Za nagradu se natjecao 51 naslov iz kojih je žiri prvo odabrao 11 polufinalista, da bi se pobjednik večeras doznao među pet autora.
Osim slavljenice Tulić bili su to romani Sezona berbe Magdalene Blažević (Fraktura), Potop Damira Karakaša (OceanMore), Slučaj vlastite pogibelji Kristiana Novaka (OceanMore), i Knjiga za Maju Marka Tomaša (V.B.Z.).
Predsjednice žirija Vanda Mikšić čestitala je Tei Tulić i kazala da je žiri teškom mukom došao do pobjednika i da su romani u finalu sjecište različitih interpretacija, različitih čitanja i različitih ukusa članova žirija.
– Već je i širi izbor od 11 naslova koje smo odabrali, pokazatelj kvalitete i vitalnosti hrvatske prozne književnosti, a jednako tako i bez namjere da stvar relativiziramo, doista moram ponoviti da je svaki od ovih pet romana koji su se našli u finalu doista jedinstven, rekla je Mikšić.
Nastavila je kako da je riječ jednoj autorici koja do sad možda nije poznata široj publici, možda samo književnim sladokuscima, ali koja ima nevjerojatan istančan stil i koja ima poetičnu rečenicu i koja je u svojoj knjizi jako lijepo obradila odnos kćeri i oca.
– Ja tako tu knjigu nekako vidim da sam s njom pozvala sebe i ljude oko sebe da pokušaju uloviti što više mekoće spram života, kazala je autorica Tea Tulić.
U kratkom romanu kći pripovijeda o ocu, a u priči se povremeno dotakne i onostranih Volge i Buge, mrtvih žena koje još žive u njihovom sjećanju i koje ih navigiraju. Melankolična je to priča o odrastanju uz oca koji od frajera pritisnuta životom postaje kako mu kopni volja uslijed razočaranja u svijet i vrlinu tek sjena prijašnjeg bića