Košarkaška i sportska familija oprostila se od jednog od svojih najdražih članova, simbola splitskog sporta i košarkaškog kluba Jugoplastika, jednog i jedinstvenog – Ratomira Rate Tvrdića. Komemoracija je održana tamo gdje je i primjereno, u dvorani koja je i nastala zbog uspjeha njega i njegovih suigrača, u onoj koju je godinama punio i u kojoj je odigrao svoju posljednju utakmicu kad mu se na oproštaj došla pokloniti selekcija najboljih europskih košarkaša.
Ne znam zašto u europskim klubovima nemaju običaj kao u NBA-u umiroviti dresove svojih legendi, ali evo prilike Splitu da promijeni taj trend. Neka započnu s Ratinom desetkom… S kapetanom svih kapetana, s igračem koji je čitav svoj igrački vijek proveo u Splitu i nastavio živjeti uz svoj klub do… Do prije tri dana. Dakle, neka započnu sa čovjekom koji je imao samo prijatelje i s kojim u društvu nikada nije bilo dosadno.
Na komemoraciji su se od Rate Tvrdića redom oprostili Ante Vuković, predsjednik Nadzornog odbora KK Split, Nikola Rukavina, predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza, Ivica Puljak, gradonačelnik Splita, Tomislav Paškvalin, izaslanik predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, ministar Tonči Glavina kao izaslanik premijera Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića, te njegov suigrač i također košarkaški velikan Željko Jerkov.
– Uz vas smo draga obitelji Tvrdić, ali mi je jako teško govoriti – susprežući suze, iz srca i duše, jedva je riječi tiskao iz sebe Željko Jerkov.
Nastavio je čvršćeg glasa:
– Ova dvorana je naš život. Na žalost, ovo je treća godina da ispraćamo naše velikane. Najprije Petra Skansija, potom Damira Šolmana i sada Ratu Tvrdića. Zamislite kakvi su to ljudi i igrači bili! Godine 1967. su ušli u prvu ligu, 1970. su bili igrači prve petorke reprezentacije koja je postala svjetski prvak, godinu poslije su postali prvaci Jugoslavije, a još godinu iza bili su klupski viceprvaci Europe. Rato je bio pametan i bio je veseljak, on je stvarao DNK momčadi i učinio sve da budemo veliki. Imao sam sreću igrati s njim i da mi bude kapetan. Tako je bilo s nama, tako je bilo i s generacijom Kukoča, Rađe, Perasovića… koji su na kraju donijeli trofej europskog prvaka na Gripe. Ne jedno, nego triput zaredom. Temelj ovoga kluba su trojica koje sam spomenuo i koji više nisu s nama. Oni su najzaslužniji što je ovaj klub postao svjetski klub. Rato je svugdje bio omiljen, nije čudo da je postao klupska maskota, sve je dao ovom klubu. Zahvalni smo mu, sjećat ćemo ga se i ostat će zauvijek dio nas. Ratu smo svi obožavali.
Nakon završetka komemoracije dvoranom se zaorio dugotrajan pljesak.
