Nakon turbulentne sezone 2022/23 u kojoj su jedva spasili živu glavu da ne ispadnu iz prve poljske lige, u Torunu su počeli tražiti trenera koji bi ih kroz sljedeću godinu mirno proveo kroz izuzetno nemirne vode prvenstva u kojemu apsolutno ništa nije zagarantirano. Istovremeno, u Splitu su odlučili da je poraz u finalnoj seriji od Zadra neprihvatljiv i da moraju tražiti novo trenersko rješenje. Tako je Srđan Subotić na nekoliko dana ostao bez posla na Gripama, dok ga Ivica Skelin i Igor Miličić nisu preporučili kao idealno rješenje u Torunu. Skelin je već bio trener Toruna, a Miličić je kroz dvadeset i nešto godina, što kao igrač, što kao trener, postao neupitno prvo košarkaško ime u Poljskoj. Ako oni kažu – Subotić je taj, u Poljskoj nitko neće tražiti dalje. Usput, Skelin se vraća u Poljsku, preuzet će Legiju iz Varšave, a u Sopotu (finalist playoffa) je Žan Tabak. Dakle, tri jaka trenerska imena sa splitskom adresom bit će u poljskoj ligi od jeseni. Sva tri s Gripa.
Naša tema je – Srđan Subotić. Protekla sezona mu je bila prva u inozemstvu kao treneru i mnogi su ljubitelji žute boje pratili njegove rezultate u Poljskoj. Naravno da nije razočarao. Kao što nije sa Splitom u dvije godine koliko ih je vodio. Jedno su očekivanja, a drugo realnost. Opstanak s Torunom je osigurao bez ikakvih problema, još u ranoj fazi prvenstva, a da Goran Filipović krajem veljače nije otišao u Igokeu (koja je platila odštetu), Torun bi vjerojatno bio u doigravanju. U četvrtfinalu poljskog kupa (iznenađujuće su ušli na završni turnir) Torun je ispao od najmoćnijeg kluba, Anwila, tek nakon produžetka. Uglavnom, Subotić može biti zadovoljan prvom sezonom u Torunu s kojim nastavlja suradnju.
– Tek sam kasnije saznao da je naš budžet jedan od najmanjih u ligi, možda i najmanji, ali to sada više nema veze. Ja sam jako zadovoljan, jer sam došao u sređen klub i ligu koja je po svemu puno iznad naše. U toj ligi klubovima je puno toga omogućeno od strane saveza. Od automobila do dresova. Dresovi su 4F, što je zapravo Under Armour, te klubovi biraju u kakvom će dizajnu igrati. Naša dvorana, kao i još pet u ligi izgrađeno je sredstvima Europske unije. Naš je jedini problem što nam je dvorana vrlo često zauzeta raznim događajima, pa ne možemo stalno trenirati u njoj. Druga stvar, ima atletske staze između košarkaškog parketa i tribina, pa se gubi osjećaj za košarku, makar nam je na tribinama redovito više od 3000 gledatelja. Torun je, inače, zimi domaćin vrlo jakog atletskog mitinga.
Torun je, kaže Srđan, po broju stanovnika na tragu Splita. I kao Split, Torun je također na popisu gradova zaštićenih UNESCO-m. Njihova su baština gotovo neokrznute građevine iz doba gotike. Kroz Torun prolazi rijeka Visla, a on sam se nalazi negdje na pola puta od Varšave do Gdanjska.
– Ima stvarno dosta turista preko cijele godine, u gradu se ima što za vidjeti, makar je meni košarka prije svega. Zato što poljska liga zahtijeva potpuni angažman, sve je ludo i nepredvidljivo. Filipović je stvarno igrao jako dobro dok je bio kod nas, vidim da je i u Igokei bio jedan od boljih, a Mate Vucić je imao čudesnu sezonu, gotovo da je bio na double-double prosjeku.
Kako to već obično biva u posljednjih desetak godina, momčadi se svake sezone grade iz početka. Tako će morati i Subotić u Torunu. S kakvim budžetom, tek će se vidjeti. Jasno je da bi htio napasti doigravanje. Mogao je i prošle sezone. Uglavnom, bit će mu zanimljivo. Poljska mu je „legla“ na prvu i rado se vraća tamo gdje je osjetio da ga cijene. I njega i hrvatsku košarku općenito.
Kako mu je sezona u Poljskoj završila dosta rano, bio je u prilici gledati i finale prvenstva Hrvatske između Splita i Zadra. Lani je kao trener vodio Žute i nije uspio prekinuti trofejnu sušu, sada je kao gledatelj mogao samo navijati i nadati se. Završilo je isto, Zadar je obranio naslov prvaka s 3:2 u seriji, ali posljednje dvije utakmicu protekle su u njihovoj potpunoj dominaciji.
– Žao mi je Splita, pogledao sam sve utakmice. Zadar je jednostavno bio bolji. Kad malo bolje razmisliš, mi imamo taj problem sa Zadrom koji nije lako riješiti i ne sjećam se da smo dobili baš važnu utakmicu, finale kupa, finale prvenstva, tamo od 2004. godine kad smo u Jazinama osvojili Kup košem Ukića. Jedan od razloga je svakako to što Split praktički nema prednost domaćeg terena na Gripama, Tornado to sve poništi. Ako su momčadi izjednačene, onda to igra veliku ulogu. Znam, nisam time ništa novo rekao, sve se ponavlja iz godine u godinu. U posljednjih nekoliko godina tko god je bio na klupi Splita ili Zadra, tko god igrao, mi smo od njih redom izgubili finale kupa u Omišu, finale playoffa, polufinale playoffa i dva finala playoffa.
Što bi se reklo, Split ima kompleks Zadra i trebat će se dobro potruditi da bi ga se razbilo. Dotle će Srđan Subotić, možda i najznačajnije ime na Gripama (kao igrač igrao je za Split od 1999. do 2003., od 2010. do 2014., pa od 2015. do 2017. godine, potom kao trener preuzeo kadete, bio pomoćnik u prvoj momčadi i na kraju prvi trener) u ovom stoljeću, karijeru nastaviti graditi u Poljskoj. Temelji su postavljeni.
