Teatar apsurda, sinonim je koji najbolje opisuje političku
sliku grada Sinja. “Ne zna se tko pije, a tko plaća” vrlo vjerodostojno i ova poslovica opisuje sinjsko “stanje uma” ili se pak najbolje složiti s Nikitom Hruščov koja je jednom prilikom izjavila kako su “Političari svagdje isti: obećat će da će sagraditi most i ondje gdje rijeka ne prolazi.”
A koja je tvoja, stranačka boja?
Kamen spoticanja u cijeloj političkoj bajci, s tužnim
završetkom, bio je Proračun grada za 2019. godinu. U prividnu su koaliciju,
nakon izbora prije dvije godine, ušli članovi liste Stipislava Jadrijevića, poznatog kirurga u zagrebačkom Merkuru te
MOST-a kojeg u Sinju predvodi saborski zastupnik Miro Bulj. Kako „brak“ nije upisao mnogo vremena zajedničkog
života tako je i sinjska izvršna vlast ostala bez potrebne većine „na
vjetrometini“ pred sjednicu koja je imala jednostavan ishod – prihvaćanje
proračuna ili nove izbore.
„Podne“ samo što nije odzvonilo, a onda je, izrađeni proračun od strane
gradonačelnice i izvršne vlasti uvelike promijenila oporba i donijela proračun
po svojim mjerama. Počele su tada i političke igre, optuživale su se jedna i
druga strana međusobno, a u svemu “glavna žrtva” bili građani s mnoštvom problema.
Ipak, vratimo se na početak, točnije 4. lipnja 2017. godine
kada su održani izbori za prvog čovjeka, odnosno ženu grada s obzirom na to kako je u
drugom krugu izbor pao između dvije žene. Većinu je pritom dobila Kristina Križanac, kandidatkinja s
liste dr. Jadrijevića s dogradonačelnicima Denisom
Glavanom i Zlatkom Ugrinom dok
su tek mandat manje, u Gradskom vijeću, dobili iz HDZ-a. Političke fotelje iz
vladajuće liste napustili su Ivana Šabić
i Zvonko Maras, a pod političkim
pritiskom vladajući su se „odrekli“ Žarka Delića-Maćija nakon, kako su
prenijeli lokalni portali, napada na vijećnicu Šabić.
Nakon što je „do potresa“ došlo u vladajućoj većini dr.
Stipislava Jadrijevića pa je tako od prvotnih sedam imena knjiga spala na svega
četiri „slova“ sinjski je HDZ iskoristio priliku za čuvanje mjesta jedinog
potpredsjednika koji, već gotovo godinu dana, predvodi sjednice sinjskog Gradskog
vijeća Anđelka Bilandžića.
Konstruktivna oporba, kako se barem sinjski HDZ-ovci nazivaju, postala je
najaktivnija u Vijeću, posebice preko Marka
Križanca koji se razumije „od igle do motike“, kako kažu stariji Sinjani, pa
je tako „kolovođa“ sinjskih demokrata dobio titulu najvećeg govornika po
minutama.
„Politička mudrost“ tu nije pisala kraj pa su tako, kao krinku za „medijsko
utapanje“ drugih opcija u Vijeću, HDZ-ovci osnovali i portal na kojem ima svega
osim „kukolja u žitu vlastitog dvorišta“.
Sinjski SDP u Vijeću viteškog grada ima tek jednog
predstavnika, predsjednika Ogranka Nikolu
Vučkovića koji, kao pojedinac, nema mnogo utjecaja u cjelokupnom radu i
odlučivanju, ali se svakako njegov glas tu i tamo čuje.
Slično kao i u vladajućoj stranci sudbina je i u MOST-u koji
je, od dobivenih pet mandata, ostao na tri jer su, zbog razilaženja u
stavovima, klub napustili Joško Kontić
i Ante Šušnjara. Uz nositelja Mira
Bulja „odani“ su ostali Frano Boko i Petar Župić.
Proračun donijela gradonačelnica, izmijenila ga oporba i prihvatila…
Mnogo su toga u posljednje vrijeme oporbeni vijećnici
zamjerali radu gradonačelnice, ponajviše oko nove sportske dvorane koja je
prije nekoliko mjeseci ugledala i „svjetlo dana“, a mnogo se kopalja baš lomilo
oko iste, posebice oko financijskog dijela koji su, pod svaku cijenu, htjeli
raščistiti svi u Vijeću.
Mnogi zacrtani projekti s takvim načinom donošenja Proračuna stoje, zato što su, pogađate, predloženi od oporbe, a bez „zelenog svjetla“ vladajućih. Kad se na sve to
doda i malo govora o partizanima i ustašama onda Sinj poprima prave obrise kakvi su, preko buđenja „duhova iz prošlosti“, prosto vidljivi na obilježavanju državnih praznika, primjerice mokrenjem po Spomen kosturnicama.
Proračun donosi HDZ koalicija s nezavisnim kandidatima pod sloganom „Podijeli
pa vladaj“ onim svojima – rođacima, kumovima, stranačkim kolegama.
Ipak, stvari budu primamljive oku sve dok se ne dođe na
jednu od sjednica Gradskog vijeća. U većini slučajeva s izostankom vijećnika iz
vladajućih redova, s mnogo „pametnih misli“ od strane HDZ-a te mnogo dobro
zamišljenih projekata od strane nezavisnih.
Sve to skupa plaća Sinj zaostajanjem u razvoju i njegovi
građani koji imaju vlast kakve se ne bi posramili niti mnogi vlastodršci u
razvijenijim zemljama.
Stiže Alka, svi se problemi brišu…
U tome je Sinj tek lokalni primjer onoga što se u, donekle
razblaženom obliku, događa u ostatku zemlje. Još su dvije godine do novih
lokalnih izbora, čija će ruka biti u zraku pri novom amandanu na neki prijedlog, čija
će ruka podržati još jedan Proračun ostat će i dalje nepoznanica, sve dok još
malo „političkih igara“ ne bude na bacanje u gradu alkara.
Ajme, zaboravili smo! Stiže Alka, sad će konačno procvasti ruže kad možda Kolinda, Milanović ili Škoro sjednu u svečanu ložu…