Hajduk je zakazao u utakmici u kojoj se očekivalo da će pobijediti jednog od dva izravna rivala za titulu prvaka, Rijeka je u drugom poluvremenu preokrenula 0:1 u 2:1 i potpuno zasluženo nosi kući tri ogromna boda. I na sve gleda s prvog mjesta na ljestvici.
Hajduk je izgubio na pomalo bizaran način, tako se može gledati na dva auta s desne strane, koja su dovela do pogodaka Obregona i Selahija, ali bili su to plodovi bolje igre Riječana u drugom poluvremenu, stalnog pritiska, koji je doveo do katastrofalnih reakcija u obrani Hajduka. A nitko se na to ne bi kladio nakon prvog poluvremena, makar nije ni tada Hajduk igrao nešto posebno dobro prema naprijed, no natrag je izgledao kao armirani beton. Tko god je od Riječana imao loptu, na njemu su bila dva igrača Bijelih. U nastavku je sve nestalo, Hajduk se gubio i pogubio. Uslijedili su i dugotrajni prekidi, igralo se malo ili ništa, bez smisla i ideje. Još se pred kraj ozlijedio Livaja, odšepao prema klupi i to izaziva još veću glavobolju kod hajdučkog puka.
Još jednom se potvrdilo da ne valja pripremati ražanj dok je zec u šumi. Od utorka i pobjede Lokomotive nad Dinamom napravila se takva atmosfera da je skoro, pa gotovo, kao da je titula samo stvar rutine. Još se na to nadovezala krađa Josipa Brekala, njegova promocija prije utakmice zajedno s Ivanom Perišićem. Fešta je počela, a Rijeku kao da se ništa ne pita. Sada će se i Rijeku itekako pitati, imaju se pravo veseliti. Ova pobjeda je, zapravo, za njih veća od ova tri boda. Kao što će pomoći i Dinamu. Utrka za prvaka tek se sada zahuktala, bit će ovo ludo proljeće. Hajduk je izgubio jednu bitku, ali puno je još bitaka da bi glave klonule. Treba se od ovoga oporaviti i sljedeću subotu u Osijeku položiti popravni ispit. Danas je malo toga valjalo…
E, da, Mislav Karoglan je izgubio prvu utakmicu kao trener Hajduka. Dugo je i trajalo. Ništa. Resetirati se i u nove pobjede.