Prema podacima Eurostata, čak 80% hrvatskih građana u dobi od 25 do 29 godina, te 78% mladih od 18 do 34 godine, živi s roditeljima. Ovi statistički podaci, temeljen na istraživanjima iz 2023. godine, upućuju na značajan fenomen u Hrvatskoj – u ranim tridesetim godinama ne dolazi do izraženijeg trenda napuštanja roditeljskog doma. Točnije, na temelju postojećih podataka, napuštanje roditeljskog doma obično se očekuje tek s 33. ili 34. godinom života, što Hrvatsku smješta među europske zemlje s najkasnijim “osamostaljenjem” mladih. Sličan obrazac prisutan je u zemljama poput Srbije, Crne Gore, Makedonije, Albanije, Grčke, Italije, Španjolske, Portugala i Slovačke. U kontrastu s tim, zemlje poput Skandinavije, Beneluksa, Njemačke, Francuske, Velike Britanije, Austrije i Švicarske bilježe znatno ranije osamostaljenje, čime postavljaju jasnu granicu u načinu na koji se razvija životni ciklus mladih ljudi u različitim društvima, prenosi Index.
Unatoč tome što su ovi podaci često tema političkih rasprava u Hrvatskoj, gdje se fenomen života mladih s roditeljima često prikazuje kao indikator lošeg životnog standarda, potrebno je postaviti pitanje: zašto se automatski pretpostavlja da je dulji boravak mladih u roditeljskom domu negativan? Zašto se smatra da mladi koji žive sa svojim roditeljima automatski ovise o njima u svim aspektima života – od financija do svakodnevnih kućanskih obveza?
Ovdje je ključno razmotriti specifičan kulturni, socijalni i ekonomski kontekst Hrvatske, koji se u velikoj mjeri razlikuje od drugih europskih zemalja. U mnogim južnim i istočnim europskim državama, poput Hrvatske, uobičajena je praksa višegeneracijskih kućanstava, gdje obitelj ima snažne socijalne i emocionalne veze koje podupiru zajednički život. Kultura obiteljskih odnosa u Hrvatskoj, duboko ukorijenjena u katoličkim tradicijama i socijalističkim vrijednostima, favorizira zajednički život više generacija, stvarajući društvene norme koje se razlikuju od individualističkih obrazaca u zapadnoj i sjevernoj Europi.
Dodatno, ekonomski faktori također igraju značajnu ulogu u ovoj situaciji. Prema podacima Eurostata iz 2020. godine, čak 90,5% Hrvata posjeduje vlastite nekretnine, što je među najvišim postocima u Europi, a samo Mađarska, Slovačka, Rumunjska, Albanija i Kosovo imaju viši postotak. Ovaj visoki postotak vlasništva nad nekretninama može biti ključni faktor koji objašnjava dulji boravak mladih u roditeljskim domovima. U mnogim slučajevima, ostanak u obiteljskoj kući ili stanu često je ekonomski povoljniji, jer mladi izbjegavaju visoke troškove najma, što bi za mnoge predstavljalo značajan financijski teret.
S obzirom na to da Hrvatska bilježi visoke stope vlasništva nad nekretninama, potrebno je uzeti u obzir i širi društveni okvir u kojem mladima nije nužno teško osigurati krov nad glavom, ali je stvaranje vlastite financijske neovisnosti, u kontekstu visoke cijene života i stambenih problema, postalo izazov. Vlasništvo nad nekretninama i dugotrajan boravak u roditeljskom domu mogu biti povezani, ali nisu nužno negativni pokazatelji, već mogu ukazivati na smanjene ekonomske pritiske i veće socijalne sigurnosti koje tradicionalna obiteljska struktura pruža.