Splićanin Boris Bjedov je slijep od rođenja, no vidi srcem. Taj tridesetdvogodišnjak upoznao je prije jedanaest godina Gorana Mirkovića, vršnjaka iz Kutine, s kojim
je zajedno bio na rehabilitaciji u zagrebačkoj Ustanovi za odgoj, obrazovanje i
rehabilitaciju slijepe i slabovidne djece, mladeži i odraslih “Vinko Bek”.
Goran je visokoslabovidna osoba koja se, osim za najjačega danjeg svjetla, ne
može kretati bez bijeloga štapa. Baš kao i naš Boris kojega je sličnost
životnih izazova zbližila s ovim mladim Kutinjaninom.
Sniva zaposlanje
Goran je u
toj ustanovi proveo tri godine, stekao tamo zvanje poslovnog tajnika, a po
povratku u Kutinu, na Pučkom otvorenom učilištu, još i zvanje keramičara –
samostalnog izrađivača ukrasnih predmeta od gline. Goran ima i zvanje
računalnog operatera, stečeno u školi INFO-EXPERTING u Kutini. Informatiku,
kaže, razumije i njome se rado bavi te mnogo vremena provodi za računalom. Ali,
nažalost, bez zaposlenja.
Posao mu,
kaže, ne bi pružio samo neovisnost i financijsku sigurnost, već i prigodu da se
dokaže u izazovima koje voli: kako nešto učiniti boljim, bržim, kvalitetnijim i
jeftinijim. Povrh toga, zaposlenjem bi pokazao kako slijepi i slabovidni ljudi mogu
itekako dobro obavljati čitav niz poslova, kao i ostali ljudi.
No, Gorana
osim slabovidnosti muče i problemi sa sluhom: oštećena su mu oba uha i ovisnik
je o slušnim aparatima. Trenutno koristi aparat nabavljen od sredstava
socijalnog osiguranja. Osim što je slabije kvalitete (troškove skupljeg aparata
socijalno osiguranje ne pokriva), taj je aparat star 10 godina, dotrajao je i
oslabio.
Goranovi
problemi dotaknuli su srce našega Borisa i on mu je odlučio pomoći da sakupi
novac za kupnju pristojnih slušnih aparata koji bi mu omogućili normalno
snalaženje i funkcioniranje.
Skupi slušni aparati
Socijalno
osiguranje, naime, dodjeljuje tek 3.500 do 4.000 kn po jednom aparatu, što je
jedva dovoljno za nabavku onih najlošijih. S obzirom na stupanj oštećenja (na
desno uho čuje mnogo slabije nego na lijevo), Goran bi trebao doplatiti još
najmanje 1.500 kn po svakom aparatu kako bi osigurao tek nešto malo bolja
slušna pomagala. Po svemu sudeći, bit će riječ o većim iznosima, no o kolikima
točno, znat će se tek po obavljenim testovima i prikupljenim nalazima.
Kao nezaposlena
osoba s invaliditetom, Goran dobiva od Centra za socijalnu skrb mjesečnu
naknadu od 350 kn, premalenu da bi od nje mogao išta uštedjeti. Stoga se naš Boris
zauzeo za svoga prijatelja i na svojoj Fb stranici objavio Goranovu priču i
broj njegova tekućeg računa očekujući od svojih fejsbukovaca da, kao i
on, progledaju srcem i pomognu Goranu da osigura sebi život dostojan čovjeka. Kontaktirati Gorana možete na broj mobitela 098 998 86 97.