Predizborna kampanja u gradu pod Marjanom još službeno nije započela, ali potencijalnih kandidata za čelnu poziciju grada svakim danom je sve više. Među njima i tek dvije žene – Marina Kovačević, čelnica kotara Šine, koju podupire građanska inicijativa “Split je naš”, ali i profesorica Biljana Apostolska, kandidatkinja Dalmatinske akcije.
Žene na lokalnim izborima nisu rijetkost, ali rijetko koja uspije zasjesti u gradonačelničku fotelju. Samo njih 18 u Hrvatskoj trenutačno je na čelu nekog grada od njih ukupno 128, a od 84 zamjeničke pozicije one su na njih tek 28. I dok je dio njih na posljednjim lokalnim izborima po prvi put dobio povjerenja birača, svojim rezultatom i dobrim upravljanjem povjerenje građana i na prošlim izborima potvrdile su Tonka Ivčević u Komiži, Marina Budimir u Iloku, Ana Kučić u Malom Lošinju, Kristina Ikić Baniček u Sisku, Ivana Marković u Supetru, Dragica Ratković u Varaždinskim Toplicama i Jasenka Auguštan Pentek u Zlataru.
Od 1990. godine naovamo Split nije imao niti jednu gradonačelnicu iako su se one često kandidirale za tu poziciju, kako na ljevici, tako i na desnici. Kada se pogleda lista splitskih gradonačelnika kroz povijest od 1797. do danas može se naći tek jedno žensko ime, ono Gordane Kosanović, koja je upravljala gradom od 1987. do 1990. godine. Iako je ova SDP-ovka bila uspješna predsjednica Skupštine općine Split krajem osamdesetih godina, na tu je poziciju došla odabirom Skupštine, ne direktno građana.
Je li Split u 2025 godine spreman za promjene i za upravljanje pod ženskom rukom upitali smo kandidatkinje za predstojeće lokalne izbore.
– Čini se da smo i nas dvije iznenadile biračko tijelo i muške protukandidate. Samo dvije žene u izbornoj utrci su zaista premalo. Znam da u Splitu ima puno sposobnih, elokventnih i obrazovanih žena, ali ne odlučuju se na ovaj korak ili zato što su u mlađoj životnoj dobi i uz posao i obitelj jednostavno nemaju dovoljno vremena za političko aktiviranje ili su članice visoko konzervativnih stranki koje ženama samo popunjavaju zakonom propisane kvote, a ne daju im stvarne prilike da pokažu što znaju i što mogu. U Rijeci, npr., dosad su tri žene istaknule svoje kandidature i zasad dominiraju u izbornoj utrci – kaže profesorica s PMF-a Biljana Apostolska, kandidatkinja Dalmatinske akcije te dodaje kako su žene i same krive jer se ne odlučuju na iskorak u ovom smjeru, dijelom i zbog toga što se nametnula percepcija da je politika “muški posao”.
– Mišljenja sam da Split, generalno gledajući, više nije patrijarhalna sredina. Dio splitskih obitelji zadržao je tradicionalizam, ali svakodnevno svjedočimo tome da je Split jedan moderan europski grad. Ako neke obitelji temelje svoje moralne i odgojne vrijednosti na patrijarhatu, to je njihov odabir, njihova obiteljska tradicija. Problem nastaje u trenutku kada nema tolerancije prema onima koji ne žive u patrijarhatu ili po tradicionalnim vrijednostima. s obzirom na to da smo demokratsko društvo, svi građani Splita imaju pravo odabrati svoj način života. Ne vjerujem da bi danas tradicionalizam ili patrijarhat mogli utjecati na to hoće li žena postati gradonačelnica. Ako se u vrijeme patrijarhata govorilo da žena drži sva “četiri kantuna u kući”, onda ih danas drži najmanje osam, ako ne i više.”
Njena protukandidatkinja na predstojećim izborima Marina Kovačević, nezavisno ime ispred inicijative “Split je naš” kaže kako bi voljela da je više ženskih kandidata jer pola stanovništva čine žene, a to bi se trebalo odraziti i na svim razinama izvršne vlasti i predstavničkih tijela.
– Naši svakodnevni problemi koji nas muče, a gradska vlast bi ih trebala rješavati, ne biraju spol – do mjesta za život (stana), mjesta u domu za umirovljenike, parkirnog mjesta, nemoguće je doći i ženama i muškarcima – i dodaje kako Splićani ipak prepoznaju žene u ulozi političarki.
– Itekako prepoznaju, čak im je i drago, ali isključivo pod uvjetom da su iza nas rezultati, vidljive promjene nabolje, osjetno povećanje kvalitete života, transformacije javnog prostora, ukratko – bageri i miješalice, valjci i finišeri. Onda te poštuju više nego bilo kojeg muškarca koji puno zuji, a malo meda daje.
A upravo tu tezu ova predsjednica GK Šine dokazat će sa svojim programom na predstojećim lokalnim izborima.
– Ne postoje “lijeva” parkirna mjesta, kao što ne postoji ni “desni” način skupljanja škovaca. Samo rad ili nerad, i to je ono što zanima birače na lokalnim izborima. Okupili smo se u građanskoj inicijativi “Split je naš!” nezadovoljni radom svih političkih stranaka jer se ne bave problemima koji svakodnevno more veliku većinu Splićana. Za nas nema mjesta u vrtiću, ni u domu za umirovljenike, oko nas niču grozne zgradurine jer im oni daju građevinske dozvole, a mi nemamo gdje parkirati. Sve su političke stranke već bile na vlasti u Splitu, izredali su se njihovi gradonačelnici i sa svima smo bili apsolutno nezadovoljni. Dosad su mogli napraviti sve što sada ponovno obećavaju, ali nisu. Nego ponovno idu na izbore s istim obećanjima i ponovno nam lažu. Dokad?! Vrijeme je da ostavimo političke stranke u ropotarnici povijesti gdje im je i mjesto jer će ionako svi međusobno koalirati samo da se dokopaju fotelja.
Veli i kako iza nje i inicijative “Split je naš” stoje rezultati, a ne prazna naklapanja i kasnonoćna prepucavanja na Facebooku.
– Naš program je komunala, socijala, kultura i sport, nema ideoloških podjela i lažnih obećanja kojima političari mažu ljudima oči kako bi sakrili svoj nerad. Svake godine Split zauvijek napusti oko tisuću ljudi jer nemaju gdje živjeti. Svaki dan gotovo tri osobe odu iz grada jer u njemu za njih nema mjesta. Priuštiva stanogradnja na Korešnici i dom za umirovljenike na Duilovu autorski su projekti iz 1997. godine našeg kandidata za zamjenika gradonačelnice za komunalu Mate Buljubašića i sada su potrebniji nego ikad. Stara parkirališta koja više nisu dovoljna za potrebe Splićana treba pretvoriti u više etažna parkirališta kako bi se zadovoljile potrebe sviju. Split nije Amsterdam, ne možemo se pretvarati da je bicikla za svakoga i za svukuda.
U kampanji će joj uvelike pomoći dosadašnji rad u Gradskom kotaru jer kaže kako živi u istim problemima kao i njeni susjedi i direktno osjeća posljedice svoga rada ili nerada, svoga uspjeha ili neuspjeha.
Biljana Apostolski govori kako njen program i program Dalmatinske akcije otvara vrata glasačima lijevog i desnog političkog uvjerenja, kao i onima iz centra.
– Nama politička opredijeljenost i svjetonazor nisu bitni. U našem fokusu je regionalnost i grad Split kao središte Dalmacije. Regije i njihova veća samostalnost u financijskom pogledu te odlučivanje o smjeru razvoja u kojem žele ići, prisutna je u mnogim europskim zemljama. Poljska je ukidanjem tzv. vojvodstava, koja su po ustroju najsličnija našim županijama, ostvarila vidljiv i brz razvoj u cijelosti, jer dobro razvijene regije u jednoj državi, dobrobit su države u cjelini. Stoga ćemo raditi na većoj financijskoj neovisnosti Dalmacije i na dobivanju statusa velikog grada za grad Split. Time bi se dio županijskih nadležnosti prebacio na Grad i uvelike bi se olakšalo sprovođenje brojnih projekata za dobrobit građana. Nije naš interes samo da Splitu i Dalmaciji bude bolje, nego i cijeloj Hrvatskoj. Regionalnim ustrojem Hrvatske omogućio bi se brži razvoj države, jer bi regije koje dobro poznaju svoje probleme, raspolažući većim sredstvima, zasigurno učinile više nego današnje županije. Županije služe za kontrolu gradova u kojima HDZ nema većinu.
Kao sveučilišna profesorica stekla je znanja koja će joj pomoći u funkciji gradonačelnice, kaže…
– Biti sveučilišna profesorica iznimno je zahtijevno zanimanje. Moj posao uključuje i nastavni i znanstveni rad. Ovaj nastavni rad zahtijeva iznimne govorne i komunikacijske vještine, zahtijeva da znate slušati sugovornika, zahtijeva empatiju, ali i autoritet. Znanstveni dio traži red, rad i disciplinu, fokusiranje i puno odricanja. Ove godine punim 30 godina staža kao sveučilišna profesorica i iznimno sam ponosna što sam sve ove godine imala izvanredan odnos i sa studentima i s kolegama. Na isti način namjeravam nastaviti i u političkom životu.
Ističe kako smo do sada na hrvatskoj političkoj sceni svjedočili brojnim neprimjerenim, nepristojnim i kako sama kaže primitivnim napadima nekih muških političara na kolegice političarke i u takvim slučajevima, teži je položaj žena u politici.
– Žalosno je što takvo ponašanje, osim banalnim opomenama, nije nikada sankcionirano na pravi način. Da kojim slučajem jest, možda bi se takvi ispadi prestali događati i možda bi se tada i veći broj žena odlučio za politiku. Protumačila bih takvo ponašanje osjećajem inferiornosti u datom trenutku i poručila da je suradnja i rad na dobrobit glasača ono što je bitno, neovisno je li riječ o političarkama ili političarima.
Za kraj smo ih pitali misle li da je spreman za novu gradonačelnicu?
– Split je uvijek bio grad koji je pratio svjetske trendove. Gradovi poput Pariza, Stockholma, Kölna, Züricha, Amsterdama, Firence i drugih imaju vrlo uspješne gradonačelnice i vrijeme je da i mi odbacimo zastarjele načine razmišljanja i odaberemo jedinu opciju koja zapravo želi raditi i ulagati u komunalu, socijalu, kulturu i sport, a ne ih zakidati za ulaganja kako bi njihovim sredstvima financirali svoje mušice – kaže Marina Kovačević.
– Split do sada nije imao gradonačelnicu i mislim da je zaista došlo vrijeme da glasači ukažu povjerenje i kandidatkinji kako bi se uvjerili da puno toga žene mogu odraditi i bolje i uspješnije od nekih političara – zaključak je Biljane Apostolski.