Kažu da za biti poduzetnik moraš imati ‘žicu’, nešto što te pokreće, viziju i biti neustrašiv u njenoj realizaciji. Dok si mlad, hrabriji si nego inače. Razlog za kojim se mnogi upuštaju u poduzetničke vode su znatiželja i želja za uspjehom. To su primarni, impulzivni instinkti koji su skriveni negdje iza racionalnoga i onog sporijeg tok misli, ako ćemo na to gledati s psihološke strane.
Ipak, priču ćemo pojednostavniti, a fokus prebaciti na Ivana Radića i njegov brend Apipet koji je u relativno kratkom vremenskom periodu postao pravi hit. On je direktor obiteljske tvrtke Hedera i suosnivač Apipeta s kojim ga se najviše asocira, a riječ je o suplementima namijenjenim zdravlju kućnih ljubimaca koji se proizvode baš u Splitu. Baza im je propolis, djeluju ljekovito i protuupalno, a do sada ga je isprobalo više od 70 000 životinja. Apipet je danas postao sinonim za zdravlje kućnih ljubimaca, a proizvodi se naručuju širom svijeta.
Uključivanje u obiteljski posao za Ivana nije bilo po klasičnoj nasljedničkoj crti već je svoj smisao pronašao zahvaljujući svojoj stafordici Pru za koju kaže da je nije bilo ova cijela priča ne bi imala svoj smisao i težinu kao što je to danas.
Priča počinje 2017.godine kada je Ivanovoj stafordici Pru dijagnosticiran tumor gušterače. Prognoza je bila da će živjeti šest mjeseci ili u najboljem slučaju do jedne godine. Hedera, njegova obiteljska tvrtka tada je imala pet proizvoda za životinje koji su nastali kao produžena ruka liniji suplemenata za ljude čime se tvrtka primarno bavila. Proizvodi su postojali, ali nisu se toliko prodavali jer nisu bili u primarnom fokusu tvrtke.
Vratimo se na Pru koja je pobijedila dijagnoze i na kraju proživjela dodatne tri godine umjesto šest mjeseci kako su joj veterinari davali. Veliku ulogu u njenom liječenju imao je upravo Apipet. Osim standardne terapije Apipeta, njeno liječenje se nije ništa posebno razlikovalo od bilo kojeg drugog psa koji je bolovao od iste bolesti, ali kvaliteta i životni vijek itekako jesu.
Pru je bila Ivanov razlog da se zaljubi u ideju razvoja Apipeta koji danas ima preko 30 proizvoda i više od 50 000 korisnika dok Hedera ima preko 60 000 korisnika, a online prodaja postala je glavni izvor prihoda.
-Za mene je jedini i pravi razlog zbog kojeg sam se uključio u poslovanje i pronašao svoju svrhu u toj priči bila Pru. Shvatio sam tada da se uspjeh ne mjeri samo brojevima već da ti proizvodi ljudima nose ono što su i meni. Kvalitetnije vrijeme sa svojim ljubimcima, nadu, brigu, razumijevanje i pripadnost i sve ono što je postalo moje ‘zašto’ kada sam shvatio da s tim rezoniram.
Diplomirao je marketing na Ekonomskom fakultetu u Splitu, a za sebe kaže da je poduzetnik opće prakse koji zna puno ‘o svemu u svačemu’. Iako ga nitko nije gurao, ulazak u obiteljski posao dogodio se kao prirodan tijek i zbog okolnosti u kojim se pronašao.
Da će njegova ideja i proizvod polučiti toliki uspjeh, nije u početku vjerovao. S današnjim znanjem, razumijevanjem tržišta, ponešto iskustva i ogrezle racionalnosti, kaže da nije siguran bi li i dalje birao nišu u kojoj se pronašao. Ne zato što mu nije dobro nego jer ovo što je postigao danas izgleda nerealno (Apipet koji drži 80 posto tržišta op.a).
-Imam problem s definicijom uspjeha i nikako da se nađemo na istom mjestu u isto vrijeme. Mislim da je to najveća bolest poduzetnika. Za mene je ovo igra koja nema svoj kraj i uspjeh je što duže ostati u toj igri. To znači, raditi stvari koje volim, želim i ispunjavaju me. Stvarati kvalitetne proizvode, priče i ideje za koje vjerujem da imaju svrhu, poboljšati živote naših korisnika koje odgovaraju vrijednostima brenda. I uz to, biti profitabilan.
Apipet trenutno drži preko 80 posto online prodaje suplemenata za ljubimce u Hrvatskoj, a ni u jednim planovima to nije bio realan scenarij, kaže Ivan. Danas je tako siguran da u svoja četiri zida imaju sve što im treba da nastave raditi velike stvari.
S Ivanom smo tako pričali o tome kako da dobra ideja opstane u biznisu. Mnoge od njih nikada ne uspiju ili ne opstanu, a većina ih ne ugleda svjetlo dana jer ideja nije dovoljna za uspjeh. Poslovnim jezikom da bi ideja, proizvod ili usluga opstali mora upadati u četiri kategorije (na primjeru Apipeta):
Rješavati ogroman problem koji korisnik ima (npr. ljubimac kojeg muči probava)
Mora biti usmjerena korisnicima koji su u to rješenje spremni investirati (svaki vlasnik psa je spreman platiti za zdravlje člana svoje obitelji)
Potencijalni korisnici moraju biti lako dostižni (vlasnike pasa je lako identificirati)
Mora imati mogućnost skaliranja (imamo mogućnost prodavanja naših proizvoda stotinama tisuća korisnika)
Biti dobar poduzetnik nije lako, posebice u Hrvatskoj. Hrvatska nije najbolja zemlja za pokretanje biznisa, nije plodno tlo i nije blagonaklona prema poduzetnicima. Previše oporezivanja, naporna birokracija, ali i sama percepcija društva prema poduzetnicima nije pozitivna zbog toga što su oni ’uspješniji’ najčešće negativno percipirani. Za mladog poduzetnika kao što je Ivan, jedan od najvećih izazova bilo je postavljanje granica – gdje prestaje posao i počinje sve ostalo. Puno je tu i psiholoških trenutaka takozvanih ‘burnouta’ koji se dogode iz stalne potrebe da nešto možeš raditi bolje. Osim toga, tu je i borba s razvojem vlastite uloge u poslovanju kao i potreba za validacijom, ali i nedostatak razumijevanja i usamljenost.
– Poduzetništvo je vrlo formativno i ako želiš opstati moraš biti agilan, adaptivan i raditi na sebi u svakom pogledu, a naglasak bih stavio na mentalnom zdravlju.
Kako gledaš na mlade u Hrvatskoj koji su u branši kao i ti? Vjeruješ li da u Hrvatskoj ima puno neiskorištenih potencijala i biznisa koji bi se mogli još bolje razviti?
-Sigurno u Hrvatskoj ima mladih, briljantnih i genijalnih ljudi. Neki od njih će svoje potencijale ostvariti, mnogi će ostvariti dio, a neki neće ništa, tako se to rasporedi prema Gaussovoj krivulji. Potencijal je kao i ideja, potpuno bezvrijedan ako ga ne razvijaš i ne radiš na njemu tako da oni koji ulože vrijeme, trud i budu konzistentni će povećati svoje šanse da uspiju na tržištu.
Poduzetnicima u Hrvatskoj nedostaje više razumijevanja i uređeni sustav u kojem mogu funkcionirati. Fokus poduzetnika je mijenjati društvo i svijet oko sebe i unatoč svim poteškoćama s kojima se suočavaju pronaći rješenje. Svaka priča ima dvije strane, ali usprkos svim teškoćama, Ivan i dalje bira biti poduzetnik u Hrvatskoj prije bilo čega drugoga. I dalje nastavlja raditi na svom brendu, proizvodima i onome najbitnijem, osobnom razvoju. Zato je njegova poruka za sve mlade da budu znatiželjni i da izlaze iz zone komfora.
-Prije svega bitno je da (p)ostanu znatiželjni, naivni i željnji izlaska iz zone komfora. Ne treba se povoditi za brzim i lakim novcem i treba stvarati odnose koji su vrijedni bez obzira na financijsku korist. Moraju biti otvoreni novim stvarima i prigrliti ono što ne znaju jer upravo to što ne znaju može postati njihova najveća snaga. Ako misliš da možeš ili ne možeš, u pravu si, samo pametno biraj gdje ćeš. I da, nemojte vjerovati onome što vidite na Linkedinu., zaključio je Ivan.
Ovaj programski sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija iz programskog razdoblja u 2024. godini.