Hrvatske, serija do tri pobjede između Zadra i Splita, a momčad trenera Danijela Jusupa od svih je proglašena favoritom i tu nema ništa sporno. Zadar ima naviku osvajanja trofeja, Zadar ima i puno bolju sezonu od Splita, te poprilično veliku dominaciju u međusobnim susretima. Ta dominacija se proteže od lanjskog finala kad su „metlom“ došli do titule (85:76 i 94:84 nakon produžetka na Gripama, 99:62 u Višnjiku), čime su naprasno prekinuli seriju Splita od pet uzastopnih pobjeda u međusobnim ogledima. Ove sezone Zadar je dobio pet od šest, s time da je jedina pobjeda Žutih (67:65) ostvarena u prvenstvu Hrvatske kad je Zadar igrao bez Luke Božića.
Nakon toga Zadar je slavio u najvažnijoj utakmici sezone, četvrtfinalu Kupa Krešimira Ćosića na Gripama (80:73) i potom uzeo trofej, dok posljednja dva susreta teško možemo nazvati rivalstvom. Bilo je 77:61 u ABA ligi i 93:74 u prvenstvu Hrvatske upravo na parketu gdje večeras kreće finale. Prednost Zadra su, između ostalog, prve dvije utakmice u svojoj dvorani. Momčad Slavena Rimca doista mora napraviti pravo malo čudo da bi se u Split vratila ozarenih lica.
Split do sada nije pokazao da može parirati Zadru kroz 40 minuta. Prije ili kasnije bi upali u mlin Luke Božića i suigrača, ali finalna serija jest specifična, jer svaka dva do tri dana igraš s istim suparnikom, te se pripremaš samo za njega. Nekada to nije jednostavno, iznenađenja se događaju, pa i na puno višoj razini, a Zadar nije baš toliko kvalitativno jači od Splita da bi ga non-stop „gazio“. Treba vidjeti kako će Rimac pripremiti svoje igrače, kakvu će taktiku pripremiti, kakve će im biti „glave“. Zadar je s te strane puno mirniji, Jusup trenutno ne mora ništa mijenjati i izmišljati kao što je lani gurnuo Mekića na Mavru da bi potrošio najboljeg igrača Splita. I u tome je uspio, šaljući svježe igrače na razigravača Žutih otupio je splitski napad.
Još jedan problem Splita jest da ove sezone, koliko god Žuti u nekim intervalima igrali dobro (pobjeda nad Partizanom u Beogradu je zbilja odjeknula), dvorana na Gripama jest osjetno manje popunjena nego prošle godine. Podrška s tribina je kazališna, što se najbolje vidjelo u već spomenutom četvrtfinalu Kupa kad je Tornado napravio atmosferu kao da se igra u Jazinama. Da, Split nema publiku da ga gura u leđa i to je svakako ogromno razočaranje. Kao da je cijeli grad okrenut samo Hajduku i za nikoga drugoga nema mjesta. Istu stvar kao Split proživljava i Jadran u vaterpolu. Na tribine bazena na Poljudu ne stane niti 500 ljudi, pa se svejedno aktualni prvak Hrvatske, u čijim redovima igra niz svjetskih prvaka, ne može pohvaliti nekakvim brojkama. Dakle, problem je malo širi.
Split je hendikepiran i time što dvadeset godina ne zna za trofej. E, sada, može li to biti motiv da preokrene stvari u dalmatinskom finalu, pokazat će parket.
