U noćnim se satima, tog 14. lipnja, u Ulici don Klementa Tadina u Kaštel Kambelovcu odvijao revolveraški obračun zbog kojeg su se danas, na splitskom Županijskom sudu, našla četvorica okrivljenika – Jakov Šimić, braća Mate i Josip Šuker te njihov rođak Ivan Radović.
Za dva kaznena djela optuženi su i Toni Vitaljić i Tomislav Šoljić koji su u bijegu. Za njima je raspisana tjeralica i Europski uhidbeni nalog, a sudi im se u odsutnosti.
– Sidio sam u kafiću kada je došao moj prijatelj Boljat. Rekao mi je da je istukao Šimića. Bio je nervozan, rekao sam mu da popije jedno piće i da se smiri jer nam ne tribaju problemi. Uspio sam ga smiriti, koliko sam vidio. Popio je još jedno piće, a onda ga je neko zva na mobitel. Ne znam ko. Pozva me je da idem s njim. Odvezli smo se do neke napuštene kuće, on je uzeo pušku i pištolj. Pištolj je meni dao i rekao da ga isprobam. Ispucao sam jedan metak u zemlju – prisjećao se svjedok Jozo Čabraja. Hitnom reakcijom liječničke službe Čabraja je tog lipnja preživio i treći atentat. Bio je pogođen u leđa, prsa, kralježnicu i nogu. Ranije su ga pokušali ubiti u siječnju i ožujku 2019. godine.
Boljata je, govorio je pred peteročlanim Sudskim vijećem na čelu s Dinkom Mešinom, odgovarao od sukoba, ali ga ovaj, nastavio je, nije slušao.
– Na putu sam mu vratio pištolj, reka sam da ne želim probleme jer imam dvoje dice i kazneni postupak i da ne želim bit u zatvoru cili život – dodao je govoreći da je pištolj Boljat stavio u džep od jakete.
Moje tadašnje stanje nije bilo za ispitivanje
– Odvezli smo se do Veslačkog doma u Kaštel Kambelovcu. Stali smo kod neke ćoše. Nisam mogao izaći desetak sekundi iz auta jer su vrata imala zaštitu za djecu. Kad sam izašao, na mene su nasrnula braća Šuker koji nisu imali ništa u rukama. Samo smo se naguravali. U jednom trenutku dobio sam dva metka u prsa, došli su s moje lijeve strane, nisam znao tko je pucao. Pao sam u nesvijest – opisivao je Čabraja kojemu se sudi i za ubojstvo 20-godišnjeg Marina Matijaša u lipnju 2014. godine.
Čabraja je, u slučaju iz Kaštel Kambelovca, davao iskaz u tri navrata, a današnje ispitivanje bilo je gotovo u potpunosti različito s onima koje je, pred zamjenicom županijskog državnog odvjetnika, dao četiri dana nakon kaštelanskog obračuna te nešto manje od dva mjeseca poslije. Sam je kazao kako su ti iskazi lažni.
– Moje tadašnje stanje nije bilo za ispitivanje. Sramota je koliko sam izlaga. Prepričava sam ono što su policajci govorili. Da su mi rekli da je bio Zoran Milanović tamo, reka bi i ja da je on bio. Ne želim nikoga nevinog okriviti za nešto što nisam vidio – govorio je Čabraja.
Uporna je bila tužiteljica Mira Dolić, detaljno je stavljala pred svjedoka sve izrečeno u ranijim ispitivanjima, a on je opetovano odgovarao kako je uzimao lijekove i kako nije bio u stanju suvislo odgovarati.
Opovrgnuo je kako su okrivljenici bili naoružani, nije se sjećao ni pucnjeva od kojih je preminuo Boljat, kao ni tko je ozlijedio Matu Šukera i Jakova Šimića. Negirao je i navode da je desetak dana poslije događaja dobio ponudu od oca Jakova Šimića da kao naknadu za lažno svjedočenje dobije 100 tisuća eura.
Nakon 50 metara čuo sam pucnjeve
Na pitanja branitelja istaknuo je kako Toni Vitaljić i Tomislav Šoljić nisu bili na mjestu krvoprolića, a kako je Ivan Radović ondje bio, ali nije sudjelovao ni u pucnjavi, ni u naguravanju.
Iako je ranije ispričao kako mu je u naguravanju i tučnjavi izbijen zub, danas se tog detalja nije sjećao. Tek 5 dana poslije kobne večeri shvatio je kako nema zuba, odgovarao je jutros na Županijskom sudu.
– Vozio sam i vidio sam Maria. Mahnuo mi je rukom. Stao sam i otišli smo se provozati. U Gomilici je zvao Šimić. Stali smo kod škole, meni su rekli da sidnem u auto. Došlo je do naguravanja. Sve je trajalo 10-15 minuta. Nakon toga smo krenili prema Lukšiću, reka mi je da ide do Joze i da ga pričekan u autu. Otiša sam ća i onda me je zva nakon 20 minuta da ga skupin. Njega i Jozu – opisivao je Josip Kunac. On je te inkriminirane večeri vozio Boljata i Čabraju do Veslačkog kluba. Iako je dovezao spomenuti dvojac ‘na mjesto radnje’, nije bio svjedok događaja jer se odvezao nakon nepunih 15 sekundi zaustavljanja.
– Vidio sam svađu. Nakon 50 metara čuo sam pucnjeve, kada sam već otiša ća – dodao je.
Kunac je bio dosta nervozan pa ga je i Mate Šuker, jedan od okrivljenih pitao boji li se koga u sudnici ili nekoga van sudnice. Pitao ga je i o pucnjavi te okolnostima krvoprolića što je ponukalo suca Mešina da mu prvo strpljivo pomogne u preformulaciji istih, a onda, kad se takva praksa nastavila, da neka pitanja zabrani.
Suđenje se nastavlja ispitivanjem oca te strica i strine ubijenog Boljata. Na ispitivanje je pozvan i bračni par koji živi u blizini mjesta gdje se inkriminirani događaj zbio prošle godine.