Nema odvjetnika u Hrvatskoj koji ne bi pristao braniti bivšeg premijera Ivu Sanadera bez obzira na sve probleme koje su naveli Jadranka Sloković i Čedo Prodanović, smatraju poznati splitski odvjetnici koje smo upitali za komentar nepravomoćne presude izrečene u utorak na zagrebačkom Županijskom sudu HDZ-u i njihovom bivšem predsjedniku.
– Kao odvjetnik i kao građanin se nadam da je presuda utemeljena na dokazima. Bez ikakvog razmišljanja bih prihvatio braniti Ivu Sanadera, svi odvjetnici u Hrvatskoj bi na to pristali. Onaj tko kaže da ne bi, zbog moralnih ili nekih drugih razloga, laže. Mislim da su kolegica Sloković i kolega Prodanović posao prihvatili na prvu. Vjerojatno nije postojalo dvojbi hoće ili neće prihvatiti obranu – kaže Nediljko Ivančević.
S njim se slaže i Vinko Ljubičić koji bi, zbog brojnih obveza, razmislio o tome bi li prihvatio tako atraktivan predmet. On smatra da je velika većina javnosti očekivala veću kaznu zbog načina na koji je prikazano izvođenje dokaza.
– Želim vjerovati da je sud na korektan način vodio postupak i utvrdio odlučne činjenice za donošenje presude u ovom postupku. Što se tiče HDZ-a, po mojoj je prosudbi pogrešno reći da se radi o presedanu. Presedan je to što se tiče jedne velike i značajne političke stranke, ali se postavlja opravdano pitanje zbog čega bi bila razlika u postupanju prema političkoj stranci u odnosu prema bilo kojoj drugoj tvrtki, odnosno pravnoj osobi. Ako je zakon regulirao da odgovornost prave osobe, a to je na neki način i stranka, ovisi o odgovornosti odgovorne osobe u pravnoj osobi i ako se svaki dan donose presude u kojima se proglašavaju krivima tvrtke i poduzeća, onda ne vidim zbog čega bi ovo bio presedan samo zato što se radi o političkoj stranci. Trebalo bi postaviti pitanje je li u dovoljnoj mjeri ustavno i dobro rješenje to da se radi o tzv. automatskoj odgovornosti za pravne osobe u slučaju da je odgovorna osoba proglašena krivom. Dovoljno je da se utvrdi odgovornost odgovorne osobe, direktora ili predsjednika stranke, ali sudu nije ostavljena nikakva mogućnost da procjenjuje odgovornost pravne osobe i tu je možda zakonodavac nedovoljno zaštitio interes pravne osobe. Po sadašnjoj regulativi apsolutno je dokazano da bi se ovdje radio o jednoj i drugoj odgovornosti. Ivo Sanader nije bio samo predsjednik stranke nego i način na koji je postupao i vodio stranku evidentno je da je on bio prvi čovjek stranke i najodgovornija osoba – rekao je Ljubičić.
Dino Puljić kaže da je teško komentirati nepravomoćne presude, ali smatra da je izrečena kazna preniska budući da je trebalo uzeti u obzir funkciju koju je obavljao.– Trebalo je uzeti u obzir osobito teške okolnosti izvršenja djela, a to su njegova funkcija i odgovornost u tom trenutku za Hrvatsku te mogućnost da se izađe iz crnih 90-ih i koruptivnog funkcioniranja samog društva. On ne samo da je to nastavio već je i unaprijedio.
Za Mačeka također smatram da je sasvim neprimjereno davanje uvjetne osude i to iz istih razloga zbog kojih smatram da je Sanader trebao dobiti veću kaznu. Radi se potkopavanju najosnovnijih državnih interesa, a ovako niskim kaznama se po mom mišljenju javnosti šalje kriva poruka – tvrdi Puljić.
Ako se u svim postupcima koji se vode protiv Sanadera donesu osuđujuće presude, maksimalna kazna koju bi mogao odslužiti je 15 godina, ali da je djela koja mu se stavljaju na teret počinio nakon stupanja na snagu novog ZKP-a, odnosno od 1. siječnja 2013., maksimalna kazna bi mogla biti između 20 i 40 godina, objašnjava Damir Primorac.
– Zakon poznaje situaciju da ako se vodi više postupaka i ako je izrečeno više presuda protiv istog osuđenika, a nisu primijenjene zakonske odredbe o jedinstvenosti kazne za djela u stjecanju, nakon pravomoćnosti se može tražiti obnova kaznenog postupka. Tada se svaka kazna sama za sebe smatra utvrđenom i onda se primjenjuju odredbe o stjecaju kaznenog djela. Jedinstvena kazna se izriče tako da se povisi najveća pojedinačno utvrđena kazna, ali ona ne smije doseći zbroj svih kazni, niti smije premašiti najveću tada dopuštenu kaznu zatvora. Uvijek se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih dijela. Tada je na snazi bio zakon koji je propisivao da ako postoji više presuda, jedinstvena kazna ne smije biti veća od 15 godina. Zakon se nakon toga mijenjao u nekoliko navrata, pa je nedugo nakon toga bilo propisano da maksimalna kazna može biti 20 godina, a sada bi, prema najnovijem kaznenom zakonu, mogla biti 20 do 40 godina – kaže Primorac i dodaje da političku stranku nije moguće ukinuti kao što je moguće ukinuti neku drugu pravnu osobu.
– Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela predviđa novčane kazne i ukidanje pravne osobe, ali zakon izričito naglašava kako se politička stranka ne može ukinuti. Ljudima često nije jasno zašto bi odgovarala pravna osoba ako je utvrđena krivnja odgovorne osobe, odnosno zašto bi odgovarao HDZ ako je kriv njezin predsjednik, ali zakonom je jasno propisano da se odgovornost pravne osobe uvijek temelji na krivnji odgovorne osobe. Ako je utvrđeno da je odgovorna osoba kriva i da je pravna osoba ostvarila protupravnu imovinsku korist onda se pravna osoba ne može osloboditi odgovornosti i prema zakonu uvijek odgovara – zaključuje Primorac.