Prvi put u 2023. godini, dakle, prvi put pod vodstvom Ivana Leke Hajduk je uspio sačuvati čistu mrežu (deveta utakmica) i, što je još važnije, odnijeti pobjedu iz Gradskog vrta, drugi put u jedanaest dana (nakon slavlja u četvrtfinalu Kupa). Rekao je Leko u najavi da je ovo utakmica „duplih bodova“, jer je to bio derbi trećeg (Osijek) i drugog (Hajduk) na tablici, a nakon ovoga je sasvim jasno tko će biti drugi. Hajduk i to drugu sezonu zaredom. Što jest malo u odnosu na vječna nadanja u titulu, ali sjetite se samo koliko dugo Bijeli nisu bili niti drugi.
Sa 47 bodova Leko ima mir nastaviti raditi, a Osijek s 36 jest u vrtlogu borbe za izlazak u Europu i bit će mu doista teško. Gužva je od 3. pa sve do 8. mjesta, samo pet bodova razmaka između Osijeka (36) i Istre 1961 (31), a nadire Rijeka (34) uz Varaždin (33), Slaven Belupo (33) i Lokomotivu (31).
Leko je osjetio da je Yassine Benrahou spreman nakon šest ulazaka s klupe početi utakmicu i gurnuo ga je visoko naprijed da radi društvo Marku Livaji, dok je Filipa Krovinovića povukao u redateljsku sjedalicu, da se vrti oko centra i organizira napade, što je ovaj radio kako treba. Marokanac je, pak, prelomio utakmicu izborenim jedanaestercem, koji je Livaja rutinski realizirao, a potom je Marokanac i centrirao iz kornera za drugi pogodak, uvijek u prekidima opasnog Darija Melnjaka.
Osijek je u prvom dijelu bio nemoćan, niti Mierez se nije sastao s loptom pored Luke Vuškovića, pa je Borimir Perković u nastavak krenuo s tri izmjene (Lovrić, Fiolić, Gržan) što je malo promijenilo odnos snaga na terenu. Domaćin je djelovao svježije, no i ranjivije. Mogao je Livaja povećati svoj golgeterski učinak (17), on u situacijama „jedan na jedan“ rijetko griješi, ali Malenica je skinuo njegov šut nogom. Bez obzira na taj očajnički pritisak Osijeka, Hajduk je bio bliži trećem pogotku, a svakako je Bijelima bilo stalo sačuvati mrežu. Prvi put od gostovanja u Kupu kod Mladosti iz Ždralova (8. studenog), odnosno u prvenstvu od 15. listopada (Gorica 1:0).
Za ravnotežu u momčadi bio je važan povratak Mikanovića na desnog beka, čime je Pukštas vraćen na svoju prirodnu poziciju, dok je Ferro odavao nesigurnost, pa i nonšalantnost. Ne baš kao Awaziem protiv Lokomotive, ali takve utakmice poput Nigerijca prošlu nedjelju zbilja su rijetka pojava. Uglavnom, pozitivni dojmovi.