Mukoše su arheološka zagonetka – i dalje.
Lokalitet su 1985. otkrili šibenski muzealci. A, svjedoče istraživači, nakon uklanjanja površinskog sloja zemlje i kamena, “izronio” je složan i grandiozan tlocrt, za koji ističu da je jedini takav u nas.
Građevinu impozantnih dimenzija krije arheološki lokalitet Goriš, u zaleđu Šibenika. Struka još nije sigurna iz kojeg vremena potječe i koja joj je bila namjena, što će, kažu, saznati tek kad istraže njezine temelje. Kako bi se došlo do njih, treba ukloniti sloj kamenja i zemlje debeo 2 metra.
Tko je, kada i zašto podignuo ovaj impozantni objekt tek treba utvrditi.
– Imamo neke elemente za koje možemo reći da se radi o kasnoj antici, ali zasad o tome nećemo. Što se tiče važnosti samog ovog lokaliteta, recimo tlocrtno, on je u promjeru svome 2 metra veći nego Sveti Donat u Zadru, naglasio je Željko Krnčević, ravnatelj Muzeja grada Šibenik za HRT.
Ključni nalazi s odgovorima traže se peti put. Prikupljen je opet vrijedan arheološki materijal.
– Ovo su ulomci neke posude za koju stručnjaci za to razdoblje kažu da je keramika iz kasnoantičkog vremena, i to lokalnog romanskog stanovništva, znači nije uvezena, rekao je dr. sc. Juraj Belaj iz Instituta za arheologiju.
Tijekom prijašnjih kampanja pronađeni su na lokalitetu i grobovi. Ukupno 74, iz 16. stoljeća.
Groblje je nastalo tek nakon urušavanja objekta. A posmrtni ostaci išli su na analizu, koja je rekla nešto više o onima koji su ovdje našli vječni mir.
“Tragovi teškog rada i siromašne prehrane su uočljivi na ostacima. U ta 74 groba našli smo jednu malu perlicu, tri željezne igle i potkove za jedne cipele. Znači, skoro pa ništa. Vrlo, vrlo ekstremno siromašno groblje”, dodao je Belaj.
– Ti majstori koji su radili su zaista bili od najvišeg stupnja meštrije, ako smijem tako kazati. To je, znači, riječ o zaista ozbiljnom zdanju, istaknuo je prof. emeritus Josip Belamarić, povjesničar umjetnosti.