Lokalni izbori u 2021. godini u Splitu će ostati posebnim slovima utkani u izborne almanahe. Raznolikost i brojnost kandidata za mjesto poteštata, ali i vrijeme pandemije u kojem vladaju posebne epidemiološke mjere, političku utakmicu učinit će iznimno zanimljivom, a izborni boj nikad neizvjesnijim.
Iako je Split odavna mijenjao trendove, postavljao neke svoje kriterije, neće tako izostati ni u ovoj epizodi u kojoj i prije službenog početka kampanje manjka političke kulture, a sve vrvi od loših podmetanja i niskih udaraca ‘ispod pojasa’. Nije onda čudna ni odbojnost prema politici koja je u Hrvatskoj općenito postala zanimanje, pozicija za pogodovanja, transfere i zbrinjavanje kadrova.
Nansi Ivanišević želi to promijeniti, a iako je u političku utakmicu krenula kao dvanaesti kandidat, tek je druga žena…
Zašto
ste se odlučili okušati u ovoj utrci za gradonačelnika?…
– Vidjeli ste da sam, pretpostavljam, zadnja koja
je objavila kandidaturu. Čekala
sam na pojavu imena političara
koje bih ‘s guštom’ zaokružila i sama, osobe čije ću
sposobnosti, znanje i osobni integritet bez zadrške prepoznati kao šansu da
ovaj prelijepi grad izvuče
iz blata u koje je zapao, …ili u koje zapada dugi niz godina. Onu ili onoga
koji će znati kako nam vratiti osmijeh na lice i ponos što smo Splićani. I ne
samo to, čekala sam ime koje
mladima oko sebe bih preporučila da zaokruže. Konačno, ime kojem bih bez zadrške preporučila niz sjajnih ljudi s kojima radim
i koji me okružuju, koji su zbog ‘ružnoće’ te iste političke scene postali listom apolitični.
Nisam dočekala, i eto,
to sam jasno stavila do znanja užem krugu svojih poznanika, a oni su me
povezali s Domovinskim pokretom.
Zašto
baš Domovinski pokret?
– U našem sustavu u izborima ne možete ozbiljno i ravnopravno
sudjelovati bez infrastrukture biznisa ili političke stranke. Mislim da je puno
poštenije prema građanima biti uz političku opciju koja vam je svjetonazorski
bliska nego uz biznis interese. Domovinski pokret je državna snaga, ali na
lokalnoj razini izlazi prvi put. U meni su, vjerujem prepoznali moje političko
iskustvo, znanje i želju za stručnim vođenjem Gradske uprave, a ja u njima mlade
ljude, pune zanosa i jedan novi vjetar na političkoj sceni. Na izbore izlazim
kao nezavisna, ali kandidatkinja koju oni podupiru.
Koliko
će vam značiti iskustvo rada u Vladi, državnoj i lokalnoj upravi? Hoće ono biti
presudno u ovom političkom ringu?
– Naravno da je to iskustvo bitno. Bila sam i ministrica
i savjetnica gradonačelnika za prosvjetu i kulturu te službenica u državnoj
upravi. Znate li onaj vic o političaru koji je obećavao školu u selu, pa kad je
čuo da nema djece rekao – i to ćemo vam napraviti. Lako je s plakata obećavati
brda i doline, stotine tisuća zaposlenih, asfalte, građevine, raspetljavanja,
ovce i novce, ali kad dođete u Banovinu čeka vas dosad nevođeni ‘tim’ od pet
stotina službenika i činovnika, sva javna poduzeća, sindikati, zakonska
ograničenja ovlasti…
Premda zvuči kao prijetnja, ja ih vidim kao šansu, jer i
oni žive i odgajaju svoju djecu o ovom prelijepom gradu.
Tehnički,
trebate prvo par mjeseci provesti u sustavu koji je sve ove godine pretumbavan
i napučen suvišnim kadrovima da shvatite kako to pokrenuti. Trebamo li čekati
godinu dana dok novi gradonačelnik stekne to iskustvo?
Kako
pokrenuti kotareve? Treba li im veća autonomija i možda veća kotarska sredstva kojima
bi se lakše rješavali neki problemi?
– Kotari su mjesto gdje ljudi žive, pred san
traže parking, ujutro vode djecu u školu, popodne se rekreiraju. Neki naši
kotari imaju preko 9.000 stanovnika, više nego 450 jedinica lokalne samouprave
u Hrvatskoj, više od 55 gradova u Hrvatskoj, stoga zauzimaju posebno mjesto u
mom pogledu. Ne kao samostalne priče, već planirani i strateški vođeni dijelovi
cijelog grada. Strategija grada se treba temeljiti na različitosti življenja i
brojnim informacijama iz kotareva, i ne možete interese devet tisuća ljudi
prepustiti jednom tajniku i par volontera.
Važno
će biti uključiti građane u izbore, ali čini se kako iz godine u godinu dolazi do
sve manjeg interesa za politiku. Nije nepoznanica ni da već nekoliko izbornih
procesa imamo jako malu izlaznost na glasanje…
– Građani će izaći kad vide da imaju za koga
glasati. Ja vjerujem da će mene podržati svi ljudi kojima je na srcu jedan
ovakav, stručan pristup, realne poruke, a nadasve oni koji će shvatiti da su
meni na prvom mjestu obrazovanje i kultura. Kad kažem obrazovanje ne mislim
samo na škole, već na podizanje razine kulture našeg življenja, duha koji nas
je sve vezao za ovaj grad i koji privlači i druge. Pritom mislim na jedinstvene
prirodne ljepote koje su valjda i Dioklecijana pa i one prije njega dovele, tu,
na jedinstvenu spomeničku baštinu i tradiciju koju su nam ostavili predci, na
sport kao način življenja, a ne iživljavanja. Ukratko, kulturu u dnevnom komuniciranju i
mladih i starih, u politici, u sportu. Željela bih da slogan ‘Gradonačelnica
za grad koji ostaje‘ pokrene ljude da ustanu i ne odustanu.
Kažete
da ljudi odlaze iz grada, jesu li HDZ i HGS, koji su bili četiri godine u
koaliciji, još jedan ‘kamenčić u tom mozaiku’. Kažu vaši protukandidati da
Split stagnira 12 godina…
– Nažalost, pretječu nas drugi dalmatinski
gradovi, a mi smo drugi grad u državi. Događaju se povremeni bljeskovi, bez
jasnog plana, a još nejasnijih profita koji se iza toga kotrljaju. Država je
potpuno pogrešno pretvorila pojam decentralizacije u ostavljanje lokalnih
sredina na milost i nemilost lokalnim šerifima. Decentralizacija znači
uvažavanje državne strategije i plansko spuštanje državnih obveza na lokalne razine
uz njeno praćenje i stručne podrške, a ne feudalizacija gdje svakim dvorištem
upravljaju lokalne ekipe kako im padne napamet. Ili, još gore, a itekako
moguće, gdje lokalne ekipe rasprodaju naše duše i imanje, čineći nas redikulima
na nacionalnoj, pa i međunarodnoj razini. Split je pozvan da to poruči državi,
jer te grijehe i propuste prvi, i to vrlo skupo plaća.
U tri
mandata vrti se Željko Kerum. Pa i vi ste bili dio njegovog tima…
– Vjerovala sam, kao i brojni Splićani, da će Željko
Kerum, još za svog mandata okupiti stručnjake. Uostalom, kao što je zvao Jakšu
Miličića, tako je i mene zvao da pomognem u stručnom savjetovanju na polju
prosvjete i kulture. I kao što znate zdušno sam se odazvala, na čuđenje brojnih
u mom okruženju vjerujući da će svoju inteligenciju stavit u službu grada. Zašto
je, umjesto sjajnog početka, sve preokrenuo na političke trgovine i odrekao se
svega već na početku, pitanje je za njega. Uostalom, Splićani su ga već na idućim
izborima kaznili zbog toga. Sada su ponovno na redu birači, koji će reći jesu
li odobrili političku trgovinu, kojom mu je HDZ dao oprost.
Spomenuli
smo neke protukandidate, ali ovi izbori će svakako biti povijesni. Velika je
raznolikost kandidata. Od doktora, aktivista pa do profesora. Nikad više i kandidata…
– Zbog dosadašnje političke prakse koja vlada gotovo osamdeset
godina, u Hrvatskoj svatko može biti političar. Ali, jedno je željeti dobro, a
drugo znati kako to ostvariti. Osobno, već više od dva desetljeća bavim se i
vladam na stručan način zakonitostima javnih politika i funkcioniranja u
decentraliziranom okruženju…
Trebalo bi jednom
shvatiti da se ne može voditi grad pa ni pojedina ministarstva – amaterski.
Puno
se puta govorilo da bi treće opcije uspjele da su se ujedinile. Jeste li vi o tome
razmišljali?
– Treba razumjeti politički sustav i percepciju
građana. Bez obzira na to što se mnogi trude da ih predstave kao komunalne, oni
su dio političkog sustava, sustava na kojem počiva društvo i dobro je da
građanin odmah vidi političku stranku i zna njeno političko i svjetonazorsko
opredjeljenje. Bavi li se biznisom ili ima socijalni karakter, podržava li
vjeru ili je ateistička, štiti li kapital ili bi ga dokinula, štiti li
nacionalni identitet ili bi se prepustila globalizaciji. Sve je to bitno jer na
tome će počivati odluke Gradskog vijeća. Poplava raznih nezavisnih lista koje
se ne žele izjašnjavati o tome su prevara političkog sustava. Ima li smisla i
je li pošteno ujedinjavati toliko raznolike opcije samo da bi se dobilo vlast?
Moja poruka je: Politika je temeljna plemenita disciplina za uređenje i Grada i
Države! Pod uvjetom da političari imaju svoj integritet, poštenje, ugled…i ne
srame se nikome reći što znaju, tko su i kakvu bi Hrvatsku i Grad htjeli
ostaviti mladim generacijama.
Puno
se pisalo o Žnjanu i problemima na Žnjanu, ali čini se da sad vidimo ono
‘svjetlo na kraju tunela’. Ipak, puno je tu posrtanja bilo. Kako ste vi
doživjeli tu situaciju na Žnjanu?
– Za mene je Žnjan – Split, kao i svi ostali,
njegovi kvartovi ili administrativnim jezikom – kotarevi. To znači, prelijepi,
zasad neuređeni dio grada u kojem mnogi od nas žive. No istodobno, Žnjan je ogroman
turistički i rekreacijski resurs. Za Splićane to je šansa da pokažu svoju pamet
i budućim generacijama poruče: ‘Ovo smo vam mi ostavili.’ A to mi nije nijedan
spretni pojedinac, to smo mi koji znamo koja su najveća imena hrvatskog i
svjetskog urbanizma i arhitekture, koji očekujemo pomoć Vlade i Europske unije,
jer zrcalo smo i njih samih. I to ono, po mišljenju mnogih, globalno
najprivlačnije! Ukratko Žnjan, kao i cijeli Split, pogotovo Palača i stara
gradska jezgra, mogu i jesu biti atrakcija turistima, ali prvenstveno su naši i
mi ih moramo živjeti i u njima – guštati i biti ponosni. Gradonačelnica ne smije
biti ta koja će odlučiti u kojem smjeru treba ići razvoj. Odluke donose
stručnjaci, urbanistički planeri, a Gradonačelnica je ta koja mora uticati da
se sve to u okviru lokalne uprave radi brzo, transparentno, da građani imaju
pravo uvida, i pravo utjecaja, jer se radi o javnim prostorima. Mogu ja biti i drukčijih
stavova od svih ostalih, no ne biraju mene građani da ispunjavam svoje želje
već da učinim sve da grad raste planski i stručno, a Uprava grada bude brza,
učinkovita i nadasve uslužna i ljubazna prema svojim građanima.
Gorući
problem je i Karepovac i odvajanje otpada u Splitu. Pa Splićani ne odvajaju
svoje smeće ni 4 posto…
– Gradonačelnica je tu da natjera javno
poduzeće, kod nas Čistoću, da sa stručnjacima predloži najbolja rješenja,
iskomunicira s građanima, prije svega onima koji tu žive i dođe do rezultata.
Ako ne ide jednim putem, ide drugim. Nismo mi jedini grad na svijetu koji ima
takav problem, i stručne službe moraju građanima ponuditi nekoliko rješenja s
obrazloženjima. Gradonačelničin je posao da ne dozvoli da se sve to rasteže godinama,
jer netko na svojoj funkciji čeka da mu dođe mirovina.
Kontejneri, pranje
ulica, Karepovac, … ništa od toga ne smije čekati odluku gradonačelnice, nekog
županijskog ili državnog glavana da se vozaju po svijetu i na naš račun
razgledavaju Beč, Pariz, London. Građani trebaju imati čist i zdrav okoliš! To
je imperativ koji gradonačelnica treba znati ostvariti. Kako? Djelujući u
suradnji s najboljima, brzo, transparentno i učinkovito. Služeći građanima.
Jedan
od problema je svakako i Marjan. Zelen – na pola, vlasništvo – ne znamo?
– Marjan mora ostati zelena zona, šetalište i
izletište Splićana, zaštićeno područje, pitanje vlasništva treba hitno
raščistiti u knjigama, a država dati jasan i nedvosmislen odgovor o zakonskom
položaju. Po Zakonu o zaštiti prirode imamo Javnu ustanovu, prema tome,
Gradonačelnica je tu da se pobrine da oni rade svoj posao a ne da sama ide
sjeći borove ili još manje ustanovljava paralelne organizacije.
A
što ćemo s prometom i parkirnim mjestima, još jednima od gorućih problema ‘Dioklecijanova
grada’?
– Parkirna mjesta su u cijelom svijetu problem,
no kad bi Split imao točan, brz, i kvalitetan javni gradski prijevoz,
strategiju prometovanja, zeleni val, trećina ljudi bi prodala drugi automobil u
obitelji. Kao i ono prvo, Promet, kao gradski komunalni prijevoznik je prvi
nadležan da ponudi ta rješenja. To je posao gradonačelnice, njeno je da prenese
javnom poduzeću da građani moraju imati brz i pouzdan transport, i da ih
natjera da daju rješenja. Želi li ona da joj autobus dođe ispred kuće je
nebitno.
Kako
mlade obitelji ostaviti u Splitu i približiti Split mladima?
– Moj slogan je ‘Za grad u kojem se ostaje’.
Ako Split bude uređen i kulturan grad mladi će ostati, neki će se vratiti, neki
će doći i razvijati ga zajedno sa mnom. Split nema rudnike ili megaprostore za
tvorničke hale, ali ima ogroman potencijal za kreativnu i informatičku
industriju koja se prodaje globalno i online. U taj potencijal ubrajam i
položaj, klimu, povijest, more,… sve ono što budi kreaciju. Ovdje su stasale
silne svjetski prepoznate sportske legende bez ikakvih laboratorijskih uvjeta.
Nešto ima u našem zraku, na našim Bačvicama, u zidovima Palače, … Ako je
Dioklecijan kao svjetski vladar izabrao Split, zašto bismo odlazili s takvog
mjesta. Tu leži odgovornost prvog čovjeka grada.
Kako
bi vi ocijenili mandat Andre Krstulovića Opare?
– Vjerujem da je mislio sve najbolje kad je
došao, pa i da će tablica s rezultatima biti ispunjena brojkama no dok se bavio
time, grad je izgubio dušu. Jasno mi je da i njemu i svakome tko do sada nije
bio u Upravi grada, nepoznavanje sustava može biti otegotna okolnost i mi bi
opet izgubili vrijeme dok taj ne nauči.
Split zato i stagnira jer mijenja gradonačelnike i svaki novi kreće ispočetka.
Koji
bi vas rezultat zadovoljio?
– Želim postati gradonačelnica, no prije svega
vidjeti koliko građana dijeli moje stavove i vrijednosti koje želim unijeti, a
to su proaktivna, brza, točna i ljubazna gradska uprava na usluzi građanima,
proaktivna odgovornost javnih poduzeća za sektore koje su zaduženi, vađenje iz
ladica brojnih izvanrednih vizija Splita koje naši sugrađani stalno nude, a
nitko ih ‘ne obadaje’ te izuzetna komunikacija s građanima u pogledu života u
kotarevima, njihova ravnomjerna razvoja i afirmacije.
Jesu
li Splićani izgubili vjeru u politiku?
– Pojavi li se netko tko nudi vrijednosti koje
prepoznaju, građani će izaći na izbore. Ja želim građanima ponuditi rad na
stalnoj edukaciji i kulturi života, od umjetnosti do sporta i svakodnevnog
ophođenja. I vjerujem da uz onaj slogan ‘Za grad u kojem se ostaje’ mogu reći
da sam tu za ‘ljude koji se ustaju’ i ‘ljude koji ne odustaju’.
Koronavirus
je godinu i više dana s nama. I ovi izbori će, kako stvari stoje, biti
posebni…
– Da, nažalost, puno je sugrađana izgubilo tu
borbu i nije lako danas voditi kampanju. Nisam ljubitelj ovih digitalnih
obraćanja, više bih voljela da se mogu sretati sa sugrađanima, družiti,
pričati, smijati se, no ovo su posebna vremena.
Što
kažete o tome kako je Andrej Plenković i njegova Vlada upravljala i upravlja
ovom situacijom?
– Mislim da
rade najbolje što mogu. Kao i svi, nekim sam odlukama nezadovoljna, neke podržavam,
no najveći problem je kad vidim da ni stručnjaci nisu jedinstveni. Kako ćete
odlučiti ako se struka podijeli? Tko si može dozvoliti da polovicu proglasi
točnom, a druge ne, pogotovo kad i oni nakon nekog vremena zamijene strane.
Govorimo
o ljetu, ali turizam je grana koja drži cijelu Dalmaciju. Kako pomoći malim
ljudima, iznajmljivačima, poduzetnicima…
– Turizam je trenutno naše osnovno područje,
ali ovo su i vremena u kojima se treba i može i uspostaviti red, poticati sve
metode kojima bi se turist ovdje zadržao u radnom odmoru, mjesec, dva, godinu,
radeći neki online posao, studirajući na našem sveučilištu, pripremajući se za
sportske izazove, stvarajući kreativna djela, a udaljiti se od jednodnevnog
visitor turizma. Naši iznajmljivači moraju dobiti goste sa što više dana
boravaka, a ne dvodnevne posjetitelje.
Što
bi bili ono prvo što bi napravili da postanete gradonačelnik?
– Prvo bih objasnila Gradskoj upravi što
zahtijevam, zatim javnim poduzećima i onda prionula na probleme života po
kotarima te načine kojima bih tjedno mogla utvrđivati raspoloženje građana
prema svim problemima. Obrazovanje, kultura, decentralizacija je ono po čemu
želim da me pamte.