Građanin treba biti slobodan, treba imati pravo na svoje mišljenje
bez obzira na njegovu spolnu, vjersku ili političku orijentaciju.
Građanin treba bez straha izreći svoje mišljenje na ulici, treba imati
pravo na referendume, peticije, treba imati pravo birati na izborima. U
kakvoj državi ili gradu živimo, možemo vidjeti prema tome koliko smo
slobodni u svojim pravima.
Lošu politiku HDZ-a su uz korupciju i očiglednu nesposobnost vođenja
države i sposobnost “javnog obmanjivanja javnosti” obilježili i česti
prosvjedi, kako za besplatno obrazovanje, prava radnika, seljaka, ili
poziva na smjenu vladajuće garniture koja uživa medijsku i policijsku
naklonost.
Koliko su prosvjedi bili uspješni govori činjenica da se vladajući
nisu ni oznojili pri pomisli na nezadovoljstvo naroda i njihovu
eventualnu smjenu. Često govorimo o šutljivoj većini građana koju očito
ne zanimaju ni prosvjedi ni Vlada, a čini se ni njihova osobna
egzistencija. Za istu tu većinu često govorimo kao one građane koji
negoduju protiv nepravde, podržavaju različitosti, tolerantni su, ali
samo ispred televizora dok gledaju Dnevnik.
Očigledan primjer neodgovorne politike imamo i u gradu Splitu gdje na čelu sa Željkom Kerumom svjedočimo
nepotizmu, populizmu i fašizmu. Nepotizam je osnova Kerumove politike,
uhljebio je on i užu i širu familiju, prijatelje i političare koji mu
osiguravaju većinu na Vijeću. Sposobnosti istih se naravno ne dovode u
pitanje. Politika populizma je dovedena do savršenstva kada je javni
gradski prostor iskorišten za prikupljanje jeftinih političkih bodova.
Naravno, govorimo o inicijativi za podizanje spomenika Franji Tuđmanu
na Rivi.
Time je gradski “dnevni boravak” jeftino iskorišten baš kao i u
vrijeme Sanaderove potpore generalima. Kerum naravno podiže spomenik
onoj politici koja ga je dovela na vlast i naučila svemu. I danas se
grade močnici koji žive na račun grada, vrijeđaju se novinari, zatvara
se grad poticanjem na mržnju i nasilje. Dok istodobno ne postoje nikakve
sankcije. Fašizam su osjetili svi različiti kojima je gradonačelnik
brojio krvna zrnca, propitivao seksualnu orijentaciju i poticao građane
na nasilje i mržnju.
Grad i države se vode kao biznis, osobne prčije u kojoj radite što
vam se prohtije. HDZ je izučio zanatu mnoge političare kojima se ne
preispituje porijeklo imovine, koji opstaju na vlasti koristeći se
utjerivanjem straha od onih komunjara, jugoslavena, srba i drugih koji
nisu među njihovih 200 izabranih. Danas stvaramo razne Hebrange,
Matošiće, Karamarke i Kerume koji odgajaju generacije da je politika
sustav u kojem uspjevaju lopovi, ratni profiteri i lažovi.
Danas kad smo svjedoci policijske represije kakvu smo vidjeli u
Varšavskoj, čekaju nas izmjene Zakona o kaznenom postupku u kojim se
ograničavaju ustavna prava građana, cenzuriranju novinara, njihovih
kritičkih tekstova i bilo kojeg pokušaja promjene ili educiranja.
Svjedočimo ubijanju i premlaćivanju maloljetnika koji, eto, imaju
nesreću da drugačije izgledaju, govore ili im je ime malo čudno. Nemamo
pravo na ljubav ako je u pitanju isti spol, jer to ipak nije lijepo za
vidjeti. Nemamo pravo biti plaćeni za svoj rad, pa štrajkamo glađu i po
treći put, ali opet koga briga…
Ovo je vrijeme ludila, vrijeme bez političke i moralne, a kamoli
kaznene odgovornosti. Naše danas i sutra ovisi o nama samima. Ovo nije
još jedan tekst o stvarima koje su nam poznate, ovo je jedan od poziva
koji očekuje da građani ugase Dnevnik, ustanu iz naslonjača i izjasne se
o svom stavu. Ovo je borba za naše danas, jer našeg sutra kako je
krenulo možda neće ni biti.