Nema svjetskog analitičara ili matematičkog modela koji će predvidjeti tko će nakon ovih izvanrednih izbora na koncu uzdignutih ruku grliti stranačke pristaše i dobiti mogućnost zasjesti u iznimno vruću fotelju Banovine, i to samo desetak mjeseci otkako su Splićani već odlučili povjerenje dati Ivici Puljku.

Puljak se želi vratiti na čelo Splita, a u izborni je boj HDZ poslao čovjeka bez stranačke iskaznice. Zoran Đogaš pet je godina bio prvi čovjek Medicinskog fakulteta u Splitu, a to iskustvo sada želi preslikati na nešto veću radnu grupu kakva je u Gradskoj upravi.

Ogromna odgovornost i žrtva bit će potreban saveznik onomu tko "upadne" u vruću fotelju prvog imena grada jer problemi ovdje nisu od jučer nego traju godinama i zahtijevaju snažan duh i ogromnu volju. Od 56 godina koliko ima na plećima, 26 je godina u znanstvenim krugovima, podučava i stvara, stručnjak je u području poremećaja disanja tijekom spavanja.

Što biste napravili prvo za građane Splita, da imate tu priliku?

- Ono što treba prvo, a treba i sada, u ovom trenutku, je razgovarati s ljudima, a onda krenuti na posao. Puno je stvari u kojima je moguće odmah ostvariti napredak. Potpuno nam je jasna slika o prvim danima i potrebnim prvim potezima u Banovini. Odmah se treba baciti na posao i ubrzati realizaciju Žnjana i Tehnološkog parka na Dračevcu. Garaže treba odmah vratiti na dnevni red, kao i pojačati službu urbanizma, odnosno napokon staviti u funkciju Zavod za urbanizam. Veliki su problemi ovog ljeta u centru grada i potrebno je učiniti sve napore da se odluke o komunalnom redu poštuju i to odmah. Odmah bismo išli u uređenje kupališta i zapuštenih dječjih igrališta, ali i na sanaciju ulica koje su u najlošijem stanju. No, Split pod mojim vodstvom neće biti grad krpanja, već grad za velike stvari i projekte. Jedan od njih su Europske igre 2027. godine, ali i žurno iskorištenje EU sredstava za vrtiće i škole, izgradnja kompostane u suradnji sa susjednim gradovima te rješavanje željeznice Split-Zračna luka-Trogir.

Često uspoređujete Medicinski fakultet i grad. Na čelu fakulteta ste bili pet godina. Bilo je puno posla?

- Ja sam i kao prodekan radio na poslovima nastave i studentskih pitanja, što je vjerojatno najzahtjevniji dio posla. I to dvaput po četiri godine. Bila je to zlatna škola upravljanja i kasnije sam to iskoristio kao dekan.

Još 1997. godine ste doktorirali, disertacija je laicima čudnog i neshvatljivog imena, pa dajte malo to razdvojite na proste faktore, kako u matematici kažu...

- Radio sam temeljna istraživanja u neuroznanosti, da pojednostavnim, zapravo kako mozak radi. U mozgu postoje dvije glavne vrste receptora, dvije molekule, dva neurotransmitera od kojih jedan neuronima govori da rade, a drugi da stane. I to na dijelu mozga koji regulira disanje. Čitav moj život u znanosti je disanje, kao i poremećaji disanja u spavanju.

Zašto medicina i neuroznanost?

- Zapravo sam od početka maštao krenuti prema medicini. Jedino me na kratka razdoblja privlačila arhitektura. Mozak mi je bio interesantan, a s druge strane i genetika, i splet okolnosti je bio da sam otišao na neuroznanost u Ameriku.

 Već smo govorili o poremećajima disanja u spavanju… Pa koliko onda danas ljudi muku muči s time?

- Užasno veliki broj ljudi, i zato već dva desetljeća pokušavam senzibilizirati javnost. Procjenjuje se da oko milijardu ljudi pati od poremećaja disanja tijekom spavanja. Taj poremećaj je povezan sa svim bolestima današnjice - od povišenog arterijskog tlaka i šećerne bolesti. Rizik je i za moždani udar, debljinu i drugo. Daleko najveći broj je, što nije dobro, da poremećaji nisu prepoznati, liječeni i dijagnosticirani.

Obitelj vam je ključna u svemu?

- Bez međusobne potpore u obitelji ništa ne ide. Nije nitko od njih bio za ovu moju epizodu u politici na početku, ali kad su se stvari već tako dogodile, onda smo potpora jedni drugima. Sad su mi najveći kritičari, ali i najvjerniji navijači.

Bili ste i koordinator Festivala znanosti u Splitu... Dakle, mladi ljudi su vam, često ih spominjete, fokus djelovanja.

- Mladi ljudi su budućnost. Ja sam bio prvi koordinator Festivala u Splitu. Vodim i Tjedan mozga punu 21 godinu. Ideja je bila da Festivalom znanost izađe vani među ljude, da nije samo u četiri fakultetska zida.

U SAD-u ste bili četiri godine. Pamtite samo sretne dane?

- Tu je bila prekretnica u mom životu. Znanost koju smo tada radili je nešto najbolje na svijetu. Ništa me više nije impresioniralo kasnije, a kad imate otvorene oči, onda naučite i druge stvari korisne za život. Puno je lakše i ugodnije živjeti, puno se sigurnije osjećate jer možete planirati, imate predvidljivost što ćete biti. Da sam tamo nastavio biti liječnik put bi mi u svemu bio definiran - znao bih što bi vozio, kakvu bih kuću imao, kakav društveni status, ali… nije to to.

Iako mnogi nisu vjerovali, tako su meni barem rekli, Vi ste se iz Amerike vratili u Hrvatsku. Kažu da ste to obećali i obećanje ispunili?

- Dobro ste upućeni. Obećao sam roditeljima i tadašnjoj curi, današnjoj supruzi. Pokojnog oca i mamu su često provocirali da se neću vratiti jer mi je u Americi dobro i da su mi šanse velike. Ali, ja sam se vratio. Želio sam u Hrvatsku, u svoj Split donijeti nešto novo.

Dakle, zbog toga ste osnovali Centar za medicinu spavanja u Splitu...

- Pa... Dođete u Ameriku, vidite da nešto postoji, naučite, a ovdje je onda ostalo samo naći pacijente. Ipak, ni u Americi tada nije bilo nikakvog centra takve vrste. Trebalo je početi od nule. Profesor Goran Račić i ja smo, zato, zajedno s mladim suradnicima, zamolili ravnatelja bolnice u Splitu da nam da derutan dio ustanove za tu svrhu. I eto, bio sam uporan, dosadan, skupili smo mnogo donacija i onda smo spojili KBC i Medicinski fakultet i napravili čudo. Naš primjer slijede drugi sada.

Kako biste Vi sebe predstavili javnosti? Tko je Zoran Đogaš iza 15 sati?

- Sasvim običan čovjek koji voli sport. Čitav život sam se bavio sportom. Sada najviše nogometom, i malim i velikim. I sad nastojim otići s ekipom na balun, unatoč kampanji. Obilježio me i šah. Kad sam počeo u četvrtom osnovne, bio sam drugi na prvenstvu Hrvatske. Drugi jer sam prokockao priliku, ono što nisam smio. Oni koji igraju šah znaju što su "raznobojni lovci". Da, to sam prokockao... hehe. Iako ne volim o tome pričati, pogotovo sad u kampanji, nakon 15 sati sam često fokusiran i na humanitarni rad. Stalno upozoravam na probleme s mozgom, upućujem na autizam, cerebralnu paralizu, ADHD, i drugo. Udruge i pojedinci s kojima surađujem to znaju, neću ih sad spominjati. Ali to su stvari koje dušu i srce.

Svirate i gitaru. Jeste to samouko?

- Naučio sam je svirati u crkvi, kod don Bobe u Varošu. Masu je djece bilo tada, svi su bili aktivni, imali smo čak i jedan bend koji je punio crkvu u 11 sati nedjeljom jer smo imali dvije električne gitare i orgulje. Bio je i čitav niz pjevača i pjevačica.

Svirali ste i za jednu brucošijadu, koliko znam...

- Da, istina. Na Medicini. Bio je to "ad hoc" napravljen bend s kolegama liječnicima, ali i s Mirellom Meić, Stefanom Kokoškovom, Matom Perkovićem, Denijem Karelovićem... Pripremili smo čitav koncert u mjesec, dva dana.

Okušali ste se i u drugim sportovima, a volite i planinariti?

- Itekako. Vaterpolo, judo, plivanje, basket... Gibanje, sport, od mladosti je tako.  Jedno vrijeme sam sa suprugom stalno išao po Mosoru, ne samo od Sitnog Gornjeg nego i preko Žrnovnice što je nešto duži put, ali malo je vremena sada. Treba svakako više.

Basket ste mi spomenuli, on je odgovaran za dva metra?

- E nisam. Zapeo sam malo. Tri centimetra manje od dva metra... Sin je blizu dva metra, i on je igrao košarku, ali imao je nezgodan lom ruke pa je morao odustati.

Imate neke poveznice i sa Zagorom, otac vam je iz Crivca? Ili Crivaca, kako vi to kažete?

- Crivaca. Vjerojatno je pravopisno Crivca, ali... Crivac je očevo mjesto, a Gradac mamino mjesto. Ta dva su me mjesta obilježila. U Crivacu su baka i djed poginuli u Drugom svjetskom ratu, ali imali smo baku i djedu u Gradcu. U Crivacu ima jedna kućica u koju nekad odemo, otac ju je napravio da nas malo privuče i poveže.

Je li Vas strah i nelagoda od politike ili se tu dobro osjećate?

- Veliki je ovo izazov, ali ja smatram da imam odgovornost prema svom gradu. Ja želim da ovaj grad bude najbolji i najljepši na svijetu, isto kao i cijela zemlja. Ne želim da se moj grad koristi za realizaciju nečijih nacionalnih ambicija ili za sitno povećanje rejtinga. Split nikome ne smije samo biti odskočna daska, već mora biti na prvom mjestu. Kroz čitav život mi je Split prvi i jedini, nikad nisam i nikad neću otići iz njega. To živim i sad pričam te radim i u ovoj kampanji. Siguran sam da će to moji sugrađani prepoznati.

Gradonačelnik je već jednom i bio, stasao je u podnožju Svilaje, a kako Split voli pjevao je s legendarnim Matom Mišom Kovačem, sve to u gradu koji dosad nije birao istog gradonačelnika u dva mandata. Mjesecima se junačilo, a onda je jedan verbalni ispad bio uzrok da svita podno Marjana mora nanovo zaokruživati, mozgati, birati.

Novog splitskog poteštata bira se nakon nešto više od desetak mjeseci, a u zadnjim metrima pred izbore, predstavlja se i posljednje ime među cijelom paletom koja žele sjesti u fotelju u Banovini.


Ako građani Splita odluče Željka Keruma u fotelju u Banovini postaviti i drugi put, što biste napravili prvih nekoliko dana vlasti?

- Vrlo jednostavan odgovor i rješenje - u 60 dana bi sva neupisana djeca imali svoje mjesto u vrtiću. To bih napravio odmah.

Imate i plan za prihode grada...

- Grad Split od neaktivirane imovine može imati mjesečno i godišnje stotine milijuna kuna prihoda. Nju treba iznajmiti ili pustiti u funkciju, zapravo prodati. I onda dati malom čovjeku, pomoći svim socijalno ugroženim obiteljima, umirovljenicima, nezaposlenima...


Gradonačelnik ste bili u mandatu od 2009. do 2013. godine, a često ste ponavljali da su vam do još jednog dolaska u Gradsku upravu spriječili - krađom.

- Politika je u novije vrijeme sve nemoralnija. Kada mi je mandat završio 2013. godine, tada sam za protukandidate imao Ivaniševića i Baldasara i onda su se protivnici toliko angažirali da su mi davali tek 2,3 posto šanse. Anđelka Visković koja je bila moja zamjenica, uzela mi je tada 7 posto tako da smatram da sam i tada trebao biti prvi čovjek Splita. No, četiri godine kasnije u prvom krugu sam pobijedio, a u drugom krugu je bilo 5.600 nevažećih glasova što nije nikad bilo viđeno. Pokraden sam.


- I od te 2013. godine nije napravljeno ništa u Splitu. Zapadna obala je donijela promociju Splita u svijetu jer se zbog nje spominjao Split kao turistička destinacija. Dolazili su i novinari, koji su to prenosili u svijet, ali i face poput Jordana i drugih. Šteta je što se sada na Zapadnoj ne mogu vezati ekskluzivne jahte, velika je to šteta za Split.

No, na izbore idemo nakon svega godinu dana mandata Ivice Puljka...

Puljak je znanstvenik i profesor koji je na valu "završavanja ere Keruma i HDZ-a" i postao poteštat...

- Oni su se uvukli u Banovinu s pričom o eri Keruma i HDZ-a, a sutradan, nakon večeri kad su pobijedili, trebali su krenuti raditi. Oni imaju žuljeve na jeziku, ne na rukama.

Smatrate li se vi mafijašem i lopovom, kako govori protukandidat...

- Te priče nisu uljuđene ni civilizirane niti pristojne. Nema koga Puljak nije nazvao mafijašem i lopovom. U Splitu nema mafijaša ni zločinačke organizacije, Split je siguran grad, on nam s time samo odbija goste. On bulazni. Upleo se u mrežu gdje štiti samo Bojana Ivoševića. Vadi se na laži i podmetanja. Meni je posve bezobrazno da vadi nešto o Boži Petrovu pa, pitanje je jasno - čovječe, gdje ti je granica?

Znam da volite kuhati pa me zanima što omiljeno spremate? Gdje ste naučili kuhati?

- U kuhinji treba eksperimentirati, a ne u gradu. S gradonačelnikom moraš na sigurno. Kuhati sam naučio na brodu, jer svake godine tridesetak dana sam s obitelji na brodu. Tako sam i zavolio kuhanje, a i kapetan sam na brodu.

Više spremate za goste ili prijatelje?

- Nemamo dovoljno osoblja ni kuhara za raditi, to je činjenica. Glavni kuhar u Rogoznici mi je Indijac, ponekad se i ja uhvatim kuhanja, pogotovo ako je ekskluzivnije jelo poput jastoga, bifteka ili škampa. Svakom jelu treba pristupiti s voljom i željom.

Uz jastog ili škampe, nekad su dobra i dva jaja na tavi i pomfrit? Tako barem kažu...

- Nije problem napraviti 200 jaja ujutro za doručak. Kad bude doručak za dvjesto ljudi, i 400 je malo jaja. Što je pojesti dva jaja za doručak...

Od kuhanja do bagera, a i kultna je ostala ona poruka novinarka kad ste joj napisali da "livate teracu"...

- Sinoć sam u Splitu imao snimanje i odmah kad sam došao u Rogoznicu sam uzeo bager i poravnao sam jedan plac na kojem ću saditi masline na jesen. Eto, je li to dovoljan odgovor na ovo pitanje.


Počeli ste na Brdima, iz kioska, kažu...

- Ponosan sam na svoj život i svoju karijeru. Počeo sam iz garaže, otvorio sam prvi dućan, 2008. godine je sve stalo kada je došla recesija. S 10 sam godina dobio struju na selu, dotad smo imali vodenicu na rječici i mljeli smo brašno za nas i susjede za kruh. Kasnije je sve krenulo u pozitivnom smjeru. I znate, često kažu da sam primitivna seljačina, ali ne dira to mene. Srednju školu sam završio, išao sam u JNA, a primitivan nisam jer znam više o sportu, kulturi i biznisu nego svi moji protukandidati skupa.


Treba li gradonačelnik Splita znati pričati engleski jezik kao materinji?

- Nije danas tema da čovjek koji zna engleski mora biti gradonačelnik. Moja Eleonora s osam godina engleski jezik govori kao hrvatski, i onda ona može biti gradonačelnik? Tema je što si napravio u životu. Napravio sam više od milijun kvadrata, donirao sam desetke i desetke milijuna kuna, organizirao sam koncerte i plaćao troškove za liječenje bolesne djece. U povijest se ne treba vraćati, ali ja znam tko su oni, a tko sam ja.

Znamo da ste napravili križ na Marjanu i kip Franje Tuđmana, kroz njih se vidi Vaš odnos prema domovini i vjeri?

- Domovina mi je kao moja majka Kata. Sada sam vam sve rekao. Kata mi je umrla prije dva mjeseca, ona je bila veliki vjernik. Ona mi je govorila da se molim za neprijatelje da ih preobrazim i da nikada ne idem na revanšizam i osvetu. Vjera je svima potrebna, a svi oni koji je ne konzumiraju, treba ih poštovati. Ipak je bitan čovjek, a ne tko je i što je.


Je li vam drago kad Vas povezuju s Ferrarijem ili križem oko vrata...

- Netko to vidi pozitivno, a netko negativno. U svemu unesem dozu humora. Pisali su tako i o mojim postolima prije nekoliko dana, a ja sam ih namjerno obukao jer sam znao da će to netko primijetiti i da će se na osnovu toga ići sprdati. Ne može sve biti kruto, pa dobro da sam to napravio. Ja se volim šaliti na svoj, a onda i na tuđi račun. Tako sam i u školi bio glavni zabavljač.

Na Obali kneza Branimira, na broju 17 za 24 dana prvi će radni sat provesti novi splitski poteštat. Iako brojni Splićani ne znaju kako je baš Uprava njihovog grada na ovoj adresi, o politici ovdje svi sve znaju. Politika se ovdje uči od malih nogu. Politika je ovdje destruktivna, javnost prejednostavno lijepi etikete.

Opasno se politički živi u sredini u kojem gradonačelnici završavaju na lomači kritika, a nijedan ne dočeka ni drugi mandat. Ne čudi, stoga, ni prava paleta imena koji svi redom žele postati čelnik drugog grada u Hrvata koji prečesto trpi epitete grada slučaja. Kako u raznim događajima, tako i u radu lokalnog parlamenta koji je, barem u desetak mjeseci nepotpunog mandata, bio za zaborav.

Koliko god zamorni bili, izbori koji put donesu i nešto korisno. Barem obećanja od kojih se rijetko koje ostvari. Ili poznati Mostov tim koji se svojom marljivošću, konstruktivnošću i pripremljenim sadržajem već iskazao. Ivana, Ivica i Josip Markotić.

- Sa svojim timom bih se prvo informirao o stanju u gradu, misleći pritom na blagajnu, pravo stanje projekata. Napravili bi smo dubinski uvid u situaciju i onda prioritetno rješavali teme kojima smo se bavili proteklu godinu dana, a to je poticajna stanogradnja, vrtići, dnevni boravak i dom za starije osobe, izgradnja reciklažnih dvorišta i sortirnica, rješavanje Žnjana
 
 
- Bilo je nekih 12 sjednica i svaki puta bi s njih otišao s grčem u želucu. Jer je svaka imala neke skandale, niti jednu nismo mogli normalno privesti kraju. I bilo da su to izazvali vijećnici vladajuće većine, bilo da je to radila oporba. To je žalosno i nedostojno drugog grada u Hrvatskoj. Nadam se da nakon izbora to neće biti tako.
 
- Baš smo zbog toga i bili frustrirani. Sate i sate smo trošili na pripremu, u kojoj je prednjačila naša Ivana Ljulj Cvitanić, a onda te prijedloge često nismo ni stigli iznijeti od niskih udaraca i drugih epizoda koje smo viđali.
 
- Da, odrastao sam u Metkoviću. Tamo mi žive roditelji. Kad god mogu, odem ih posjetiti. U Metkoviću imam dosta prijatelja iz djetinjstva s kojima ostao povezan.  
 
 
- Tako je. Trenirao sam u nogometnom klubu Neretva. Na mjestu stopera. Taj period ostao mi je u jako lijepom sjećanju. Iz moje generacije je Sergej Jakirević, koji je ostvario uspješnu nogometnu karijeru a sada je uspješni nogometni trener. Mi smo bili taman ona generacija koja se našla nekako na sredini između generacija koje su dale dva najuspješnija nogometaša iz Metkovića: Igora Štimca i Darija Srne.  
 
- To je bilo više rekreativno, za vrijeme studija u Zagrebu. Za veslanje me je inficirao moj prijatelj Anthony Zvonimir Šoljić, povratnik iz Australije. On je tijekom života u Australiji trenirao veslanje i kad je došao u Zagreb na studij, okupio je nas ekipu prijatelja i osnovali smo sveučilišni osmerac s kojim smo nekoliko godina nastupali na sveučilišnim regatama.
 
- Itekako. Prije korone sam trenirao na Marjanu najmanje 4 puta tjedno. Razdoblje korone me totalno poremetilo, nabacio sam dosta kilograma viška. U ovoj kampanji sam uspio izgubiti nekoliko kilograma, ali to je više od stresa i adrenalina koje kampanja sa sobom nosi.
 
- Otkad sam prisutan u lokalnoj politici, navikao sam na etikete i uvrede. Naslušao sam se svega. Od toga da smo za jedne katotalibani a za druge ljevičari, Puljkovi žetončići, izdajnici i drugo. U početku me je to smetalo, ali sad više ne. Pred sobom imam cilj prema kojem idem i ne osvrćem se previše na ometače i bukače sa strane.  
 
- Ljubav prema bioetici rodila se za vrijeme studija na Filozofskom Fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Pa sam nakon završetka studija otišao u Rim i tamo najprije magistrirao i zatim i doktorirao bioetiku.
 
 
- Ne sviram, ne pjevam, zapravo je moja supruga zadužena za to jer je akademski muzičar i profesorica flaute. Ali volim slušati klasičnu glazbu i čitati knjige.
 
- Ludilo gomile Douglasa Murraya.
 
- Da, Jordan Peterson je napisao da je ta knjiga iskren odgovor na najspornija pitanja današnjice. A to su pitanja seksualnosti, spola, tehnologije i rase. Osim ove knjige svakako bih istaknuo i knjigu Pisma i zapisi iz zatvora, od Franza Jägerstättera. Po ovoj knjizi snimljen je glasoviti film Terrencea Malicka Skriveni život. Riječ je o čovjeku koji je odbio pristupiti Hitlerovoj vojsci i zbog toga završio u zatvoru gdje mu je odrubljena glava. Njegova pisma su snažno svjedočanstvo čovjeka duboke osobne vjere zbog koje je ostao vjeran svojoj savjesti i za svoje uvjerenje je podnio smrt. Ova knjiga mi je posebna inspiracija u mom političkom djelovanju.
 
 - Uvijek naglašavam da je naša najveća snaga upravo tim. Sve što smo postigli na lokalnoj razini, postigli smo kao tim. Na ovim izborima taj tim dobiva nova pojačanja, u vidu iznimno kvalitetnih i stručnih ljudi koji su prepoznali naše zalaganje i trud za dobrobit grada i naših sugrađana i odlučili su nam pristupiti. Njihov dolazak najveća je potvrda i nagrada našeg dosadašnjeg rada. Ovih dana ćemo ih sve predstaviti.  
 
Jedan od tema koja je u deset mjeseci Puljkove vladavine bila vrlo živa je ona oko Pazara. Sviđa li vam se ovakav dizajn sada?

- Temi Pazara pristupili smo vrlo ozbiljno i angažirano. Odradili smo nebrojeno puno sastanaka s predstavnicima zakupaca. Svakako smo bili za uređenje Pazara, posebno Hrvojeve ulice. Najviše sam razočaran pa čak i ljut što se kasnilo s uređenjem, pa su ljudi tek ovih dana počeli s radom iako im je bilo obećano da će najkasnije 1. travnja krenuti s radom. S nekim od zakupaca smo i dalje u kontaktu, jer mnogi nisu zadovoljni načinom na koji se provodila licitacija. Potpisali su ugovore do kraja godine i pitanje je što će biti nakon toga. Odmah nakon izbora opet ćemo sjesti s njima i vidjeti što se može učiniti.

Ivica Puljak ostavkom je na mjestu gradonačelnika Splita nakon dvanaest mjeseci odveo na nove izbore, no svojih se suradnika ne odriče, makar oni prijetili, vrijeđali ili pomagali prijateljima.

Split dosad nije birao istog gradonačelnika u dva mandata, a baš Puljak želi promijeniti tradiciju u gradu koji često postavlja granice. Čak i iznenadi koliko se jako glavom može udariti u političko dno i ostati priseban.

Narav Splita je naprosto takva, nije je lako procijeniti koliko je lako zaključiti da će se zbog političkog mulja izlaznost na izvanrednim izborima strahovito smanjiti.


Što biste prvo napravili da ponovno postane gradonačelnik?



Kako se nosite s kritikama, a bilo ih je poprilično? Zamjeraju li Vam Splićani što ste ih odveli na ponovne izbore?

- Pa zapravo pravih utemeljenih kritika je malo za opseg posla jednog gradonačelnika. Riječ je više o otporu na promjene koje smo pokrenuli u svim dimenzijama upravljanja gradom. A sad se taj otpor na promjene pretočio u kampanju u kojoj sam ja branitelj pozicije, a svi drugi su izazivači, pa je politički očekivano da svi grade svoje pozicije na kritikama usmjerenim prema meni. Pa neće me valjda protukandidati hvaliti u svojim kampanjama. Istraživanje koje je izradila ozbiljna agencija IPSOS pokazuje da je naprosječno veliki broj birača u Splitu zainteresiran za izlazak na izbore. Znatno više nego na svim prethodnim redovnim izborima. A brojke pokazuju i to da što je veća izlaznost, ja i stranka Centar bolje stojimo. Dakle, zaključak je jednostavan: Splićani ne samo da ne zamjeraju što će na ponovne izbore, nego su voljni na njih izaći kako bi izravno presudili kakav Grad žele, Grad uvođenja reda u sva područja i Grad javnih natječaja ili Grad vraćen u nered klijentelizma, Grad namještenih natječaja i stranačkih zapošljavanja. Upravo je strah HDZ-a toliki da žele ugušiti i uspavati kampanju kako Splićani ne bi izašli i donijeli presudu nakon koje će HDZ u Splitu postati prošlost, jednom i zauvijek.


Ipak, morate znati da je Splićanima puna kapa izbora i političkih obećanja...


Bez fraza o redu i neredu, kojih smo se već naslušali, što ste konkretno napravili u desetak mjeseci mandata?

- Red i nered nisu fraze. Četrdeset bespravnih kioska u centru grada u UNESCO-ove liste materijalne baštine nije banalnost. Biranje direktora gradskih tvrtki preko stranačkog ključa nije banalnost, nego su to razlozi nezadovoljstva građana iz vašeg prethodnog pitanja. Uvođenje reda u područja u kojima nekom presjecate nelegalni dotok novca nije kartanje briškule. To su vrlo delikatne, pa i neugodne radnje. Mi smo ih proveli više u deset mjeseci nego sve prethodne vlasti zajedno. Konkretno smo maknuli HDZ-ov i Kerumov model klijentelističkog upravljanja u veći dio tvrtki i ustanova. Provesti fer i nenamješteni javni natječaj za direktora Parkova i nasada, izabrati osobu koju nitko od nas u Centru nije poznavao i dati joj puno povjerenje nije floskula. Taj direktor dalje organizira licitaciju za štandove koji su do jučer bili ruglo grada, a sad su samo malo dalje, ali uredno i pošteno podijeljeni licitiranjem samih prodavača. E to vam je konkretno. Nakon toga nitko vam ne može doći i tražiti nešto po nekoj povlaštenoj i dobroj vezi, jer je ukinut sustav pogodovanja u kojem neki uzmu pet gradskih pozicija za male novce, a onda ih preprodaju za deset puta veće iznose i zarađuju na gradskoj imovini. To je konkretni zaokret u upravljanju. A ima tog konkretnog još. Napravili smo projekte za tri nova vrtića i rekonstrukciju jednog, za 5 novih školskih dvorana, program natječaja za istočnu obalu, započeli izradu novog GUP-a, započeli sređivanje stanja s gradskom imovinom, projekte plaže Žnjan, Tehnološkog parka na Dračevcu doveli do početka gradnje, osmisli novi sustav gospodarenja otpadom kojim će Split za tri godine odvajati 50% otpada, posadili 600-tinjak novih stabala, osmislili model gradnje stanova za dugoročni najam na dvije lokacije, i tako dalje. U deset mjeseci smo napravili više nego sve prethodne vlasti u zadnjih par desetljeća.


Smatrate li Vi opravdanim da se "o pijenju krvi" urednici jednog medija govori preko telefona? Osudili ste taj potez puno puta, ali dojam je i da za svog najbližeg suradnika ipak imate previše razumijevanja...

- Sami ste napomenuli da sam to osudio više puta, pa me opet pitate. Zato ću sada reći da je Bojan Ivošević za uvođenje reda učinio više negoli ijedan zamjenik gradonačelnika u proteklih trideset godina, koji možda nisu imali verbalni ispad, ali su još manje imali hrabrosti čistiti bezakonje s ulica. Zar mislite da je posao Bojana Ivoševića bio ružičast? Bojan Ivošević je najzaslužniji dogradonačelnik u novijoj povijesti grada, dijete koje je raslo u sredini koja ga je odbacivala, a kojoj je on uzvratio uvođenjem reda bez pogodovanja ikome. I sad vi meni recite je li jedan verbalni neprimjereni ispad, koji sam, kako i sami kažete više puta osudio, i za koji se on ispričao, razlog da ne nastavi raditi najbolji posao za grad Split koji može raditi jedan zamjenik gradonačelnika?


Mogu li građani Splita sada vjerovati čovjeku s takvim nekontroliranim ispadima?


Odrasli ste u Siromašnoj, pamtite samo sretne dane?

- Da. Pamtim samo sretne dane. Bilo je to lijepo djetinjstvo iz perspektive djeteta. Iz perspektive mojih roditelja, koji su odgajali nas četvero, troje mojih sestara i mene, možda i nije bio tako sjajno, ali su sve napravili da nama omoguće sretno i lijepo djetinjstvo.


Po majci ste vezani uz Drniš, a otac Vam je iz Zagvozda... Znači dišete i Zagoru, osim Splita?

- Mama je iz Miljevaca kraj Drniša, a tata iz Zagvozda. Kao djeca smo često bili na selu, i moramo priznati da se tog dijela svog djetinjstva i mladosti sjećam samo po dobrom i na selu mi je bilo lijepo. Iako sam se rodio u Splitu, kad me netko pita odakle sam, kažem da sam Imoćanin, iz Zagvozda. Ja se svojim porijeklom ponosim.


Koliko znam, igrali ste u Hajduku na poziciji stopera... Je li Vas netko nadskočio i koliko ste golova zabili? Molim Vas malo o tome razdoblju...

- Igrao sam četiri godine, u osnovnoj školi, u Lavčeviću i Hajduku. Treneri su mi bili Mili Butterer i Sergije Krešić. Igrao sam u obrani. Tada nisam bio visok, pa me nije bilo teško nadskočiti, a ne sjećam se koliko golova sam zabio. Sve u svemu, uživao sam u tom periodu djetinjstva, stekao puno prijatelja, zavolio sport i bio sretno splitsko dijete.


Bili ste ministrant u crkvi na Kmanu? Jeste li ikad poželjeli biti svećenik?

- Nekoliko godina sam bio ministrant u crkvi Marije pomoćnice na Kmanu, kod Salezijanaca. Osnovali smo crkvenu grupu Gloria, koja je i danas aktivna. Nisam razmišljao o svećeničkom pozivu, iako sam bio jako aktivan. I tog perioda svog život sjećam se s radošću, jer sam upoznao mnoge krasne ljude, s kojima sam i danas povezan, i ne sjećam se da sam ikad doživio nešto neugodno.


Svirali ste gitaru u crkvenom bendu, kad ste je naučili svirati?

- Gitaru sam naučio svirati jedno ljeto na početku srednje škole. Cijelo ljeto sam vjerojatno smetao susjedima, ali sam upornošću savladao osnove i onda kasnije usavršavao vještinu sviranja.


Po žicama gitare prebirali ste sve do trenutka kad je Vaša grupa otkrila Higgsov bozon ili?

- I dan danas sviram kad se okupi ekipa. Kad volite svirati, praktički nikad ne prestanete.

Kako je izgledalo to otkriće?

- Duga je to priča, jako uzbudljiva, poučna i lijepa. To je priča o strpljivom i predanom radu velikog broja ljudi, kroz veliki vremenski period. Ja sam osobno na otkriću radio od studenog 1994. do srpnja 2012., skoro 18 godina. I svaki dan, ne pretjerujem, svaki dan sam mislio na to što i kako trebamo raditi da otkrijemo Higgsov bozon. Kad smo ga otkrili, nas par tisuća koji smo u tome sudjelovali, smo vjerojatno tada bili najsretniji ljudi na svijetu. U vrijeme otkrića vodio sam grupu od oko 100-tinjak znanstvenika iz cijelog svijeta, koji su Higgsov bozon otkrili kroz jedan poseban kanal raspada na druge čestice. Posebno sam ponosan na činjenicu da je jedini graf koji je pokazan na dodjeli Nobelove nagrade za ovo otkriće napravila moja grupa.


Dobili ste državnu nagradu za znanost, ali i Orden Danice za znanstvene zasluge... Priželjkujete li još koju nagradu?

- Dobio sam još i neke druge nagrade, a najdraža mi je nagrada studenata za najboljeg profesora na fakultetu. Nagrade shvaćam kao posljedicu mog rada i uvijek ih je lijepo primiti. Sada bi mi najveća nagrada bilo novo povjerenje građana Splita da budem njihov gradonačelnik.


U jednom trenutku u školovanju prepoznala Vas je čak i francuska vlada, koliko mi je poznato...

- Izradu svog doktorata u Francuskoj sam započeo kao stipendist njihove vlade, preko natječaja francuske ambasade u Hrvatskoj. Na isti način su doktorat započeli i moji asistenti i ta tradicija se već održava više od 20 godina.


Dosad ste održali predavanja u četiristotinjak vrtića i škola - što uopće govorite djeci?

- Djeci pričam o znanosti, svemiru, zvijezdama, planetama, galaksijama, crnim rupama, atomima. Želim im pokazati kako su priroda i znanost lijepi i uzbudljivi te ih motivirati na učenje i rad. Ta predavanja su najljepši dio mog profesionalnog života i zaista uživam u njima.


Kada će svemir prestati postojati?

- Svemir će trajati jako dugo. A kako će završiti je jedna jako tužna priča, pa je bolje da je sada ne pričam. Ali je dobra vijest da će sutra, prekosutra i za dugi niz godina sve biti u redu sa svemirom i nema razloga za zabrinutost.


Koliko vam je najviše studenata palo fiziku u jednoj generaciji?

- Ne znam. Možda je bolje pitati koliko ih je prošlo. A prošli su svi oni koji su naučili.


Što volite kuhati najviše ili znate pripremiti tek sirnice?

- Volim kuhati tradicionalna jela poput imotske rašćike ili makaruna, po receptu moje mame. Čak sam snimio i videa s receptima, pa evo prilike za malu reklamu.


Čini se da postavljate i trendove pa ste otvorili svoj blog... O čemu ćete tamo pisati i hoće li on biti aktivan i nakon izbora?

- Budući da je HDZ vidljivo odlučio uspavljivati kampanju, pokrenuo sam blog kako bi odgovorio na neka pitanja o kojima javnost ima pravo čuti naše mišljenje, a i vi novinari kako biste vidjeli naše pozicije i mogli se pripremiti i za ovakve intervjue, jer smatramo da je to obostrano korisno. Mi se ne skrivamo i ne bježimo ni od javnosti ni od vas novinara. Nadam se da ću do kraja kampanje uspjeti obraditi sva ključna pitanja koja mi vi mediji najviše postavljate kroz intervjue i na kojima mi protivnici misle zadati udarce, a ja ih se ne plašim. Mislim da ću i poslije izbora ostaviti otvorenom mogućnost da i tako komuniciram s javnošću, jer je blog ipak iscrpniji od drugih oblika društvenih mreža, a na politička pitanja često nije moguće odgovoriti u tri riječi. No sigurno neću pisati prečesto.


Što Vas opušta nakon radnog vremena?

- Druženje s obitelji, znanost, košarka, odlazak u kino … Iako moram priznati da je sve manje slobodnog vremena.


Koji Vam je znanstveni rad najdraži... Koliko ste ih dosad napisali?

- Najdraži su mi znanstveni radovi o otkriću Higgsovog bozona. S obzirom da sam član velikih međunarodnih kolaboracija, CMS i MAGIC, zajedno s kolegama sam supotpisnik više od 1000 znanstvenih radova.


Koja Vam se najbizarnija situacija dogodila u politici?

- Strah tog razvikanog moćnog HDZ-a od ovih splitskih izbora koje su zazivali od kraja prošle godine, uvjereni da se ja neću usuditi dati ostavku i da će me tako četiri godine provocirati kao kukavicu. A oni su svi stranačke i nestranačke kukavice. Žele da na izbore izađe 30 posto birača, jer se plaše onih 70 posto. A ja želim da izađu svi, jer se nimalo ne plašim presude svojih sugrađana. Najbizarnije je kad glavna oporbena stranka viče: ne želimo izbore! To se još nije dogodilo u povijesti demokracije. To je najbizarnije u politici uopće.


Je li Vam žao što ste prvo pilali stupiće na parkiralištu kod Gripa u jednoj noćnoj akciji, a od tada se ništa fizički na terenu nije dogodilo ni napravilo?

- Sada je to u rukama pravosudnog sustava, a oni nisu baš najbrži na svijetu. Ali nema tih nelegalnih stupića koji će nas zaustaviti u ovladavanju gradskom imovinom, za razliku od države kojoj neki povlašteni poduzetnici mogu uzeti stotine kvadrata i uz pomoć takozvanih političkih moćnika nelegalno zadržavati našu javnu imovinu u svojem posjedu dokle god žele. U Splitu neće biti tako.

Povjerenje je riječ koja se često koristi i u izbornom rječniku, knjizi koja je u Splitu dobila još ponešto listova nakon što je jedan gradonačelnik u fotelji u Banovini izdržao niti desetak mjeseci, a potez jednog zamjenika sunovratio Splićanke i Splićane u provaliju obećanja i naučenih fraza, cestu čežnje za boljim sutra, rijekom nade koja nikako da stigne do ušća.

Izvanredna kampanja pak ne razlikuje se onih redovnih u kojima manjka političke kulture, a sve vrvi od loših podmetanja i niskih udaraca "ispod pojasa". Pa se onda čudimo maloj izlaznosti, razočaranju, odbojnosti prema dužnostima koje su nekad bile časne.

Domovinski pokret na čelu koalicije "Pokrenimo Split zajedno" u Splitu u trku za izbornu pobjedu kreće s novim igračem koji je po struci ekonomist, a njegov poduzetnički duh vodilja je za Split kakvog zamišlja. Arisu Zlodri, ako postane novi poteštat, pomagat će Željka Mustapić i Davor Stipan. Koaliciju još čine HSP, Hrvatski suverenisti i Hrvatska demokršćanska stranka.


Zbog čega politika? Odakle motivi za izbornu trku u gradu podno Marjana?

- Pa zapravo je objašnjenje vrlo jednostavno jer sam shvatio da politika ne može bez poduzetništva i da ono potiče ekonomiju bez koje nema budućnosti. Ja želim raditi za budućnost ovog grada, da naša djeca ostanu ovdje.

Smatrate da vi to možete?

- Moja obitelj cijeli se život bavi poduzetništvom, bave se ugostiteljstvom i turizmom i nekako kao da je u mom genetskom kodu upisano da radim i stvaram.

Što bi onda bilo prvo kad biste dobili mogućnost upravljanja u Banovini?

- Svakako bi otvorili ladice i u njima vidjeli koji projekti su realni za riješiti i toga bismo se uhvatili. Prioritetno je riješiti definitivno i Vukovarsku i Lovrinačku ulicu, lungomare do Stobreča.

Ovo vam je prvi izlazak na ovakav tip izbora, a, koliko znam, djelujete već od ranije u kotaru?

- Nisam nov u politici, malo ljudi zna da sam kotarski vijećnik na Kmanu već četiri godine i tu radimo izvrsno jer četiri političke opcije sjednu za stol i riješe probleme. Na Kmanu imamo rezultate jer kad ljudi imaju sinergiju onda mogu ići naprijed.

Upuštaju li se mladi ljudi danas u vode poduzetništva? Imate li tu ocjenu...

- Ljudi se upuštaju u poduzetništvo, ali problem je što nema sinergije vlasti i tih malih poduzetnika i obrtnika. Vlast mora shvatiti da su im poduzetnici partneri i da jedni bez drugih ne mogu. Split uopće ne zna u kojem smjeru s turizmom ide jer se on dogodio slučajno, zato moramo proučiti koji vid turizma želimo, ali sve se to da riješiti.

Kako?


Poznato mi je da jako volite more, najviše ronjenje...

- S ronjenjem i ljubavlju prema moru se rodite jednostavno. Moj otac obožavao je more, a ja sam ga pratio. Sretan sam što danas mogu reći da sam prošao cijeli Jadran pod morem. Tu osjetite mir, spokoj i tišinu, odete u drugu dimenziju koja se ne može prepričati.

Pa koje vam je to onda mjesto pod vodom najomiljenije?

- Otok Silba me oduševio za ronjenje.

Svirate i gitaru? Jeste li nastupali s nekim poznatim glazbenikom?

- Bilo je svakakvih ideja, bend nisam imao, ali gitaru sam godinama svirao kod maestra Katunarića. Obožavam glazbu i dalmatinsku pjesmu. Volim zapjevati, ali ipak najviše u odabranom društvu.

Ispred obiteljske kuće imate jednog oldtimera, a istinski ste zaljubljenik u stare linije automobila... Otkud sad to?

- Bezvremenske stare linije su mi pri srcu. Oldtimeri su posebni jer imaju dušu, a linije izrađene prije sedamdesete godine prošlog stoljeća pružaju iznimnu vizulanu satisfakciju. Volim oldtimere jer imaju dušu. Jednostavno uživaš u vožnji, osjetiš svaku rupu na cesti i to je predivan osjećaj.

Tako vam je predivno i kad boravite u prirodi? Čujem da volite sudjelovati u zelenim akcijama...


Pa kako bi se vi onda predstavili javnosti u tri riječi? Za ove koji vas ne poznaju...

- Aris je najviše radnik, spavam pet sati dnevno. Sretan sam ako uhvatim i to. I vrijedan.

Možda ste se u prirodi pronašli kroz srednju veterinarsku školu... Imate i na desetke kornjača?

- Kažu da ljudi koji ne vole životinje, ne vole ni ljude. Životinje obožavam od malih nogu. Volio sam pomagati pa sam upisao Srednju veterinarsku školu, a te kornjače su u mom vrtu otkad znam za sebe. Svaka životinja se može dresirati, kornjače kad dođeš blizu njih izlaze iz rupa i dolaze do tebe jer osjete ljubav koju im pružaš.

U slobodno vrijeme, rekli ste mi, zaigrate i s ekipom na mali nogomet...


Osjeti se da nekad vam pobjegne i koja specifična riječ za otočna područja... Vučete li kakve korijene s otoka?

- Dobro ste to uhvatili... Majka mi je iz Kostanja, centra Poljičke Republike, a baka mi je s Hvara pa onda se zna dogoditi da mi pobjegne koja bodulska i vlaška riječ.

Kad smo već kod otoka, za kraj, poznato mi je i kako ste umjesto mora, do bračne luke plovili sve do Slavonije...

- Ha... Znate onu staru da srce ne pita...