Nakon tisuća
kilometara, brojnih koncerata i jako
puno otpjevanih tuđih pjesama, brački
glazbenik Nebojša Ursić – Kole, konačno je našao vremena te snimio svoj prvi
autorski CD album. Njegov prvijenac je nazvan “Godine”, sadrži deset pjesama na
hrvatskom jeziku, a snimljen je u splitskom studiju Deva u periodu od 2009. do
2019. godine.
Autor svih pjesama je Nebojša Ursić – Kole, a glazbenu produkciju
potpisuje Dado Marušić.
Uz Kolu, na albumu su svirali i pjevali Albert Limić (programiranje bas
klavijature), Mladen Magud (gitara), Nikola Čelić (klavijature), Saša Bulić
(mandolina) te Teo Brajčić i Tihana Zubek (prateći vokali).
Kole je u svojoj
iznimno zanimljivoj karijeri prošao mnogo toga – već u tinejdžerskim danima je
počeo zarađivati novac brojnim gažama na hrvatskoj obali, potom odlazi u
Frankfurt gdje provodi punih osamnaest godina, živi od glazbe, svira u raznim
bendovima (Ledeni Zid, Status Cro, Upitnik) te često nastupa kao prateći
glazbenik brojnim poznatim hrvatskim pjevačima i pjevačicama.
Neumorno cijelo to
vrijeme (od 1996. godine) radi i na samostalnoj karijeri te nastupa pod
familijarnim nadimkom Kole.
U Hrvatsku se vraća 2007. godine gdje uspješno
nastavlja s glazbenim djelovanjem. Kruna višegodišnjeg autorskog djelovanja je
upravo debitantski album “Godine”.
Brački kantautor
Kole o albumu kaže.
– Prve autorske pjesme sam počeo pisati još u srednjoj
školi, do danas imam više od sedamdeset gotovih pjesama pa nije bilo lako
odlučiti kojih deset uvrstiti na album. “Godine” su zamišljene kao plesni album
te kao presjek stilova glazbe koju sviram već dugi niz godina pa je selekcija
išla u tom smjeru. Očekujem da se “Godine” dopadnu publici te da za godinu,
dvije prezentiram i drugi album, koji je već spreman. Na to gledam kao logični nastavak
dugogodišnjeg bavljenja glazbom.
Uz sami početak
njegove karijere veže se zanimljiva priča.
– Zahvala mojoj majci Mariji koja mi
je prvu gitaru kupila i sve šta je mogla napravila za mene. Bio je petak, mater
me budila za školu, ja šesti razred osnovne. Spremila mi je doručak i mlijeko,
a ja joj onako usput govorim da sam sanjao da sviram gitaru. Nije ništa rekla.
Vraćam se iz škole, a gitara na krevetu u sobi. Čudo! Mater je zvala susjeda
koji je za vikend dolazio iz Splita i naručila mu gitaru. Kraljica! I na kraju,
zahvala mojoj obitelji. Bez njih sve ovo ne bi imalo smisla. Da se njih pitalo
ovaj bi album davno vidio svjetlo dana. Oni ove pjesme pjevuše desetak godina.
Moji najveći kritičari i obožavatelji, zaključuje Kole.