Zašto?
– Težak početak, Španjolska je jedna od najjačih, ako ne i najjača. Prelako smo primali golove. Jedino što sam htio sinoć protiv Italije jest da ne primamo olako golove i već u prvom poluvremenu. Nikada ovako nismo primali golove. Ovi dečki ne zaslužuju nikakve kritike, nego samo pohvale. Poraz nije smak svijeta.
Sve sam prošao, nikada mi nije falilo energije. Neću se predati, neću se pokolebati. Sve sam u životu napravio sam. U reprezentaciji zajedno s igračima i stožerom. Život ide dalje, nećemo odustati.
Marco Pašalić, Marko Pjaca bez minute… Zašto?
– Ne mogu svi dobiti prigodu. Zahvaljujem i njima koji nisu dobili ni minute. Nekima vrijeme tek dolazi. Najveća isprika ide Domagoju Vidi, nikako nije igrao, a legenda je hrvatskog nogometa.
Teoretski smo još u igri. Što i kako ako ostanemo živi večeras?
– Kad primiš dva gola u nadoknadi, kad Mađari daju u 98. minuti, a mi nismo nikoga pobijedili. Za to ne mislim da će nam se poklopiti. Da se to dogodi, daj Bože, ali sve smo imali u svojim rukama.
Što bi sada mijenjali da možete?
– Najlošije je bilo prvo poluvrijeme protiv Albanije. Ostao sam iznenađen. Bilo je glupo nešto mijenjati prije Španjolske nakon onakve utakmice s Portugalom. Što sam trebao napraviti u Portugalu? Ne znam. Imali smo nekakav putokaz.
Liga nacija je na jesen, imate li viziju?
– Šest utakmica u Ligi nacija moraju biti priprema za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Plan je, naravno, plasman na Svjetsko prvenstvo. Sigurno je da reprezentacija zahtijeva nekakav remont, moramo biti brži, okomitiji… Vidjeti tko će dalje s nama, tko neće.
Lukine suze sinoć su svi vidjeli, što će biti s njim?
– Svatko odlučuje za sebe. Njega se već dvije godine sprema u penziju. Nisam razgovarao o tome s njim. Prepustit ćemo to Luki. Sedam godina je trajao naš zajednički put.