Svjetsko prvenstvo u nogometu događaj je koji čekamo svake četiri godine. Pardon, događaj koji iščekujemo svake četiri godine. Cilj je uvijek isti. Ići dalje. Boriti se. Ne posustajati. Trčati kad više ne možeš trčati. Snagu koje je ponestalo u mišićima izvući iz rezerve koja se zove srce. Jer vatreno srce uvijek ima goriva. Vatreno srce može sve. Ono je vjerno. Neustrašivo. Otvoreno. Ono bodri sebe, druge, čitav naš narod. Najdraža stvar kod svjetskog prvenstva mi je to što napokon ponovo osjetim da smo narod. Da smo jedno srce vatreno. Mi Hrvati. Rame uz rame.
Hrvatska nogometna reprezentacija dokaz je da skupina Hrvata koja ima isti cilj i duboko vjeruje u njega, neumorno radi na njemu, i opet duboko vjeruje u njega, može postići sve. Baš sve. I ono najveće. Da se ponovo osjećamo kao narod. Kao jedno. Mi Hrvati. Kad jedan kafić prepun ljudi kojima ne znam ni ime u trenutku postane srce koje kuca u istom ritmu za isti cilj. U trenu svijet stane. I nije bitno idem li na posao, imam li ispit, boli li me. Ništa od toga nije bitno. Jer jedna je stvar za koju svi dišemo u tom trenutku. Jedna je stvar koja nas drži budnima. Pripravnima. Jedna je stvar koja nas podsjeća da živimo. I da se imamo čemu radovati. Dečki hvala vam na tome. Inspirativni ste. Ponizni. Hrabri. I vjerojatno niste ni svjesni koliko nam dajete. Koliko nas podižete. Koliko nas budite i podsjećate na ono što je bitno – jednina. Zajedništvo.
Ne želim da se ovo prvenstvo završi jer se bojim da ćemo izgubiti taj osjećaj. Osjećaj koji puni tijelo i duh, osjećaj koji daje snagu za sve, osjećaj koji ne stane ni u jedan red riječi. I to je ono što bismo trebali ponijeti u svaki dan. U svaku borbu. Osjećaj koji daje smisao svemu i koji uvijek tako lako “spremimo u ladicu” i čekamo iduće prvenstvo da ga ponovo pronađemo. Nemojmo si dozvoliti da izgubimo to srce. Srce kojim naši dečki danas igraju četvrtinu finala svjetskog nogometnog prvenstva. Vjerujem u njih. Duboko vjerujem u njih. Duboko vjerujem da dečki koji su uspjeli postići da se Hrvatska ponovo osjeća kao narod mogu pobijediti Brazil. Mogu pobijediti sve. Jer za mene, oni su već pobijedili nepobjedivo.