Svjetski savez mladih Hrvatska, podružnica međunarodne organizacije World Youth Alliance, djeluje kao udruga koja promiče kulturu života i zaštitu dostojanstva svakog čovjeka. Povodom Međunarodnog dana života, koji se obilježava prvom nedjeljom u veljači, potrebno je usmjeriti na ukazivanje suvremenih trendova kojima se ljudski život i ljudsko dostojanstvo relativiziraju te koji za posljedicu imaju kršenje ljudskih prava, osobito onog najosnovnijeg i najtemeljnijeg ljudskog prava – prava na život.
Priopćenje prenosimo u nastavku:
– Potaknuti aktualnim raspravama o temi eutanazije, konkretno u emisiji Nedjeljom u 2 emitiranoj na Hrvatskoj radioteleviziji u nedjelju 26. siječnja, ističemo kako je u javnom prostoru potrebno predstaviti ideju dostojanstva ljudskog života na adekvatan način. U navedenoj emisiji, publicist i novinar Boris Beck ispravno je istaknuo kako je povijesno velik broj osoba bilo usmrćeno u organizaciji države jer su bili duševni bolesnici, kriminalci ili na bilo koji način hendikepirani te je također ispravno zaključio da takvi postupci nužno podrazumijevaju vjerovanje da su neki ljudi manje vrijedni od drugih – da postoji nadčovjek i podčovjek pri čemu se na podčovjeka gleda kao na lošu investiciju u koju se ne isplati ulagati. U slučajevima eutanazije i pobačaja, istaknuo je kako je prisutna ista logika, samo što je podčovjek, čiji je život manje vrijedan, u ovom slučaju nerođeno dijete, izbjeglica i umirući.
Nažalost, u javnosti se često govori o pojmovima “dostojanstvene” smrti ili života koji “nije dostojanstven” što je vrlo opasna poruka i potpuno pogrešan pogled na ljudski život i smrt, kao i na koncept ljudskog dostojanstva.
Kultura koja ne vrednuje život na način da je on vrijedan neovisno o stanju u kojem se nalazi te koja afirmira eutanaziju može dovesti do brojnih neželjenih posljedica. Primjerice, u nekim zapadnim zemljama u kojima je eutanazija legalna, razvija se stav kako se ne isplati ili je nemoralno živjeti kad je osoba stara, bolesna ili nije dovoljno produktivna i ne doprinosi dovoljno društvu ili državi. Također, kao posljedica tog stava, dolazi do situacija u kojima se za eutanaziju odlučuju i osobe koje nisu u neizdrživoj patnji već u svom životu ne vide smisao i sreću, što je u potpunoj suprotnosti s činjenicom da je ljudski život vrijedan, a koju je potrebno afirmirati.
U raspravama o pravu na život i aktualnim bioetičkim temama poput pobačaja i eutanazije potrebno je krenuti od stvarnog razumijevanja koncepta intrinzičnog i neotuđivog dostojanstva svake osobe koji je temelj svakog ljudskog prava. Ljudsko dostojanstvo označava neograničenu, urođenu i neotuđivu vrijednost koju posjeduje svaka ljudska osoba od začeća do prirodne smrti te ono ne ovisi o stanju u kojem se osoba nalazi poput bolesti, društvenog statusa, postupaka ili doprinosa zajednici. Također, nema ljudske zajednice, zakona, propisa niti odluke koja može dodijeliti ili poništiti to dostojanstvo. Kada je riječ o ljudskim pravima, ona prije svega proizlaze iz dostojanstva te moraju biti formulirana na način da uvažavaju ljudsko dostojanstvo i da budu u skladu s njegovim pretpostavkama. Pritom je uloga države takva da čuva ljudsko dostojanstvo te je stoga zakonitost same eutanazije u suprotnosti sa ulogom države u kontekstu zaštite ljudskih prava.