Velika subota je dan Isusova počinka u grobu. Dan tišine, molitve i sabranosti kada vjernici razmišljaju o Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću. Zajedno s Velikim četvrkom i Velikim petkom čini Vazmeno trodnevlje koje završava Isusovim uskrsnućem – Uskrsom.
Na Veliku subotu nema liturgijskih slavlja, zvona ne zvone, dopušteni su samo sakramenti bolesničkog pomazanja i ispovijedi.
Vazmeno bdijenje je spomen na Isusovu muku, smrt i uskrsnuće, a slavi se noću. Ono započinje paljenjem ognja kojeg svećenik blagoslovi da bi se na njoj upalila svijeća koja simbolizira uskrslog Isusa. Svećenik na svijeću stavlja simbole alfe i omege što označava da je Isus početak i svršetak svega. Nakon hvalospjeva svijeći, biblijskih čitanja i pjevanja psalma slijedi evanđelje te nastupa radost, odnosno Isusovo uskrsnuće.
Vazmeno bdijenje završava euharistijom te tada započinje uskrsno vrijeme.
Tradicije i običaji
Na Veliku subotu obično se kuhaju i bojaju jaja čemu se najviše vesele djeca. Ranije, koristile su se prirodne boje za bojanje jaja dobivene od crvenog luka, kupusa, koprive, a danas se sve češće koriste kupljena umjetna bojila.
Također, jednan od starih običaja je da s ognja kojeg je svećenik prije početka Vazmenog bdijenja blagoslovio, žene i djeca uzimaju goruće drvo te ga nose svojoj kući kako bi zapalili vatru u svom kućnom kaminu. Drvo se ne bi smijelo ugasiti jer se vjerovalo kako to donosi nesreću za cijelu godinu.
Blagoslov hrane je tradicija od davnina, a podrazumijeva da netko iz obitelji dolazi u crkvu i nosi košaru s hranom koja je karakteristična za Uskrs – kuhana jaja, sirnica, mladi luk, šunka te se ta blagoslovljena hrana na Uskrs u krugu obitelji doručkuje.