U drugom razredu srednje škole sve je bilo lakše jer sam već bio uhodan. Od novih predmeta smo dobili informatiku uz sve ostale predmete koje smo imali do sada. Prvo polugodište je teklo glatko. Na kraju mi je naravno ostala samo matematika, ali eto moram se pohvaliti da tu školsku godinu ni na polugodištu, a ni na kraju nisam pao matematiku, jedino što mi je svaki put matematika ostala za zadnji dan na kraju ili polugodištu pa mi je to uvijek bio “Dan D”.
Na kraju prvog polugodišta drugog razreda srednje škole dogodila mi se jedna divna stvar na koju sam jako ponosan. Gradski župan me proglasio kao uzor za srednje škole za školsku godinu 2003/2004. za zadarsku županiju. To mi je jedna od najdražih uspomena iz srednje škole i dan danas je se rado sjetim i ponosim se time.
Kroz srednju školu nije bilo nikakvih zdravstvenih ekstremnih problema osim što sam par puta pokupio upalu pluća i to jedanput na način da sam cijelu noć na otvorenom prozoru u pidžami stajao i čekao da počne padati snijeg s obzirom da je bio prosinac i baš je bilo vrijeme od snijega..’Ko zna što mi se tada vrtilo po glavi!
U trećem razredu dobio sam četiri nova predmeta: logika, sociologija, psihologija i talijanski jezik. To je dodatno opteretilo raspored sati pa smo radi toga morali nekada i dva puta tjedno imati predsat što bi značilo da smo već u 7:20 sati morali biti u klupama. Ovog puta mi se na polugodištu dogodilo da sam skoro pao dva predmeta i to logiku i matematiku. Logiku sam na sreću nekako uspio izvući, ali matematiku nisam uspio.
Majka me poslala na popravni
U drugom polugodištu trećeg razreda sve je ostalo isto i opet sam morao matematiku odgovarati zadnji sat. Ovaj put su tu bili prisutni cijeli razred, profesorica i mama. Odjednom je profesorica rekla da je dobre volje pa će dopustiti da razred i mama odluče hoće li me pusti ili ne jer je moje odgovaranje po njoj bilo niti za proći niti za pasti. Profesorica je objasnila da će ono što razred odluči iznositi jedan glas, a ono što mama odluči dva glasa.
Razred je odmah rekao da me pusti, da sam dovoljno znao, ali moja mama, ljuta što je plaćala instrukcije, a ja nisam znao sve formule, odlučila je srušiti me na popravni i to po prvi put u mom životu.
Profesorica je samo na to rekla da se vidimo na srpanjskom roku, a ja sam htio propasti u zemlju od srama. Na hodniku me tješila rodica Marija koja je išla sa mnom u školu i bila razred do mene, bilo je tu ljutnje i suza, ali na kraju sam uvidio da mi je mama zapravo time napravila veliku uslugu jer je još jednom svima oko mene, pa i meni samom, dokazala da me se ne treba štedjeti i da mi se ne treba poklanjati samo zato što sam invalid.
Kroz četvrti razred srednje škole su se počeli pojavljivati problemi koji su zapravo krenuli još od kraja drugog razreda, ali ja sam ih prikrivao do tada vjerojatno iz nekog srama. Naime, sjemeništarci su se na meni povremeno iživljavali i to kada bi im bilo dosadno. Znali su mi bacati stvari, sramotiti me pred profesorom, vući sa stolicom po podu kao „iz sprdancije“. Ja to nisam nikom govorio već sam sve trpio u sebi, ali klupko se počelo odmotavati kada sam odbio na kraju četvrtog razreda ići na maturalnu večer s tim osobama.
Nikome doma nije bilo jasno zašto ne želim i tu sam im priznao što se događalo na što su svi poludili, a pogotovo mama i moja rodica Marija, koja je tada tek počela obraćati pažnju što se događa u mom razredu. Tako je nedugo nakon toga taman prolazila ispred vrata učionice kada su me sjemeništarci počeli naguravati te je uletjela u razred i izvikala se na njih. Taj njezin postupak i intervencija moje majke kod razrednice urodila je plodom i maltretiranja su malo po malo prestala.
Bez maturalne i ekskurzije
Pred maturalnu su me profesori čak znali izvlačiti sa sata i nagovarati da idem na maturalnu, ali ja nisam htio i nisam im otkrivao prave razloge. Profesorima nije bilo jasno zašto sam pristao ići na ekskurziju, a na maturalnu nisam no objasnio sam im za moju ljubav prema putovanjima. Za maturalno putovanje je mama trebala dobiti besplatnu kartu i smještaj da bi bila uz mene kao pratnja, a i škola mi je trebala osigurati invalidska kolica pa bi time sve bilo znatno lakše. No međutim, na moju veliku žalost, ekskurzija je na kraju propala jer je razred bio nesložan, tako da nisam išao niti na eksukrziju, a ni na maturalnu večer.
Četvrti razred sam prošao s vrlo dobrim uspjehom. Morali smo odabrati temu iz matrualnog rada i ja sam izabrao temu iz grčkog jezika.
Naposljetku, izborni predmet na maturi mi je bila sociologija. Sve sam to uspješno savladao i na kraju maturirao sa čvrstom četvorkom. Nakon svih odricanja, odlaženja u školu po kiši, ledu i svemu što s tim ide, konačno sam završio još jedno poglavlje u svom životu. Tada je uslijedio upis na fakultet, te sam odlučio izaći na prijamni ispit iz psihologije…