Eto, Mislav Karoglan više nije „Mister 1:0“, može Hajduk pobjeđivati i bez stresa u posljednjim minutama kao kad je Rudeš imao zicer Pavlovića ili Osijek gredu Lovrića. Ovih 3:1 pred stanku od dva tjedna ne znači samo da je Hajduk osigurao boravak na prvom mjestu dok je stanka, nego kupuje dodatan mir u građenju svega što Karoglan želi implementirati kako bi momčad izgledala još bolje i uvjerljivije u svojim prezentacijama.
Ovo večeras je bilo obećavajuće, Hajduk je tek drugi put u prvenstvu postigao tri pogotka (Slaven Belupo 3:0 još u kolovozu), a to što je nespretno primio prvi u eri Karoglana… Dogodi se. Bilo je pred kraj, nije bilo straha, makar je Varaždin umalo dodatno iskoristio Hajdukovu opuštenost. Malo je falilo da smanje na 3:2, pa da… Nećemo o tome.
Varaždin je očekivano bio neugodan, došao se nadigravati, a samim time je otvarao i mogućnost Hajduku da sam kreira bez mučenja sa suparnikom postavljenim u dva bloka. Varaždin je stvorio i prvu pravu priliku, Šego je mogao zabiti svom bivšem klubu i pravo je čudo da je s 5, 6 metara glavom tukao baš u vratara Lučića. Hvala mu na tome, jer tko zna kako bi se utakmica odvijala da je Varaždin poveo. Ovako je to ostala samo sličica u protoku vremena, Hajduk je povećavao pritisak kako je prvo poluvrijeme odmicalo i za inventivnost je nagrađen s dva pogotka u razmaku od 35. do 38. minute. Najprije „Captain America“ – Rokas Pukštas, a potom i Zvonimir Šarlija za miran odlazak na odmor. U nastavku je Hajduk stao na loptu, čekao da se Varaždin još više otvori, pa je to u 67. minuti iskoristio Krovinović stavljajući točku na i. Do kraja, osim tog autogola Uremovića moglo je biti pogodaka na obje strane. Da, mogla je biti golijada, kao da se igralo spuštenih gardova.
Kako god, Hajduk ide na stanku, vodeći je u prvenstvu, u seriji od pet pobjeda (jedna je u kupu) i s puno razloga za vjerovati da će do kraja kalendarske 2023. godine zadržati prvo mjesto.
