[GRADONAČELNIČKI INTERVJU] Bio je stoper Neretve iz rodnog Metkovića, u Zagrebu studirao i veslao, u Rimu magistrirao i doktorirao bioetiku, a Split mu je baš po guštu

Na Obali kneza Branimira, na broju 17 za 24 dana prvi će radni sat provesti novi splitski poteštat. Iako brojni Splićani ne znaju kako je baš Uprava njihovog grada na ovoj adresi, o politici ovdje svi sve znaju. Politika se ovdje uči od malih nogu. Politika je ovdje destruktivna, javnost prejednostavno lijepi etikete.

Opasno se politički živi u sredini u kojem gradonačelnici završavaju na lomači kritika, a nijedan ne dočeka ni drugi mandat. Ne čudi, stoga, ni prava paleta imena koji svi redom žele postati čelnik drugog grada u Hrvata koji prečesto trpi epitete grada slučaja. Kako u raznim događajima, tako i u radu lokalnog parlamenta koji je, barem u desetak mjeseci nepotpunog mandata, bio za zaborav.

Koliko god zamorni bili, izbori koji put donesu i nešto korisno. Barem obećanja od kojih se rijetko koje ostvari. Ili poznati Mostov tim koji se svojom marljivošću, konstruktivnošću i pripremljenim sadržajem već iskazao. Ivana, Ivica i Josip Markotić.

Što biste prvo učinili da dobijete povjerenje građana kao čelnik Splita?

– Sa svojim timom bih se prvo informirao o stanju u gradu, misleći pritom na blagajnu, pravo stanje projekata. Napravili bi smo dubinski uvid u situaciju i onda prioritetno rješavali teme kojima smo se bavili proteklu godinu dana, a to je poticajna stanogradnja, vrtići, dnevni boravak i dom za starije osobe, izgradnja reciklažnih dvorišta i sortirnica, rješavanje Žnjana
 

Od 2017. godine ste vidljivi u splitskoj politici pa onda sada, pet godina kasnije, možete kazati ocjenu sjednica vijeća koje se, dojam se prečesto, pretvarale u cirkus.

– Sjednice su, nažalost, puno puta bile predstave za javnost. Neki od vijećnika su sjednice koristili kao svoju pozornicu da bi samo skrenuli pažnju doskočicama, bespredmetnim kritikama i vrijeđanjem, a onda nas građani sve skupa gledaju kao negativce i svrstavaju u isti koš. To nije točno i nikako ne mogu prihvatiti tu tezu. Ima onih koji ozbiljno rade, ali ima i onih koji nisu na razini na kojoj bi jedan gradski vijećnik trebao biti.

 

Rad gradskog vijeća u ovih desetak mjeseci mandata Ivice Puljka?

– Bilo je nekih 12 sjednica i svaki puta bi s njih otišao s grčem u želucu. Jer je svaka imala neke skandale, niti jednu nismo mogli normalno privesti kraju. I bilo da su to izazvali vijećnici vladajuće većine, bilo da je to radila oporba. To je žalosno i nedostojno drugog grada u Hrvatskoj. Nadam se da nakon izbora to neće biti tako.
 

Iznosili ste dosta prijedloga i argumenata.

– Baš smo zbog toga i bili frustrirani. Sate i sate smo trošili na pripremu, u kojoj je prednjačila naša Ivana Ljulj Cvitanić, a onda te prijedloge često nismo ni stigli iznijeti od niskih udaraca i drugih epizoda koje smo viđali.
 

Imali ste i nekoliko zanimljivih životnih crtica, a svakako jedna od njih je i da ste rođeni u Splitu, ali djetinjstvo i ranu mladost proveli ste u Metkoviću…

– Da, odrastao sam u Metkoviću. Tamo mi žive roditelji. Kad god mogu, odem ih posjetiti. U Metkoviću imam dosta prijatelja iz djetinjstva s kojima ostao povezan.  
 

U Splitu ste ipak već 15 godina?

– Život me vodio od Metkovića, preko Zagreba i Rima do Splita. U Splitu živim već 15 godina, to je grad po mom guštu, ni prevelik ni premalen. Taman za miran, obiteljski život.

 

U Metkoviću ste igrali nogomet…

– Tako je. Trenirao sam u nogometnom klubu Neretva. Na mjestu stopera. Taj period ostao mi je u jako lijepom sjećanju. Iz moje generacije je Sergej Jakirević, koji je ostvario uspješnu nogometnu karijeru a sada je uspješni nogometni trener. Mi smo bili taman ona generacija koja se našla nekako na sredini između generacija koje su dale dva najuspješnija nogometaša iz Metkovića: Igora Štimca i Darija Srne.  
 

Čak ste i veslali, kažu…

– To je bilo više rekreativno, za vrijeme studija u Zagrebu. Za veslanje me je inficirao moj prijatelj Anthony Zvonimir Šoljić, povratnik iz Australije. On je tijekom života u Australiji trenirao veslanje i kad je došao u Zagreb na studij, okupio je nas ekipu prijatelja i osnovali smo sveučilišni osmerac s kojim smo nekoliko godina nastupali na sveučilišnim regatama.
 

Od svega ipak najviše volite Marjan?

– Itekako. Prije korone sam trenirao na Marjanu najmanje 4 puta tjedno. Razdoblje korone me totalno poremetilo, nabacio sam dosta kilograma viška. U ovoj kampanji sam uspio izgubiti nekoliko kilograma, ali to je više od stresa i adrenalina koje kampanja sa sobom nosi.
 

I prije kampanje politički suparnici davali su vam razna imena… Koje vam je najdraže?

– Otkad sam prisutan u lokalnoj politici, navikao sam na etikete i uvrede. Naslušao sam se svega. Od toga da smo za jedne katotalibani a za druge ljevičari, Puljkovi žetončići, izdajnici i drugo. U početku me je to smetalo, ali sad više ne. Pred sobom imam cilj prema kojem idem i ne osvrćem se previše na ometače i bukače sa strane.  
 

Odakle ljubav za bioetikom… Malo ljudi zna da ste doktor znanosti iz tog područja…

– Ljubav prema bioetici rodila se za vrijeme studija na Filozofskom Fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Pa sam nakon završetka studija otišao u Rim i tamo najprije magistrirao i zatim i doktorirao bioetiku.
 

Jesu li roditelji bili zabrinuti što im sin ide kilometrima daleko?

– U Rim sam otišao s 24 godine. Nikakvog razloga za brigu nije bilo.

 

Protukandidati govore da sviraju, pjevaju,… Što vi imate kao aktivnost koju vas opušta?

– Ne sviram, ne pjevam, zapravo je moja supruga zadužena za to jer je akademski muzičar i profesorica flaute. Ali volim slušati klasičnu glazbu i čitati knjige.
 

Koju ste posljednju pročitali, vjerojatno prije kampanje?

– Ludilo gomile Douglasa Murraya.
 

To je knjiga o temama današnjice, ako se ne varam…

– Da, Jordan Peterson je napisao da je ta knjiga iskren odgovor na najspornija pitanja današnjice. A to su pitanja seksualnosti, spola, tehnologije i rase. Osim ove knjige svakako bih istaknuo i knjigu Pisma i zapisi iz zatvora, od Franza Jägerstättera. Po ovoj knjizi snimljen je glasoviti film Terrencea Malicka Skriveni život. Riječ je o čovjeku koji je odbio pristupiti Hitlerovoj vojsci i zbog toga završio u zatvoru gdje mu je odrubljena glava. Njegova pisma su snažno svjedočanstvo čovjeka duboke osobne vjere zbog koje je ostao vjeran svojoj savjesti i za svoje uvjerenje je podnio smrt. Ova knjiga mi je posebna inspiracija u mom političkom djelovanju.
 

U izborni boj idete u istom timu kao prije, zapravo ste samo malo promijenili pozicije…

 – Uvijek naglašavam da je naša najveća snaga upravo tim. Sve što smo postigli na lokalnoj razini, postigli smo kao tim. Na ovim izborima taj tim dobiva nova pojačanja, u vidu iznimno kvalitetnih i stručnih ljudi koji su prepoznali naše zalaganje i trud za dobrobit grada i naših sugrađana i odlučili su nam pristupiti. Njihov dolazak najveća je potvrda i nagrada našeg dosadašnjeg rada. Ovih dana ćemo ih sve predstaviti.  
 
Jedan od tema koja je u deset mjeseci Puljkove vladavine bila vrlo živa je ona oko Pazara. Sviđa li vam se ovakav dizajn sada?

– Temi Pazara pristupili smo vrlo ozbiljno i angažirano. Odradili smo nebrojeno puno sastanaka s predstavnicima zakupaca. Svakako smo bili za uređenje Pazara, posebno Hrvojeve ulice. Najviše sam razočaran pa čak i ljut što se kasnilo s uređenjem, pa su ljudi tek ovih dana počeli s radom iako im je bilo obećano da će najkasnije 1. travnja krenuti s radom. S nekim od zakupaca smo i dalje u kontaktu, jer mnogi nisu zadovoljni načinom na koji se provodila licitacija. Potpisali su ugovore do kraja godine i pitanje je što će biti nakon toga. Odmah nakon izbora opet ćemo sjesti s njima i vidjeti što se može učiniti.

POSLJEDNJE DODANO: