DOBAR GLAS DALEKO SE ČUJE

Radio Imotski dio je identiteta tog kraja, a ovo je njegova nenadmašna ekipa i glasovi koji vas prate na poslu, kod kuće, u autu…

Dovoljno je reći – Ivana i Ivica! Bez ovog uigranog radijskog dvojca, vjerni slušatelji i ljubitelji Radio Imotskog, radiostanice koja ima koncesiju za područje od gotovo 630 kvadratnih kilometara, više vjerojatno ne mogu ni zamisliti početak dana. S njihovim glasovima i uz informacije i priče koje donose, i buđenje je lakše i veselije sve od Vrgorca i graničnog prostora s Bosnom i Hercegovinom pa do Trilja. Ivana Lončar (35) i Ivica Poštenjak nadimka Učo (47) u eteru su zajedno tek tri godine, ali radijskog staža Ivica ima više od 17 ljeta.

Oboje su ga počeli upravo na Radio Imotskom koji se prvi put, u novom ruhu, oglasio u travnju 2002. godine. I trebalo mu je vrlo kratko vremensko razdoblje da se etablira kao glas Imotske krajine. Po službenim mjerenjima slušanosti Radio Imotski spada među najslušanije lokalne radijske postaje u Hrvatskoj. Imao je Radio Imotski i preteču istog imena, ali kažu kako je cijeloj toj radijskoj koncepciji jedino zajedničko bili isto ime.

Leo Topić i Sveto Mrkonjić, ugostitelji koji u tom trenutku vjerojatno i nisu najbolje znali što je to medij, investirali su prije 22 godine u radio i tako se nekako zakotrljala naša priča. I onda, prije dva desetljeća Sveto me zamolio da pomognem Radiju Imotski koje se tada osnovalo jer sam bio u sustavu Slobodne Dalmacije i tadašnje Imotske krajine. Prihvatio sam poslati vijest s terena, ali se to “zakompliciralo” pa sam prešao i na neke emisije u radijskom programu – priča nam tako Braco Ćosić (75), čovjek bez kojeg za Imotsku krajinu, neće se nitko naljutiti kad ovo napišem, nitko ne bi čuo izvan lokalnih granica. Ćosić je opseg posla s vanjskog suradnika proširio u reportera s terena i radijskog voditelja.

– Preuzeo sam emisiju “Škrinja” o baštini Imotske krajine, ponajviše sa starim ljudima kako bi mladima ostavili slavnu povijest, ali i čitajući neke stare tekstove i stihove ljudi iz ovog kraja. “Matan und jaranen” emisija je posvećena mladima u biznisu, gospodarskim kretanjima i novim radnim mjestima, i to posebno kad je 2013. godine Hrvatska ušla u Europsku uniju – reda misli Ćosić. Rad je nešto što pokreće Bracu koji, priznaje, da sjediti ne zna, a kamoli provoditi dane besposleno. Kostur radija koji plovi radijskom frekvencijom 107,4 megaherca – uz Ivanu i Ivicu, dakle, čini i Braco.

Program se “vrti” 24 sata svih 365/6 dana u godini s tim da svakodnevno od 7 do 14 sati program ide uživo. Po slušanosti u Imotskom kraju Radio Imotski je bez konkurencije, ima veliki broj slušatelja u okruženju, a nemali broj slušatelja diljem Hrvatske i svijeta prati program radija i preko interneta.

– Radijskim valovima “plovima” 17 godina, a one men show radim zadnjih desetak. Jednostavno nemaš izbora, a ako voliš svoj posao, a ja ga iznimno volim, radiš sve i posao ti postane i rutina i zadovoljstvo. U osam ujutro kada krenem klikati onda to ide do 14 sati, red etera, red produciranja i još barem pet poslova uz kratku pauzu za kavu. Tako i kolegica kad ja odem na godišnji. Za neke tehničke detalje spojim se na daljinu, hvala Bogu da tehnologija dopušta takvo nešto. U moderno doba imamo programe koji su čudo – govori Ivica Učo dok jednim okom baca pogled na veliki sat u radijskim prostorima nedaleko od kipa Tina Ujevića u prirodnoj veličini u centru Imotskoga. Prostorom koji se tek može nazvati radijskim, a u stvarnosti je daleko od idiličnog radijskog okruženja. S kutijama od jaja nalijepljenima zbog zvučne izolacije pa do jednog uredskog stola koji glumi prostor za pronalazak informacija i sve dogovore.

Skromna radijska ekipa posebno je ponosna na emisije koje idu od početka emitiranja poput “Listomanije” ili “Gosta s razlogom“.

Ivana Lončar i Braco Ćosić za mikrofonima - FOTO: Dea Vincek
Ivana Lončar i Braco Ćosić za mikrofonima – FOTO: Dea Vincek


– Ovaj posao je dinamičan, vrijeme ti proleti jako brzo, i da – na svaku poruku na mobitelu reagiramo kao da je najvažnija. Uz moj mail na mobitelu je i mail radija tako da stalno dolaze informacije. I kad smo u slobodnom vremenu praktično objavljujemo s mjesta na kojem se pronađemo –
govori Ivica. Nadopunjuje ga Ivana.

– Sve emisije koje imamo dižemo na naš portal ako su ih slušatelji propustili, da ih mogu naći na našem portalu. Druga lokalna radija to rijetko rade. I tako nam se povećava i čitanost na portalu a na Facebook stranici imamo oko 19 tisuća pratitelja što je za jedan lokalni radio i više nego dobro.

Takva galerija velikana prošla je kroz rijetko koji medij kao kroz radio. Kroz sve to godine, tko je počinjao nešto raditi u kulturi i javnom životu Grada počinjao je tamo, i uvijek mu se vraćao, baš kao i slušatelji. I dalje je sinonim za objektivno, jasno i istinito izvještavanje. Te godine teško je utrpati i u nekoliko knjiga, filmova i pjesama, a kamoli u jedan tekst.

– Uvijek ima tih radijskih blokada, ali srećom kako program ide uživo i mi se gledamo preko stakla, samo se nadopunimo. Ili onda kad najavimo Doris Dragović, a pjesmu je pjevao Tedi Spalato pa se vratimo u uživo program rečenicom, primjerice, da je Doris izašla na marendu. Greške se događaju onima koji rade pa tako i nama, ali ljudi se nasmiju na naše greške. Greške ljudi vole, sretnu nas kasnije pa nas vrate koji dan unazad kako smo nešto simpatično odradili – smije se Ivica.

Ivica Poštenjak zvani Učo za pultom u režiji – FOTO: Dea Vincek

– Nedavno smo imali ispad zbog udara groma. Ivica je bio na utakmici nogometnog prvenstva u Njemačkoj, a kod mene se u Vinjanima slavio sveti Ante tako da sam ja bila na misi i zapravo u gužvi zbog velikog broja ljudi i auta. Odjednom, palimo radio, nema programa. Ivica je riješio problem uz pomoć supruge koja je putem videopoziva učila radijske vještine. Klikni ovdje, klikni ondje… I nestanak struje nam je napravio probleme. S mobitela smo objavljivali vijesti na društvenim mrežama iako nismo imali radijskog programa – stvari su to koje rijetko tko može zamisliti, a njima se dogode pa moraju reagirati i rješenje smisliti u što kraćem roku – da radijski program “ne pati”.

Zbog konfiguracije terena, jedan manji dio Imotske krajine ih ne čuje, ali…

– Kao rješenje tog problema dobili smo novu frekvenciju iako je i dalje nemamo fizički. Ipak, uskoro će i to biti riješeno. Moram istaknuti da se čujemo i u susjednoj Hercegovini. Čast našim kolegama preko granice koje cijenimo i poštujemo, ali smo jako, jako slušani u Hercegovini. Lokalna radija su u prekretnici ulaska u novo doba u koja treba znati opstati, a nije zgodno. Vijeće za elektroničke medije se ipak brine da nešto malo sredstva dobijete preko natječaja, ali ljubav je to, ponovit ću, koja se prečesto ne može nadoknaditi niti naplatiti bilo kojim novcem – veli Učo.

– Prosjaci i sinovi” su zabavili gledateljstvo na području Hrvatske i šire, ali su nas donekle prikazali u jednom svjetlu koje nije stvaran. Ispalo je da su Imoćani isključivo likovi koji voze Mercedese i bave se “Matanovim poslovima”, ali to nije istina. Imotski ima jednu jaku kulturu i povijest iza kojeg stoji mnoštvo poznatih i priznatih ljudi u svom poslu koji su se tu rodili, živjeli i učinili puno za Hrvatsku i svijet. Dalmatinska zagora ima vrhunske potencijale, samo ih mi koji tu živimo trebamo znati iskoristiti, moramo biti složniji, pa će nam svima skupa biti bolje uz puno truda i ulaganja.

I sve to uz poznatu frekvenciju! I ljude bez kojih život u krajini koja danas slavi Gospu od Anđela – ne bi bio isti!

POSLJEDNJE DODANO: