Na blagdan Svih svetih, 1. studenoga, katolički vjernici diljem svijeta okupljaju se kako bi odali počast svim svecima, uključujući one koji su službeno proglašeni svetima i one koji su svojim životom dosegnuli svetost, iako nisu formalno kanonizirani. Svetkovina ima dugu tradiciju, s korijenima u ranokršćanskim zajednicama koje su posebnu pažnju pridavale mučenicima, a kasnije i drugim uzornim vjernicima.
Običaji i simbolika: Odavanje počasti svetima i dragim preminulima
Blagdan Svih svetih dan je kada vjernici širom svijeta posjećuju grobove svojih najmilijih. U Hrvatskoj i mnogim drugim zemljama tradicionalno se polaže cvijeće i pale svijeće na grobljima, a obitelji ujedinjene u molitvama prisjećaju se svojih najdražih koji više nisu s njima. Iako je službeni Dan mrtvih ili Dušni dan 2. studenoga, mnogi na Sve svete spajaju oba blagdana u zajedničko prisjećanje i molitvu za sve preminule.
U kršćanskoj tradiciji, 1. studenoga nosi simboliku pobjede života nad smrću. U središtu liturgije Svih svetih je život vječni i Božji poziv ljudima da kroz svetost sudjeluju u zajedništvu Božje ljubavi. Svetkovina tako podsjeća na trajnu povezanost Crkve na zemlji s onom u nebeskom kraljevstvu, koje su kršćani nazvali “komunijom svetih”, gdje zemaljska i nebeska Crkva dijele ljubav prema Bogu i bližnjima.
Povijesni razvoj i značenje svetkovine Svih svetih
Štovanje svetaca i mučenika u kršćanskoj Crkvi ima svoje korijene u 2. stoljeću, kada su kršćanske zajednice posebno obilježavale dan smrti mučenika, smatrajući ga danom njihovog rođenja za vječni život. Praksa okupljanja na grobovima mučenika proširila se među ranim kršćanima i tako utjecala na kasnija obilježavanja. Prva kanonizacija u povijesti Katoličke crkve zabilježena je 993. godine, kada je papa Ivan XV. službeno proglasio svetim biskupa sv. Ulrika.
Prvi zajednički blagdan posvećen svim svecima uveo je papa Grgur III. u 8. stoljeću, premjestivši ga na 1. studenoga kako bi se uskladio s keltskim blagdanom Samhain, koji je označavao početak keltske Nove godine. Ova odluka pomogla je u asimilaciji nekih lokalnih običaja, a blagdan Svih svetih brzo je prihvaćen u tadašnjoj Europi. U doba Karla Velikog već je postao široko poznat, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je zapovjedanim blagdanom 835. godine.
Blagdan Svih svetih u Hrvatskoj
U Republici Hrvatskoj Svi sveti od 1996. obilježavaju se kao državni blagdan, kada je naziv promijenjen iz ranijeg naziva, Dan spomena na mrtve. U narodu, međutim, blagdan se i dalje često vezuje uz posjete grobljima, uređivanje grobova i prisjećanje na preminule članove obitelji.
Svečanost Svih svetih u Katoličkoj crkvi svetkovina je i ujedno neradni dan. Osim u katoličkoj, blagdan se obilježava i u anglikanskoj te evangeličkim crkvama, iako s različitim naglascima i običajima ovisno o crkvenim tradicijama.
Svih svetih pruža vjernicima priliku da odaju poštovanje onima koji su kroz svoju vjeru i djela poslužili kao primjeri ljudske dobrote, nesebičnosti i predanosti Božjoj volji, ali i da se prisjete dragih pokojnika i pronađu mir u zajedništvu sa svojom zajednicom.