„Slijepa putnica“ je nova pjesma kantautorice i multiinstrumentalistice Wilhelmine Agnes koja se po prvi put predstavlja na hrvatskom jeziku. Nakon nekoliko albuma koji su išli u smjeru nekoliko vrsta rock glazbe, ovo je njezin prvi izlet u etno vode, a sama tema pjesme je povijesna. Radi se o otimanju djevojaka s naših prostora te njihovom odvođenju u Osmansko Carstvo gdje bi bile prodane u roblje, da bi njihova daljnja sudbina bila vrlo ograničena. One koje bi bile malo sretnije završile bi u haremu, a većina bi se našla na imanjima raznih gospodara. Wilhelmina je odlučila u jedan lik staviti sve djevojke koje su doživjele takvu sudbinu, kao i njihove obitelji, ali njihove osjećaje i uspomene.
– Pjesmu pjevaju haremski glazbenici koji pričaju priču o djevojci koja kroz svoju tugu, danju i noću ima vizije svog doma, oca, zaručnika koji je ubijen spašavajući je od otmičara, polja, ptica i svojeg konja. Smrt smatra slobodom od svojeg trenutnog ropstva i zamišlja kako bi bilo lijepo da njen duh slobodno leti i pleše nakon njene smrti. Tu je i simbolika naslova. Slijepi putnik je onaj koji je u transportu bez dozvole i ne bi se trebao nalaziti na mjestu gdje se nalazi. Uzela sam to za metaforu jer naše se djevojke nisu trebale nalaziti tamo gdje su bile prisiljene otići – kaže Wilhelmina koja je htjela spojiti novi zvuk koji dobiva pomoću saza, djembea i bodhrana sa svojim prepoznatljivim orkestralnim zvukom, odnosno pokušala je spojiti elemente hrvatske i turske etno glazbe.
Glazbu, tekst i aranžman radila je sama, a pjesma je snimljena u Penthouse Music Studiju u Zagrebu. Wilhelmina je odsvirala saz, violinu, tamburin, bodhran i otpjevala glavni i prateći vokal, bas gitaru je odsvirao Leonardo Maslać, a djembe Tea Jozić. Za miks master je zaslužan Toni Tkalec. Za odabir lokacija za snimanje i režiju zaslužan je Kristijan Jalšić, a u spotu su uz nju bili Hanna Kocijančić, Nika Hočevar, Bruno Pavličić, Krešo Pavličić i Tea Jozić. Moslavačke nošnje posudila je Ankica Đurinec, a konja Zora Lidija Trdišević.
Javnost je Wilhelminu Agnes upoznala kroz razne rock žanrove, a sada se prvi put predstavlja u etnu. Zapravo je to prirodni slijed nakon njezinog dugogodišnjeg upijanja glazbe izvođača poput Cinkuša, ansambla Lado, Dunje Knebl i Bože Vreće.
– Jednostavno rečeno, nisam se htjela ograničiti na jedan stil ili vrstu, nego istraživati sve oblike i forme i biti potpuno slobodna u svojoj glazbenoj kreaciji –zaključila je.