Tisuće upaljenih svijeća osvjetljivalo je na blagdan Svih svetih groblje u zabiokovskoj župi Zagvozd. Tužno brecanje zvona sa stare crkve Velike Gospe paralo je oblake. Mnogi su Zagvožđani tamo došli kako bi u noći bili nekako bliže sa svojim pokojnicima.
Tužno su odzvanjala zvona, brecajući dok su mirnim zamasima snažne muške ruke potezala konope, koji su potom pokretali zvona na tužno brecanje, a potezale su i žene.
Ovaj drevni običaj od pamtivijeka se zadržao u ovoj zabiokovskoj župi, kao rijetko gdje više. Danas je zapravo sve suvremeno i moderno, pa su i zvona na struju, ali u Zagvozdu nije tako. Brecaju ovdje iz kuće, od djeda do unučadi.
Na nešto više od osam metara visine dva su zvona, ‘muško’ teže s južne strane zvonika i ‘žensko’ nešto kilogramima lakše sa sjeverne strane zvonika. Muško je teško 220, a žensko 140 kilograma. Onaj jezičak unutar zvona je težak 12 kilograma. I kako krenu u šest sati poslijepodne kad pada noć, ne prestaju brecati sve do u zoru Dušnog dana.