Slaven ove sezone igra jednu od svojih najboljih sezona otkad je HNL-a. Trenutno se nalaze na četvrtom mjestu, a preko Osijeka pokušat će i do finala kupa.
RENESANSA U KOPRIVNICI
Mario Kovačević preuzeo je klupu koprivničkog prvoligaša u jesen prošle godine, smijenjen je Ivan Radeljić nakon samo pet kola. Klub je bio u teškoj situaciji prikovan za dno tablice, a nije ispočetka krenulo najbolje ni Kovačeviću.
Ipak pobjedio je Dinamo i uzeo bod Rijeci, a nakon toga krenuo je do Božića niz od 7 utakmica bez poraza.
U zadnjem kolu jesenskog dijela prvenstva izgubio je od Rijeke, a u 2025. Farmaceuti su krenuli suvereno sa 7 utakmica u nizu bez poraza. Otkad je preuzeo Koprivničane osvojio je 37 bodova u 22 utakmice, što dovoljno govori za sebe.
ISKOČILI NEKI NOVI IGRAČI
Mario Kovačević stvorio je timski duh u svlačionici, a osim toga iz “njegove kužine” iskočili su neki novi igrači.
Bez sumnje jedan od njih je i Adriano Jagušić, dijete Slavena koje je prošlo i Dinamov omladinski pogon. Mladić rođen 2005. opravdao je povjerenje, istaknuo se odličnom tehnikom i udarcem i pokazao kako je dorastao seniorskom nogometu. Uz nekoliko ključnih golova prometnuo se u pravog match-winnera u svlačionici Slavena.
Na Kušek-Apašu preporodili su se i neki već iskusniji žitelji HNL-a. U prvom redu to su Alen Grgić i Ivan Dolček koji u Koprivnici igraju nogomet karijere. Obojica su svojevremeno bili veliki talenti, jedan je bio u Osijeku i Rijeci, drugi dugi niz godina tražio šansu u Hajduku. Sada u manjoj sredini, sa potrebnim povjerenjem trenera, pokazali su da su igrači koji donose prevagu.
Uz ovu trojicu, možda najopasnijih igrača iz Slavenovog arsenala valja i spomenuti i Iliju Nestorovskog. Iskusni lisac popunio je onu prazninu koja je uslijedila odlaskom Ivana Krstanovića. Iako pred krajem karijere, takav profil igrača potreban je svakoj momčadi.
Spoj mladosti i iskustva, atraktivan nogomet i lijepa priča koja ide prema tome da na Kušek-Apašu nakon dugo vremena gledamo europsku utakmicu. Ostaje za vidjeti kako će se sve rasplesti do kraja, ali od ovakvog Slavena Hajduk uistinu može sasvim opravdano strahovati.
