Splićanka Slađana Đuđerija koja je organizirala humanitarno trčanje “Srce Splita” s ciljem pomoći Županijskoj ligi protiv raka na svom Facebook profilu napisala je dirljivu poruku zahvale svima koji su sudjelovali, istrčali srcoliku rutu i svojim prilozima pomogli u borbi protiv zloćudne bolesti.
“Još uvijek mi se nisu slegli i složili dojmovi nakon humanitarne utrke Srce Splita koju sam slučajno pokrenula u samo nekoliko dana, a sve sam više svjesna kako ništa nije slučajno!
Nije slučajno što sam na GPS-u uočila da su ulice Splita srcoliko postavljene, i nije slučajno da sam to srce podijelila sa svojim prijateljima. “Moje” Srce Splita i srce svih mojih trkača koji su ga iscrtali svojim koracima, sada je dočekalo svoj trenutak. Baš u ovim teškim vremenima, vremenima bolesti, otuđenosti, straha i nepovjerenja, okupilo je mali krug velikih ljudi koji su nesebično učinili nešto za druge. Trčali smo ga u znak podrške svim oboljelima od karcinoma i njihovim obiteljima koje bolest jednako pogađa.
Odmah su mi ljudi rekli kako utrka ne smije ostati samo na jednoj, kako mora prerasti u nešto veće i postati tradicionalno.
Opet kažem kako ništa nije slučajno. U godini kada se mojoj prijateljici Ivani vratio karcinom, dok smo zajedno svake ljetne večeri gledale zalazak sunca i divile se nečemu tako jednostavnom i svakodnevnom, karcinom je dijagnosticiran i mom Mili. Dok pročitaš rečenicu u kojoj piše dijagnoza tvoje voljene osobe, promijeni ti se mentalni sklop. I pitam se, a ne želim znati, kako je njima? Boje li se bolesti, boli i patnje? Kako se nose s njom dok šute, smiju se ili doimaju kao da im nije ništa?
I onda mi nakon utrke priđe gospođa veselog lica i pruži mi ruku. Oduševljena mojom idejom i događajem, tražila je od mene samo jednu medalju za sudjelovanje kojih više nema jer su podijeljene trkačima. Kaže mi kako je operirana od karcinoma i kako se nada da će ozdraviti, ali od svega bi je sada najviše razveselila jedna medalja Srce Splita. Ne mogu opisati kolika mi je čast i sreća bila skinuti medalju s mog vrata i dati je toj gospođi. Nisam joj pitala ime, nisam se snašla, ali ne mogu zaboraviti sreću u njenim očima i zadivljujuću snagu koja je zračila iz nje.
I nije slučajno što je tog dana došao novinar Šime koji mi je rekao kako je prije mjesec dana zbog karcinoma ostao bez svoje sestre. Priča koja para srce, priča u kojoj ne možeš naći riječi utjehe. Ja sam ustvari zamislila da ovaj tekst bude pozitivan, pun veselih rečenica kojeg će ljudi čitati s oduševljenjem, ali moramo naučiti kako u ružnim stvarima uvijek spava nešto dobro.
Želim vam napisati kako smo toga dana podijelili srce suosjećanja i nesebičnosti, kako smo širili pozitivnu energiju potrebnu onima koji se bore sa zločudnom bolesti. Kako nas je dok smo trčali Rivom, zvukom sirene pozdravljao katamaran u trajektnoj luci. Kako su nam ljudi mahali i trubili iz svojih vozila Poljičkom i Velebitskom ulicom. Želim vam napisati kako smo počašćeni što su naši domovi u gradu koji je omeđen stranicama srca. Želim vam napisati kako sve više vidim da je moj zadatak učinit utrku Srce Splita tradicionalnom utrkom u borbi za zdravlje.”, objavila je Đuđerija.