Tonino Picula, aktualni zastupnik u Europskom parlamentu i 5. na koalicijskoj listi SDP-HNS-IDS-HSU na predstojećim EU izborima proteklog je vikenda boravio u Dalmaciji. U Omišu i Trogiru sudjelovao je na tribinama “EU, Hrvatska i jugoistočna Europa: Izazovi pred izbore 2014.”.
Uz sve češće afere koje se vežu za stranku i javno poznate loše unutarstranačke odnose, sve više članova SDP-a vidi eurozastupnika Tonina Piculu kao budućeg vođu. Tonino Picula je na prošlogodišnjim izborima osvojio čak 112.559 preferencijalnih glasova od 741.408 važećih listića, te s čak 47 posto (Ruža Tomašić je na HDZ koalicijskoj listi imala 64.758 glasova, tj 26.58 posto glasova liste) glasova koalicijske liste imao i najveći broj preferencijalnih glasova.
Sustav izbora za EU parlament omogućava građanima da odaberu samo kandidata, uz mogućnost odabira liste i liste i kandidata. Ako njihov kandidat dobije 10 posto ili više od ukupnih glasova te liste, kandidat ulazi u EU parlament.
S Piculom smo razgovarali o njegovom dosadašnjem mandatu, pitanjima za koja se zalagao, ali i budućnosti SDP-a i Europske unije.
Kakva je budućnost Europske unije s obzirom na još uvijek aktualne krize kroz koje prolaze zemlje članice?
– Europska unija trenutno se suočava s četiri glavne krize: financijskom krizom o kojoj već godinama slušamo i koju godinama osjećamo; sigurnosnom krizom uzrokovanom agresivnim ponašanjem na međunarodnoj sceni; krizom okoliša i krizom institucija koja ima posebno značenje jer se ne može okončati na jednostavan način, iskazivanjem nepovjerenja na izborima.
S obzirom na trenutnu gospodarsku krizu, teme vezane za ekonomiju, kao što je nezaposlenost (posebice mladih), nameću se kao prioritet. Poražavajuća je činjenica da je ovo prva generacija mladih nakon 2. svjetskog rata, koja bi mogla živjeti lošije od svojih roditelja. Potrebno je preispitati uzroke politike koje su dovele do situacije u kojoj se nalazimo. Od osnutka Europskog parlamenta, svim institucijama EU dominiraju političke opcije koje su zagovarale neoliberalni ekonomski koncept koji je očigledno doživio krah.
Na isteku ovog mandata kojeg su u najvećoj mjeri obilježile kriza i mjere štednje podsjećao je kako je duboka kriza najviše pogodila europsku industriju. Potrebe industrije su prečesto zanemarivane u korist uslužnog i, posebice, financijskog sektora, iako je industrija u EU zaslužna je za 75 posto europskog izvoza i trećinu svih radnih mjesta. Budućnost Europe će uvelike ovisiti o predstojećim izborima, na kojima građani imaju priliku sami odlučiti u kakvoj Europi žele živjeti. Pred nama stoji izazov novog promišljanja Europe i povratka Europe na posao, u čemu svakako vidim priliku za europske socijaldemokrate.
Ukrajinu ste posjetili u više navrata, možete li povući paralelu između trenutnih zbivanja na istoku i svojevremenih događanja na Balkanu?
– Da, u Ukrajini sam od početka godine boravio tri puta, prva dva kao član ad hoc izaslanstva Europskog parlamenta, a posljednji put na poziv predsjednika grupe Socijalista i demokrata u Europskom parlamentu, gospodina Hannesa Swobode, kada sam osim u Kijevu boravio i u Harkivu. Također, aktivno sam sudjelovao u kreiranju sadržaja tri rezolucije Europskog parlamenta o Ukrajini.
Trenutna situacija u Ukrajini može se protumačiti kao odgođeni raspad SSSR-a, nešto kroz što je SFRJ prošla početkom devedesetih. Ukrajina je danas zemlja u kojoj se nedovršena tranzicija iz sovjetskog u moderni sustav nastavila na brojne povijesne traume i podjele. Hrvatska tu situaciju osjeća posebno bliskom jer je i sama prošla kroz traumatičan tranzicijski proces i ratno stradanje, nakon čega su uslijedili dugi i kopleksni pregovori s Bruxellesom koji su nedavno uspješno rezultirali članstvom u EU.
Iza vas je deset mjeseci u Europskom parlamentu. Koja je razlika između zastupnika u EP-u i Hrvatskom saboru?
– Iako se formalno i pravno radi o sličnim institucijama zaduženima za zakonodavni dio vlasti, razlike među ove dvije institucije i uloge zastupnika među njima su zaista značajne. Prije svega, razlika je u okruženju u kojem se djeluje. Dok ste u Hvatskom saboru okruženi kolegama koji pripadaju različitim političkim strankama, ali svi jednako dobro poznaju političke prilike u svojoj zemlji, u Europskom parlamentu ste okruženi s preko 700 kolega od kojih svaki pred kolegama mora predstavljati interese svoje zemlje i boriti se za njihovu zaštitu.
Također, dok je u Hrvatskom saboru uglavnom izvjesno da će prijedlozi zakona koje predloži vladajuća većina proći, u Europskom parlamentu takav stupanj izvjesnosti ne postoji već se većina formira ovisno o prijedlogu o kojem se raspravlja. Nije rijetka pojava da prijedlozi i izvješća predstavnika manjih političkih grupa budu usvojeni jer su ih podržali pripadnici većih političkih grupa. Još jedna bitna razlika je suradnja među zastupnicima. Iako među zastupnicima iste zemlje postoje značajne političke i ideološke razlike, kada se radi o strateškim nacionalnim interesima sve razlike među njima nestaju. I sam sam izvrsno surađivao s kolegama iz Hrvatske koji su pripadnici različitih političkih grupa kada se radilo o zaštiti strateških hrvatskih interesa.
Ukratko, radi se puno i uglavnom iz ureda ne izlazim prije kasnih večernjih sati no dosadašnji rad opravdava očekivanja da je hrvatske interese itekako moguće zaštititi na europskoj razini te da EU može biti, i jest, i naša politička arena.
U pregovaračkim procesima Hrvatska nije zaštitila neke svoje autohtone proizvode i djelatnosti. Kakva je procedura zaštite sada, kao zemlje članice, i ima li nade da hrvatski proizvođači i dalje plasiraju svoje proizvode?
– Hrvatska u pregovarčkim procesima zaista nije zaštitila neke svoje proizvode no našim pristupanjem EU nije prestala mogućnost da ih zaštitimo. Ovakav ishod nije neobičan za “nove zemlje članice” pa je tako i Češka u trenutku pristupanja zaštitila samo tri vrste piva, ali u međuvremenu višestruko povećala broj zaštićenih proizvoda.
U cijelom procesu Hrvatska se suočila i sa prigovorima susjednih zemalja koje su također željele zaštititi proizvode sličnog ili istog naziva. Europsku komisiju sam na ovaj problem upozorio još u kolovozu prošle godine kad sam zatražio pojašnjenje situacije oko zaštite hrvatskih autohtonih vina: prošeka i terana, čija je proizvodnja rezultat višestoljetne tradicije, a geografsko porijeklo neupitno. Za stav sam Komisiju pitao i oko prigovora koji je Slovenija uložila, vezanog uz hrvatski prijedlog za registraciju istarskog pršuta.
U ožujku ove godine sam u Europskom parlamentu organizirao konferenciju i izložbu “Jadran-boje izvornosti” gdje se 15 malih proizvođača vrhunskih dalmatinskih delicija informiralo o zaštiti proizvoda na europskoj razini i predstavilo svoje proizvode Europi.
U Europskoj uniji je do sada zaštićeno preko 1100 autohtonih proizvoda koji se svake godine prodaju u vrijednosti od 15 milijardi eura. Upravo u tim podacima vidim veliku priliku i za hrvatske proizvođače. Regionalne oznake zaštite autohtonih proizvoda mogle bi doprinijeti razvoju gospodarstva hrvatskih regija, posebno u najugroženijim i udaljenim područjima, nudeći regionalno brendirane proizvode i usluge na hrvatskom i međunarodnom tržištu, koristeći između ostalog i turizam kao poveznicu.
Jedna od djelatnosti koja nije zaštićena i uskoro bi se kao takva trebala zabraniti je i mali ribolov. Pitanje je to koje se odnosi na većinu priobalnog i otočnog stanovništva Hrvatske. Hoće li se problem moći riješiti i kakva su vaša iskustva oko pitanja malog ribolova?
– Sukladno preuzetim obvezama iz pregovora s Europskom unijom kategorija mali ribolov se ukida te se uvodi kategorija mali obalni ribolov. To će biti novi oblik ribolova, ali ujedno i gospodarska djelatnost. Budući da Unija poznaje samo kategorije sportskog i profesionalnog ribolova, mali ribari moći će zadržati svoje dozvole samo do kraja ove godine. Osim što ovakve odredbe ukidaju stoljetnu tradiciju, one mogu dodatno potaknuti već uznapredovali proces depopulacije otoka, ugrožavajući identitet i egzistenciju otočana. To što u zemljama Unije nema drugih oblika ribolova ne znači da se radi o ribarstvu kojim bi Hrvatska narušila njene temeljne pravne odredbe ili ugrozila raznolikost ekosustava.
Kao zastupnik koji je rođen na otoku i odrastao uz more, svjestan važnosti i težine života na otocima, pozvao sam predstavnike institucija i kolege, posebno one koji dolaze iz pomorskih zemalja i prostora, na prilagodbu europskog zakonodavstva. Na taj način bi se sačuvala jedinstvena kulturna baština malih ribara kojima je ribarstvo najprije stil života, a onda djelatnosti, i Europa zaista potvrdila ujedinjenom u njezinim različitostima. Kao nastavak te inicijative u Bruxellesu sam organizirao TV panel na kojem je zastupnik Guido Milana, potpredsjednik Odbora za ribarstvo, najavio reviziju europskog zakonodavstva koje će razraditi posebnost malog ribolova.
Na zadnjem istraživanju javnog mijenja HDZ je zauzeo vodeće mjesto, a povjerenje u SDP je i dalje u padu. Odražava li se sve veći pad povjerenja građana na unutarstranačke odnose i hoće li utjecati na rezultat koalicije na nadolazećim izborima za Europski parlament?
– Mislim da prije svega vlada veliki stupanj nepovjerenja u institucije jer dvije vodeće stranke u zemlji podržava manje od polovine građana. Istina je da prema najnovijim ispitivanjima podrška SDP-u pada no, u isto vrijeme podrška HDZ-u stagnira na dvadesetak posto.
Ovi rezultati su dobar prikaz dojma kojeg ljudi imaju spram napora Vlade da poboljša prilike u zemlji i načina na kojeg su ti napori prezentirani. S pitanjem pada podrške vodstvo SDP-a se mora prioritetno pozabaviti obzirom na njihovu dvostruku odgovornost, prema članovima i simpatizerima stranke, ali i prema svim građanima obzirom da je SDP dio vladajuće koalicije. Koliki utjecaj će ovi rezultati javnog mijenja imati na rezultate predstojećih izbora za Europski parlament ostaje za vidjeti. Osobno dajem i nastaviti ću davati sve od sebe da listu čiji sam kandidat učinim pobjedničkom.