Posvuda izmet i smrad za ugušiti se. Susjed koji živi kat ispod obitelji Cigić iz Kaštel Starog, kažu, zagorčava im život. Zaštopana mu je kanalizacija pa se fekalije doslovno izlijevaju iz njegovog stana.
– Život iz pakla je baš život u paklu. Kad on otvori vrata sve fekalije izlaze. Taj gospodin neće očistiti, ja moram čistiti za njim. Miris kao da živim ispod septičke jame, septička jama i drugo ništa“, rekao je za Dnevnik.hr Slavenko Cigić iz Kaštel Starog.
Žive na prvom katu, a on u prizemlju. Korisnik je Centra za socijalnu skrb. Kontaktirali su sve institucije, ali bez rezultata. Pričaju da susjed živi u vlastitim fekalijama. I tako već godinama. Zidovi su natopljeni izmetom. Jedan dio čak se odronio. Od smrada se više ne može živjeti.
– Uhvati i ovdje me guši u prsima, ne možeš disati. Moraš jako udahnuti da ti dođe zrak, to je ajme, prepričala je Iva Cigić.
Iz Centra za socijalnu skrb upoznati su sa situacijom. Kažu da su mu nudili smještaj, ali je odbio. Dodaju da sve čine kako bi riješili problem, ali zbog zaštite osobnih podataka ne mogu više otkriti. Da stvar bude još gora, gospođa Iva je onkološki bolesnik. Boluje od raka pluća, a nedavno se upravo ona poskliznula na njegove fekalije.
– Kad sam išla na kemoterapiju pala sam dolje na stepenice u fekalije. Cijela sam se išporkala. Ljudi me čekali vani iz saniteta dok sam se gore išla oprati i presvukla, prisjeća se Iva Cigić.
Zakon o održavanju zgradi koji je Vlada uputila na izglasavanje trebao bi uvesti reda i stati na kraj susjedima iz pakla.
– Suvlasnik koji se ne pridržava odredbi kućnog reda za svaku utvrđenu povredu plaća novčanu kaznu u trostrukom iznosu mjesečne pričuve. Ako se to ponavlja moguće je isključenje iz suvalsničke zajednice, objasnio je Zdravko Vladanović iz Udruge predstavnika suvlasnika stambenih zgrada.
Isključenje iz suvlasničke zajednice postoji i sada u Zakonu, ali ga malo tko koristi, a trebali bi – posebno za ovakve slučajeve koji mogu biti leglo zaraze.
– S ovim fekalijama bojim se da ću i ja obolit, kaže Slavenko Cigić.
Glavobolje, mučnine, teško disanje. S tim se mukama svakodnevno bore, ali najtužnije od svega je što do institucija koje bi trebale raditi svoj posao, ne dopiru njihove molitve.