Ako je već hrvatska vlast pristala na suđenje po zapovjednoj
odgovornosti onima koji su stvarali i obranili hrvatsku državu, zašto se
nikada isti pravni kriteriji nisu primijenili i na dr. Vojislava Stanimirovića?
Po kojoj to logici istaknuta javna osoba, koja je “za ratne zasluge u
Podunavlju na Palama 1995. godine primila odlikovanje od četničkog
krvnika Radovana Karadžića”, (v. i Vjesnik, 24. studenoga 1999, str. 7),
može bez ikakvih političkih, moralnih, etičkih i sl. dvojba sudjelovati
u hrvatskom političkom životu i utjecati na hrvatsku svagdašnjicu i
svagdašnjicu tovarničkih mještana?
Imaju li nositelji sadašnje hrvatske vlasti, ili buduće, prošle
ili bilo koje, barem malo obraza i mrvicu srama pred tovarničkim (i svim
drugim) žrtvama te stati pred njihovu rodbinu i objasniti razloge
koaliranja s političkom strankom (Srpskom demokratskom samostalnom
strankom) čiji je predsjednik ostavio zapisanu jezivu (o) poruku za
povijest, koja govori o njegovoj liječničkoj etici i političkom
uvjerenju:
“Tog 18. studenoga 1991. pao je posljednji bastion, posljednje
uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom
oslobođen je i sam grad Vukovar, nekada grad ljepotan”. (Vojislav
Stanimirović: Vojska Krajine, br. 7-8, 1993, str. 43)? U kojem je dijelu
svijeta zabilježen primjer da je ministar bez lisnice u okupatorskoj
vladi (Republike Srpske Krajine), također okupatorski gradonačelnik
(Vukovara) te ravnatelj bolnice na okupiranome području (“Sveti Sava” u
Vukovaru), kasnije postao zastupnik u državnome parlamentu? Gotovo je
sigurno da se nešto takvo, u doslovnom i prenesenom smislu, niti u
jednoj carevini, sultanatu, koloniji, protektoratu ili bilo gdje nije
dogodilo!
Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika, gdje je u jesen 1991.
godine nakon okupacije sela, mučeno i ubijeno 68 mještana, već nekoliko
godina ukazuje na ratni put Vojislava Stanimirovića.
Postoje opravdane sumnje da je Vojislav Stanimirović kao oficir
rezervnog sastava JNA i “šef sanitetske službe za područje zapadnog
Srema”, listopada 1991. godine s još nekolicinom pripadnika paravojnih
formacija tzv. SAO Krajine počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv
ratnog zarobljenika protivno Ženevskoj konvenciji. Kazneno djelo
počinili su na štetu ranjenog hrvatskog branitelja Marijana Popovića iz Tovarnika. Slavica Popović
davno je prijavila Vojislava Stanimirovića za odvođenje supruga
Marijana i na sudu u Vukovaru 12. srpnja 2011. godine pred sucem i
Sudskim vijećem posvjedočila, da ga je nekoliko dana ranjenog skrivala
zajedno sa svekrvom. Onda je došao Vojislav Stanimirović i njihova
milicija po njega i odveli ga. Nakon određenog vremena doznala je da je
pronađeno mrtvo tijelo njenog Marijana na njivi u blizini pravoslavnoga
groblja i tu su ga mještani privremeno zakopali.
Postoje utemeljene sumnje o kaznenoj odgovornosti dr. Ljeposave I. Stanimirović (1952.) iz Vukovara i dr. Dragana Martinovića
(1951.) iz Šida (Vojvodina), da su radeći od 3. listopada 1991. u
zdravstvenoj ambulanti Tovarnik, za vrijeme srpske okupacije sela, s
ciljem prikrivanja ratnog zločina dana 7. i 10. listopada, u “lekarskim
izvještajima o uzroku smrti” i “potvrdama o smrti” prijavili smrt 34-ero
tovarničkih branitelja i civila, ubijenih nakon okupacije sela u rujnu
1991. Temeljem tih dokumenata tadašnji djelatnik Matičnog ureda Zdravko Opačić upisao
ih je 10. listopada 1991. u Maticu umrlih. Rad ambulante u tada
okupiranom Tovarniku organizirao je početkom listopada dr. Vojislav
Stanimirović.
Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika istražujući spomenuti ratni
zločin došla je do dokaza, da su svi dokumenti navedenih mrtvozornika
izdani s krivotvorenim podacima i to naknadno, 7. i 10. listopada 1991. O
tome mogu posvjedočiti i preživjeli mještani, koji su skupa, s tada još
živim tovarničkim župnikom vlč. Ivanom Burikom, već u rujnu 1991. pokopali 34 ubijena branitelja i civila.
Pitamo sebe i cijelu hrvatsku javnost: zašto ni nakon 23. godina nije
podignuta optužnica protiv bivšeg zapovjednika logora u Tovarniku (kroz
koji je prošlo najmanje 300 hrvatskih branitelja i civila), Ljubomira Jorgića i njegovog zamjenika Save Ivanovića? Zašto nije podignuta optužnica protiv pukovnika Dušana Lončara,
bivšeg zapovjednika 2. proleterske mehanizirane gardijske brigade JNA,
koji je zapovjedno odgovoran za sve počinjne zločine u Tovarniku i
Lovasu, gdje je 1991. ubijeno ukupuno 158 mještana ta dva sela.
Tovarničani nakon svega proživljenog tijekom rata i nakon njega ne
vjeruju u slučajnosti! Krajnje je vrijeme da se detaljno ispita
djelovanje dr. Vojislava Stanimirovića i njegove supruge u vrijeme
srpske agresije na Hrvatsku što do sada nije učinjeno.