Brat Luka Kristinu je na triljskom mostu ostavio oko 20 sati. Bila je subota. Vrijeme za još jedan noćni provod. S prijateljicama se odlučila zabaviti u susjednom Sinju. Dogovor koji se pretvorio u noćnu moru. Tih petnaestak kilometara nikad nije prošla. Nestala je. Kako nešto nije u redu bilo je jasno kada se do tada odgovorna studentica Ekonomije nije javila roditeljima, a do jutra u svoju obiteljsku kuću nije stigla. Kristinu Šušnjaru života je lišio svirepi ubojica iz Dolca Donjeg.
Stopirala je do Sinja, s povjerenjem sjela u auto poznanika Luke Pezelja. S izlikom kako mora po novac uputio se kući. Na putu je djevojku počeo dirati. Zamolila ga je da zaustavi automobil, na što je on nasrnuo. Pokušao ju je silovati. Ubio ju je s čak 23 udarca odvijačem.
U prvim jutarnjim satima nedjelje pokrenuta je opsežna potraga, ali gotovo ništa na ruku nije išlo policajcima. Tek se govorilo o zelenom automobilu sportskih “felgi”. Sve dok nije jedan čudan poziv iz kamenoloma, desetak kilometara od triljskog mosta, počeo rasplitati priču i sužavati obruč oko hladnokrvnog ubojice. Ondje se šetao mještanin s psom i pronašao Kristinu. Prvo je mislio kako je riječ o lutki, ali ispostavilo se da je bio u pravo vrijeme na pravom mjestu.
Dok je policija slagala mozaik, tjedan dana prije pronalaska tijela, Pezelj je u kaminu zapalio Kristininu odjeću, sjedala u Golfu je oprao, a onda dan kasnije s roditeljima otišao u kafić pokraj mjesta gdje je pokupio nesretnu djevojku.
Kasnije se sam predao policiji, na inzistiranje obitelji. Osuđen je na 31 godinu zatvora. Navodno se u zatvoru dvaput pokušao ubiti, ali njegovi prijatelji kaže kako je sve samo predstava za javnost. Za stravičan čin se nije pokajao. Do ubojice je policija došla prstom sudbine jer je automobil, koji se dovodio u svezu s cijelim triljskim slučajem, bio nepropisno parkiran u Makarskoj. Vozio ga je brat ubojice.
Na dan kad je ubijena Kristina je trebala slaviti 21. rođendan. Umjesto rođendanskog slavlja svećenik je na njezinu grobu služio misu.
Nestanak i ubojstvo Kristine bilo je tek jedno od niza trenutaka koji su senzibilizirali hrvatsku javnost. Anđela Bešlić pješačila je do svoje kuće u Sinju, Antonia Bilić ušla je u kobni kamion na Čikolskom mostu. Pokvareni mladenački planovi, prekinuti životi. Zauvijek ugašeni osmijesi koji su opijali. Anđela je ubijena 3. siječnja 2002. godine, Antonia 7. lipnja 2011.
Kristina je predvidjela svoju smrt. U poemi ‘Zločin u vrtu ljubavi‘ opisala je stravičan čin do detalja.
– Bez borbe se ljubomori prepustio, samo povrijeđenost osjetio i savjete zle vještice poslušao…
Kad su snažne ruke bodež u srce usjekle, samo težak uzdah nesretna djeva je iz sebe ispustila, a odmah nakon uzdaha i duša je izmoreno tijelo napustila…’