Žana Pavlović, dječja psihologinja, uputila je javni apel nakon strašne tragedije koja je prošlog petka potresla zagrebačku osnovnu školu u Prečkom. Tom prilikom, 19-godišnji mladić napao je nožem učiteljicu i djecu, a jedan prvašić je nažalost poginuo. Troje djece i učiteljica teško su ozlijeđeni, no njihovo stanje je stabilno. U svom apelu, Pavlović upozorava na opasnosti medijskog izvještavanja o tragediji i naglašava važnost odgovornog pristupa.
Njenu objavu s društvenim mreža prenosimo u cijelosti.
– Apeliram na sve na društvenim mrežama, medije, urednike, novinare, na sve nas koji smo preplavljeni osjećajima straha, tuge, ljutnje da prenošenje detalja nedavne tragedije, neprovjerenih informacija, osobnih ispovijedi neposrednih svjedoka, može dovesti do dodatnog uznemiravanja, anksioznosti, tjeskobe i drugih negativnih posljedica kod djece i mladih.
Mnoga djeca, mnogi nastavnici, mnogi roditelji lako se mogu identificirati sa žrtvama tragedije jer mogao je biti netko od nas ili netko nama blizak.
Nažalost, kod nekih može doći i do glorifikacije zločina, a onda i lančanih reakcija i domino efekta te je velika je odgovornost na medijima, ali i na svima nama na društvenim mrežama da preveniramo mogućnost eskalacije i ponavljanja nasilja. Zapitajmo se, koje poruke društvo dobiva ako sazna ime ili sliku počinitelja ili imena žrtava?
Dijeljenje slike počinitelja i detalja ubojstva (čime je ubojstvo počinjeno i na koji način), što je prethodilo ubojstvu (komentar počinitelja na stranici online shopa i sl.) predstavlja davanje publiciteta počinitelju i neku vrstu glorifikacije zločina.
Ovim postupkom dodatno pojačavamo i širimo uznemirenost. Pokušajmo zajedno umanjiti ovu traumu i bol koja je za sve izrazito velika.
Osjećaji tuge, nevjerice, nemoći koji je ova tragedija izazvala u javnosti, ne mogu se ni približno mjeriti s tugom i boli s kojom se obitelj preminulog djeteta mora nositi, a kojoj je to dodatno otežano uslijed medijskog pritiska pod kojim se nalaze.
Apeliram na roditelje da djecu (osobito predškolske i rane školske dobi) zaštite od izlaganja vijestima sa sadržajem o tragediji, detaljima, slikama koje ih mogu osobito uznemiriti i koje puno duže pamte nego samu vijest. Za njih to predstavlja veliki izvor stresa, pojačava osjećaj nesigurnosti i straha.
Dodatno otežava činjenica da se tragedija dogodila u školi, u koju bi se svi učenici trebali vratiti veoma brzo, početkom siječnja.
Stoga apeliram na sve, osobito medije, da kod ovakvih trauma koje nepovratno ostavljaju trag u životima brojnih obitelji izostave utrku za klikovima i senzacionalističko izvještavanje (objavljivanje svjedočanstava djece i odraslih, njihovih stanja, izjava i osjećaja ali i objavljivanje detalja ubojstva). Brinimo o dostojanstvu i privatnosti svake osobe, osobito djece u ovako teškim trenucima.
Svjesna sam da ovaj mali apel ne može napraviti puno, ali svatko od nas MOŽE učiniti da nasilja u školi, u obitelji, u društvu, na društvenim mrežama i u medijima bude manje.
Pokažimo empatiju. Pokažimo osobnu odgovornost. Zajedno možemo napraviti čudo, zaključuje na kraju.