Split je odigrao 0:0 protiv Lokomotive u Maksimiru, u utakmici u kojoj su “crveni” imali više od igre i bili puno bliže pobjedi.
Od samog početka momčad trenera Ivana Matića kontrolirala je stanje na terenu, dok se domaćin branio sa svih 10 igrača i osim uvodne prilike Chage, vrataru Zagorcu nije ni zaprijetio.
S druge strane, pravo je čudo što su sve igrači Splita propustili realizirati. Erceg je u 43. minuti imao najbolju priliku utakmice, kada mu se nakon udarca Roce lopta
odbila na lijevu nogu, ali je pucao izvan okvira. Nije ovo bio dan
Splitove “desetke”, Erceg je i početkom nastavka bio u dobroj poziciji,
nakon povratne lopte Bagarića, ali također je tukao izvan okvira.
Oko pedesetak navijača “crvenih”, hvatalo se za glavu nakon brojnih
promašenih prilika, imao je i Roce na početku udarac nakon kojega su svi
već vidjeli loptu u mreži, a kako je on počeo, tako je završio Kvesić,
koji se u nadoknadi majstorski oslobodio svog čuvara, gurnuvši mi loptu
kroz noge, ali je pucao loše, pokušao lobom prevariti Zeleniku, no nije
mu uspjelo.
U nastavku iste akcije i Bagarić je mogao ugroziti vrata, ali odlučio se na dodavanje i ta prilika je propala.
Iz svega navedenog nameće se zaključak da je Split propustio nokautirati
Lokomotivu, koja je nakon četiri poraza u nizu bila zrela i za peti, a
nakon svega što smo vidjeli jasno je i zašto je njihov trener Ivković
bio sretan s osvojenim bodom.
Trener Matić promijenio je za ovu utakmicu i formaciju i sastav u odnosu
na susret s Hrvatskim dragovoljcem. Možemo reći da se vratio sistemu
kojega je Split najčešće prakticirao, s tim da je Belle počeo kao ofenzivni lijevi, Bagarić
na desnoj strani, a Roce u sredini, da bi nakon 20 minuta trener poslao
Rocu lijevo, a Belle je preuzeo mjesto centralne špice, što se pokazalo
dobrim potezom.
U momčad se vratio i Križanac, koji je bio među
najboljim pojedincima utakmice. Obrana “crvenih” djelovala je sigurno,
tako da tijekom 90 minuta vratar Zagorac i nije imao previše ozbiljnijih
intervencija.
Split je igrao bolje nego u utakmicama protiv Osijeka i Hrvatskog
dragovoljca, ali ovoga puta je ostao bez punog plijena. Za razliku od ta
dva dvoboja, kada je osvajanje sva tri boda potisnulo u zaborav
neuvjerljivu igru, Splitu nakon gostovanja u Maksimiru ostaje
satisfakcija da se vidio napredak u igri, da je sredina terena s Vidovićem i Vojnovićem bila dominantna u odnosu na protivnika, ali nedostajao je gol kao kruna na dobru partiju.
Na kraju se nameće zaključak da je Lokomotiva u velikom padu, te
očekujemo da će se glavna bitka za četvrto mjesto voditi između Splita i
Istre. Situacija će, što se Europe tiče, biti puno jasnija nakon
uzvratne utakmice Kupa između Istre i Rijeke, kada će se točno znati
koja sve mjesta vode u Europu. Do tada zaključimo kako je trener Matić
nakon tri pobjede i jednog poraza zabilježio i prvi remi na klupi
Splita, ali uz dodatak da je njegova momčad izgledala vrlo dobro i bila
puno bliže pobjedi.