Razgovarali smo s Petrom Botterijem, starigradskim umirovljenikom i umjetničkim fotografom svjetskog renomea, koji osvaja brojna prva mjesta u digitalnom svijetu fotografije. Možemo slobodno reći kako je Botteri jedan od najvećih promotora Hrvatske.
Mnogi entuzijasti koji se okušavaju u fotografiji, a i posjetitelji raznih portala i stranica posvećenim fotografiji, često požele posjetiti Hrvatsku i Stari Grad, a upravo je Botteri sa svojim fotografijama zaslužan za takvu vrstu promocije. Društvene mreže broje milijune, stoga su tzv.” lajkovi” i “dijeljenja” jedan od alata promocije nečijeg rada, između ostalog i Botterijevog.
Botteri bilježi sedam prvih mjesečnih mjesta u kategoriji “Grad, ulica, park“ na poznatoj internet stranici “Pixoto”. Isto tako ima 42 prva tjedna mjesta i 266 dnevnih prvih mjesta osvojenih sa svojim fotografijama. Bitno je napomenuti kako sve skupa u kategorijama na Pixotu ima preko 250.000 fotografa i broj natjecatelja uzastopno raste.
Petar je fotoarhivu naslijedio od pokojnog oca Antonia Botterija, koji je svoj prvi fotoaparat kupio u Splitu 1934. godine, a kojim je bilježio mnoga događanja u Starom Gradu. Za razliku od oca, Petar se malo kasnije u životu počeo baviti fotografijom koja mu je ostala velika strast i svakodnevni hobi zbog kojeg je, kako kaže, većinu dana “u oblacima”.
Fotografski entuzijasti
– Fotografiranjem sam se počeo baviti prije 11 godina kad sam kupio mali digitalni fotoaparatić, a inače sam radio u sudu kao referent u zemljišnim knjigama, nakon čega sam otišao u mirovinu. Fotografija mi je veliki hobi i sve nastavljam od oca, a ona mi pomaže da ne mislim na druge stvari i životne probleme i zbog nje sam sav u oblacima.
Opisao je i osjećaj kad je počeo s digitalnim aparatom, te usporedio s prijašnjim načinom izrade slika dok je još prevladavala “manualna” odnosno analogna tehnika fotografiranja i razvijanja fotografija.
– Strašan mi je bio osjećaj kad sam kupio taj mali digitalac i vidio da možeš slikati koliko hoćeš s njim, kad se napuni fotografijama, samo prebaciš na kompjuter i nastaviš dalje. Moj otac je radio s filmovima, koje je trebalo i kupovati, pa paziti na 36 snimaka, pa razvijati cijeli dan u kući, pa sušiti te slike… – prisjeća se Petar.
Petar se prisjetio kako je otac Antonio reagirao kad se počeo baviti fotografijom, bilo mu je drago što se fotografija u obitelji nastavlja. Isto tako, rekao je da je otac Antun bio veliki entuzijast za fotografiju, zbog koje je napisao i objavio nekoliko knjiga, a njemu u čast će Petar dovršiti zadnju u dogledno vrijeme.
– Ocu je bilo drago što sam kupio aparat i počeo se baviti fotografijom 2004. godine. Zapravo sam počeo kad sam primijetio da ni otac više ne može fotografirati kao prije zbog starosti,stoga sam polako preuzeo tu njegovu veliku ljubav. On je čitav život bio entuzijastičan oko fotografije i napisao je četiri knjige o njoj u Starom Gradu. Napisao je on još dvije, ali ih nismo još uspjeli izdati, a vjerojatno ću to ja jednog dana dovršiti. Zadnju knjigu mi je diktirao, bili smo blizu kraja, a onda je pao ozlijedio se, Nakon dva mjeseca je preminuo pa nismo uspjeli to dovršiti – ispričao nam je Petar.
Pohvalio se Petar i dobivenom Poveljom koju je dobio 2013. godine, a prije njega i njegov otac Antonio 1999. godine je dobio Povelju grada Staroga Grada, ističući kako nije baš učestalost da otac i sin, obojica dobiju priznanje od istog grada za doprinos. Za dobiti Povelju od Starog Grada, govori Petar, treba netko predložiti osobu za tu nagradu, a ova mu je posebno draga zbog oca.
Zadnji veliki plimni val
Dok smo bili u arhivi, Petar je pokazao na jednu svoju fotografiju iz 2010. godine kad se more podiglo toliko da je u lučici nastao plimni val. Impresioniran tim događajem, Petar nam je ispričao detalje i kako je fotografija nastala, te se prisjetio i mesara, bez kojeg ne bi uhvatio plimni val.
– Ta je fotografija nastala 19. veljače 2010. godine kad se more dignulo, pa to je bio meteo tsunami! Ukupno su bila četiri plimna vala. Taj dan sam slikao oko 1000 fotografija, a jedna fotografija plime sa zalaskom sunca koju sam slikao dan poslije, je prije tri godine obišla cijeli svijet. Bio sam ovdje u kući i dotrčao je po mene Jure mesar vičući: “Pero, Pero, more se diglo, ajde ovo slikati, brzo”. Ja sam navukao čizme, uzeo aparat u ruke i pohitao slikati taj zadnji veliki plimni val koji je bio. Srećom da je mesar došao po mene inače ne bih imao ovu fotografiju, dobar čovik je bio – govori nam Petar.
Isto tako, pričao nam je kako je išao fotografirati maglu, koja nije česta pojava na škoju, a da je imao veliku sreću jer je uhvatio u kadar ribara kojem se pokvario motor, pa je veslao i lovio ribu u lučici i nazirao se kroz maglu. Također, na stranicama National Geographica je fotografija brodice u lučici sa živopisnim bojama i detaljima, a po broju favorizirane fotografije bi bila na 11 mjestu od ukupno 5.390,000 fotografija.
Navodi Petar da na National Geographicu ima strašno dobrih fotografija od raznih i iskusnih fotografa koji žive od svog rada i kako mu je čast biti u samom vrhu svjetske kreme fotografa. Također se pohvalio da mu je baš na NG-u, fotografiju s prosjakinjom favorizirala jedna američka fotografkinja koja je dobila i Pulitzerovu nagradu za dokumentarnu fotografiju. Pulitzerova nagrada je, navodi Petar, Oscar za fotografiju.
Član je udruge iz Rijeke preko koje održava izložbe, a od te udruge dobio je i priznanja za svoj rad. Lani je imao veliku izložbu svojih fotografija u gradu Hvaru u atraktivnom i velikom prostoru Gradske Logge u organizaciji hvarske udruge “Dignitea”. Rekao nam je da njemu baš i nije do izložbi iako ga zovu u Skoplje, Zagreb, Beograd, u Njemačku i druge europske zemlje. Ispričao nam je i zgodnu pošalicu koja se uistinu dogodila, a trebao je ići u Skoplje.
– Jedan moj Facebook prijatelj koji radi u Makedonskom ministarstvu kulture mi je pisao da želi moju izložbu u Skoplju preko ministarstva kulture, a ako ne, da na par dana kroz par makedonskih gradova fotografiram s nekim njihovim partnerima. Ja sam njemu odgovorio: “Znaš, meni je zaista drago zbog poziva, ali ja ti imam sedam mačaka i jednog psa, žena i sin su u Splitu, a nemam koga da se brine o životinjama” – tako je Petar zbog brige o životinjama odustao od izložbe u Makedoniji.
Najveće priznanje pozitivni komentari
Botterijev kolega, poznati splitski fotograf Feđa Klarić već ga neko vrijeme nagovara za izložbu u Splitu, gdje bi, ne dvojimo postigao odličan uspjeh. No, Petru nije do čekanja, pomalo je nestrpljiv i iščekivanje mu je ujedno i opterećenje.
– Feđa mi govori već dosta vremena da napravimo izložbu u Marmontovoj, ali se nikad nisam angažirao oko toga. Ma meni treba netko reći “Pere, ajmo, sutra ili za koji dan ćemo napraviti izložbu, donesi slike” onda bi ja donio. Netko mene treba baš uhvatiti na prepad da se radi, ovako mi je iščekivanje opterećenje – smije se Petar.
Postoji veliko zanimanje za Petrovo znanje, mnogi bi htjeli od meštra od fotografije ponešto naučiti.
– Pitalo je mene dosta ljudi sa otoka i šire da napravim školu fotografije, no meni je to trenutno opterećenje i ne mogu se tim gnjaviti. Isto tako mi se javljaju preko Facebooka da dođem kod njih fotografirati, no za to treba imati dosta vremena, prostora i financijskih sredstava. Zovu mene i diljem Hrvatske da fotografiram prirodne ljepote, no još ne mogu – objašnjava Botteri.
Najveće priznanje su mu pozitivni komentari ljudi iz cijelog svijeta, jer kako sam kaže, nema boljeg i većeg priznanja nego kad ti milijuni i milijuni hvale fotografiju i zbog nje požele doći i vidjeti naše more, otoke; iskusiti boju s fotografije uživo.
Svakog ljeta u Stari Grad stižu ljudi sa svih dijelova Zemlje, žele vidjeti Botterijevu arhivu fotografija, upoznati ga osobno. Ovog ljeta imao je posjet iz dalekog Brazila, žena ga zbog brazilskih turista probudila, a on se brže-bolje sjurio kako bi im pokazao izloške.
Prvi na svijetu
2012. i 2013. godine, Petar Botteri je bio prvi na svijetu na stranici “Pixoto” u kategoriji “Grad,ulica,park“.
– Tad je još vladao kriterij kvalitete, ne kvantitete – pomalo će razočarano naš sugovornik jer su vlasnici Pixota kako bi privukli što više posjetitelja na natjecanje, promijenili kriterije i pravila.
– Prije je bilo pravilo da od deset najboljih fotografija od svakog fotografa, zbroje ocjene i podijele prosjek. Po tom prosjeku ocjena, u konkurenciji s još 13,5 tisuća, ja sam u kategoriji “Grad, ulica, park” bio najbolji fotograf za 2012. i 2013. godinu. Lani su pravila izmijenjena i ne vrednuje se više samo po kvaliteti, već tko ima najviše bodova u godini dana neovisno o broju fotografija, taj je pobjednik. Dakle, netko može imati i po više fotografija dnevno i na takav način osvojiti prvo mjesto, dok drugi sa svojih deset najboljih godišnje neće, a imaju mu fotografije bolje ocjene od onog tko ima više fotografija – požalio se Petar.
Prepričao nam je i susret sa Sarah Debby Collins, kćerkom nekadašnjeg legendarnog floridskog guvernera koji je prošlog stoljeća bio jedan od najutjecajnijih ljudi u SAD-u. Petar je Sarah poklonio jednu svoju fotografiju, a ona mu je uzvratila sa fotografijama iz svoje mladosti.
– Prije dvije godine sam upoznao ovdje u Starom Gradu Sarah Debby Collins i njenog muža koji je poznati odvjetnik u Miamiju. Sarahin otac je bio guverner Floride, te predsjednik Demokratske stranke u SAD-u, a na pobjedničkim je izborima kandidirao Johna Kennedya za predsjednika SAD-a. Ovdje je na slici njen otac koji je u slavnom maršu u Alabami s Martinom Lutherom Kingom, a na ovoj je sa Hruščovom, nekadašnjim predsjednikom SSSR-a – ponosno ističe Botteri.
U posjetu Petru Botteriju, imali smo priliku vidjeti i stare fotografije dolaska cara Franje Josipa u Stari Grad, a tad nam se pohvalio kako u vlasnišstvu ima preko preko 40 tisuća povijesnih fotografija Starog Grada, otoka Hvara i Splita. Također je pokazao i fotografiju bivšeg engleskog kralja Edwarda VIII. koji se odrekao krune zbog žene neplemenitog roda, a koja ga prikazuje u šetnji ulicom u kojoj se danas nalazi fotoarhiva.
Allegra Huston
– Moj otac je snimio fotografiju na kojoj se Edward VIII. i Wallis Simpson s pratnjom šetaju po rivi, a još 14 fotografija je dobio od svog prijatelja. To su originali i istraživao sam dvije godine dok nisam došao do otkrića kojeg nitko nije znao. Poznati engleski ratni ministar Alfred Duff Cooper i njegova žena Diana Cooper su bili tad s engleskim kraljem u Starome Gradu, a lady Diana je bila jedna od poznatijih svjetskih glumica u to vrijeme. Njihov sin John Julius Norwich je tad ostao u Londonu, kasnije postao jedan od najvećih svjetskih povjesničara, a htio sam ga kontaktirati i reći da sam otkrio kako su mu roditelji bili u Starom Gradu. Došao sam do njegovog e-maila, poslao mu dvije fotografije, a on, iako su mu 82 godine, odgovorio mi je i zahvalio se u roku od pola sata – prepričava nam Petar. Dodao je i kako je mail poslao i Allegri Huston, te joj otkrio kako su joj djed i baka bili u Starom Gradu.
– John Julius Norwich je biološki otac Allegre Huston. Ona je pokći Johna Hustona, slavnog američkog redatelja. Polusestra joj je Angelica Huston koja je osvajačica Oscara. Allegri sam isto poslao da su joj nono i nona bili na Hvaru, a tek nakon 20-ak dana sam od nje dobio odgovor kako je bila u Jelsi kod nekih prijatelja – smije se Petar.
Pokazuje nam sugovornik potom brojne časopise sa svojim fotografijama, intervjuima i člancima u kojima je on glavni lik. Ponosan je na svoje fotografije galebova, čiji je strastveni obožavatelj, a fotografija galebova u akciji sa morskim motivom ima oko 8.000. Izlazio je kako u domaćim mnogobrojnim časopisima i novinama, tako i u stranim poput talijanskog “Il Parlato” čija se naklada kreće oko 35 tisuća primjeraka, a čitaju ga svi Talijani zaljubljeni u more.
Petar Botteri je također dobio i pasus u stručnom radu jedne studentice, a ponosan je jer mu se ime nalazi uz ime legende hrvatske košarke Dražena Petrovića. Navodi kako su mu fotografije korištene i na brojnim institucionalnim časopisima, kao i turističkim monografijama i kalendarima. Turistička monografija Croatia poznatog hrvatskog izdavača na svojoj naslovnici ima Petrovu fotografiju Staroga Grada, a prevedena je na poznatije svjetske jezike…