13.05.2022. u 21:00h
Bog je možda puno puta zvao i bolje od mene pa se nitko nije odazvao, onda je, eto, uzeo mene. Bog ima čudne putove... - kazao je za DalmacijaNews don Josip, "Tafra s Kmana"
Mi smo svijet tragača. Onih koji neprestano nešto traže. To nam je, kažu, u genima zapisano. Traganje.
Netko traga za uspjehom, netko za zdravljem, za srećom. Netko traži mir, ljubav i istinu, a nekima su slava, moć i novac primarni cilj potrage.
Bilo koji i kakav kršćanski naraštaj, a posebno njegova mladež, uvijek želi, hoće i voli imati i vidjeti svećenika koji je sabran kod molitve i uvjerljiv po vjeri kod svete mise. Svi kršćani svijeta traže da im njihovi svećenici zrače radošću, ljubavlju, vedrinom i dobrotom, a da ne budu tjeskobni - bez nade.
Ljudi od Isusa traže neko čudo, neki znak, bilo što, neka im se dokaže. I dobivaju to čudo, taj znak. Ne izravno, ali...
- Nije moja priča sad ništa posebno. Ima puno poziva, ljudi nekada dožive obraćenje, svi žive nekim svojim životom i Bog ih prati - priča tako don Josip Tafra (27) koji će ove subote postati prvi salezijanac svećenik s Kmana.

Ovako to don Josip tumači.
- Krstio sam se, pričestio i krizmao u crkvi na Kmanu, bio sam ministrant, igrao nogomet pokraj crkve. Pravo je salezijansko čudo što je Bog jednom dječaku otkrio kako želi da budem salezijanac. Ja sam danas zahvalan salezijancima, za ono što su mi činili, provodili vrijeme sa mnom, dali pažnju, dali Krista,...
Osnovnoškolske klupe dijelio je s dvojicom mladića koji su u salezijansku zajednicu odlučili pohitati prema hrvatskoj metropoli, baš nekako kakva je zamisao proganjala tada i njega petnaestogodišnjaka.
- Kad sam u osmom razredu osnovne škole rekao majci i ocu da želim u Zagreb u salezijansku zajednicu, nije im bilo svejedno. Pa kako bi, uostalom, bilo i drugim roditeljima kad im dijete želi ići stotine kilometara daleko - veli. No, i za to ima izgovor...
- Don Bosco je imao svoju izreku prema roditeljima mladića koji postanu salezijanci da Krist zauzme mjesto u njihovoj obitelji, i da tako onda nisu izgubili sina, već su dobili puno sinova, braće salezijanaca.
Nakon dvije curice, u obitelj Tafra iz Šibenske ulice stigao je dječak. Majka Dobra na svijet je donijela Josipa, u ratno vrijeme, u ljeto 1994. godine. Kasnije je otac Damir dobio i još jednog muškog nasljednika. Josip je bio živahan, zaljubljenik u balun. S ocem i stricem na istoku Poljuda svjedočio je toj splitskoj strasti. Najbolje je baratao brojkama i geometrijom, okušao se u plivanju, judu, rukometu, košarci... Vječito je igrao pod košem, novim kojeg su napravili u parku ispod nebodera. Dijete kmanskog oratorija. Tafra s Kmana - tako ga zovu.
- Kako sam bio tako hiperaktivan, često sam razgovarao s don Mladenom Delićem u oratoriju, i ta druženja s njim su me oduševljavala, a onda u osmom razredu kao da me je Božji prst počupao i odvojio - smije se.

Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu, živio s drugim sjemeništarcima u salezijanskoj kući da bi teologiju i filozofiju studirao u Rimu na Sveučilištu Salesianum.
- Imao sam iskustvo u maloljetničkom zatvoru u Turopolju, i ureže ti se to za života. Nekako često razmišljaš da smo svi rođeni s jednakim predispozicijama, ako se to tako može nazvati, i onda vidiš normalan van zatvora i upropašten život tih mladih u zatvoru. Osim što im zaželiš pomoći, pokušaš učiniti sve da nitko više tu ne završi. Tako se i don Boscu rodio poziv - priča Tafra.
- Naše poslanje i karizma je život s mladima. Postati njihov prijatelj i pozvati ih Bogu da otkriju svoj smisao života. Većinu vremena provodimo u molitvi s braćom, a ostatak u životu s mladima - dodaje dok se sve užurbano priprema za slavlje na Kmanu. Don Josipa i don Sanjina Jurića, rodom iz Petrinje, zaredit će od danas nadbiskup u miru mons. Marin Barišić. U oratoriju su postavljeni stolovi za ručak, brojni donose kolače, brzo će i proba unutar crkve jer - ništa se ne smije prepustiti slučaju.
Don Tafra je kao đakon trenutno na službi u oratoriju u zagrebačkoj Knežiji.
- U Zagrebu imamo 190 krizmanika, repeticije za stotinjak djece vodi šezdesetak profesora na volonterskoj bazi... Zapravo je nama poziv mladima omogućiti jedan ambijent gdje se osjećaju slobodno, radosno, susretnu Boga i rastu u vjeri - u dahu je izrekao.

- Pod velikim sam stresom, ali se osjećam predivno. Nekako imam jedan unutarnji mir, baš onako predobro - jedva je što izustila nekoliko sati prije nego će njezin Josip postati najbolji Kristov prijatelj. Tafra s Kmana.
- Dugo se čekao salezijanac s Kmana, Bog je možda puno puta zvao i bolje od mene pa se nitko nije odazvao, onda je, eto, uzeo mene. Bog ima čudne putove...
Netko traga za uspjehom, netko za zdravljem, za srećom. Netko traži mir, ljubav i istinu, a nekima su slava, moć i novac primarni cilj potrage.
Bilo koji i kakav kršćanski naraštaj, a posebno njegova mladež, uvijek želi, hoće i voli imati i vidjeti svećenika koji je sabran kod molitve i uvjerljiv po vjeri kod svete mise. Svi kršćani svijeta traže da im njihovi svećenici zrače radošću, ljubavlju, vedrinom i dobrotom, a da ne budu tjeskobni - bez nade.
Ljudi od Isusa traže neko čudo, neki znak, bilo što, neka im se dokaže. I dobivaju to čudo, taj znak. Ne izravno, ali...
- Nije moja priča sad ništa posebno. Ima puno poziva, ljudi nekada dožive obraćenje, svi žive nekim svojim životom i Bog ih prati - priča tako don Josip Tafra (27) koji će ove subote postati prvi salezijanac svećenik s Kmana.
Salezijance je osnovao sveti Ivan Bosco u drugoj polovini 19. stoljeća u Torinu. Ovaj redovnički red ime je dobio po svetom Franji Saleškom. Točno 54 godine unazad splitski kvart nije imao sljedbenika poznatog Talijana, zaštitnika mladih, stoga ne čudi što se u kvartu sprema velika fešta. Kvart, koji je, nije baš spojivo u okvirima današnje priče, osamdesetih godina bio proglašen za drugi najozloglašeniji kvart u bivšoj Jugoslaviji po stopi kriminala.
Za don Tafru kažu da mu je nogomet u krvi, da posebnu potrebu pomoći gaji prema problematičnim mladim osobama, da se nikada ne bi ponadali kako će taj nestašan dječak, koji je dane provodio na igralištu pored crkve, krenuti putem Krista.
Za don Tafru kažu da mu je nogomet u krvi, da posebnu potrebu pomoći gaji prema problematičnim mladim osobama, da se nikada ne bi ponadali kako će taj nestašan dječak, koji je dane provodio na igralištu pored crkve, krenuti putem Krista.
Ovako to don Josip tumači.
- Krstio sam se, pričestio i krizmao u crkvi na Kmanu, bio sam ministrant, igrao nogomet pokraj crkve. Pravo je salezijansko čudo što je Bog jednom dječaku otkrio kako želi da budem salezijanac. Ja sam danas zahvalan salezijancima, za ono što su mi činili, provodili vrijeme sa mnom, dali pažnju, dali Krista,...
Osnovnoškolske klupe dijelio je s dvojicom mladića koji su u salezijansku zajednicu odlučili pohitati prema hrvatskoj metropoli, baš nekako kakva je zamisao proganjala tada i njega petnaestogodišnjaka.
- Kad sam u osmom razredu osnovne škole rekao majci i ocu da želim u Zagreb u salezijansku zajednicu, nije im bilo svejedno. Pa kako bi, uostalom, bilo i drugim roditeljima kad im dijete želi ići stotine kilometara daleko - veli. No, i za to ima izgovor...
- Don Bosco je imao svoju izreku prema roditeljima mladića koji postanu salezijanci da Krist zauzme mjesto u njihovoj obitelji, i da tako onda nisu izgubili sina, već su dobili puno sinova, braće salezijanaca.
Nakon dvije curice, u obitelj Tafra iz Šibenske ulice stigao je dječak. Majka Dobra na svijet je donijela Josipa, u ratno vrijeme, u ljeto 1994. godine. Kasnije je otac Damir dobio i još jednog muškog nasljednika. Josip je bio živahan, zaljubljenik u balun. S ocem i stricem na istoku Poljuda svjedočio je toj splitskoj strasti. Najbolje je baratao brojkama i geometrijom, okušao se u plivanju, judu, rukometu, košarci... Vječito je igrao pod košem, novim kojeg su napravili u parku ispod nebodera. Dijete kmanskog oratorija. Tafra s Kmana - tako ga zovu.
- Kako sam bio tako hiperaktivan, često sam razgovarao s don Mladenom Delićem u oratoriju, i ta druženja s njim su me oduševljavala, a onda u osmom razredu kao da me je Božji prst počupao i odvojio - smije se.
- Predviđali su mi da ću upisati MIOC, gimnaziju, ali evo...
Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu, živio s drugim sjemeništarcima u salezijanskoj kući da bi teologiju i filozofiju studirao u Rimu na Sveučilištu Salesianum.
- Imao sam iskustvo u maloljetničkom zatvoru u Turopolju, i ureže ti se to za života. Nekako često razmišljaš da smo svi rođeni s jednakim predispozicijama, ako se to tako može nazvati, i onda vidiš normalan van zatvora i upropašten život tih mladih u zatvoru. Osim što im zaželiš pomoći, pokušaš učiniti sve da nitko više tu ne završi. Tako se i don Boscu rodio poziv - priča Tafra.
- Naše poslanje i karizma je život s mladima. Postati njihov prijatelj i pozvati ih Bogu da otkriju svoj smisao života. Većinu vremena provodimo u molitvi s braćom, a ostatak u životu s mladima - dodaje dok se sve užurbano priprema za slavlje na Kmanu. Don Josipa i don Sanjina Jurića, rodom iz Petrinje, zaredit će od danas nadbiskup u miru mons. Marin Barišić. U oratoriju su postavljeni stolovi za ručak, brojni donose kolače, brzo će i proba unutar crkve jer - ništa se ne smije prepustiti slučaju.
Don Tafra je kao đakon trenutno na službi u oratoriju u zagrebačkoj Knežiji.
- U Zagrebu imamo 190 krizmanika, repeticije za stotinjak djece vodi šezdesetak profesora na volonterskoj bazi... Zapravo je nama poziv mladima omogućiti jedan ambijent gdje se osjećaju slobodno, radosno, susretnu Boga i rastu u vjeri - u dahu je izrekao.
Razgovor u uredu, koji je u ovoj prilici bio pun detalja za sutrašnje veselje, prekinulo je kucanje na vratima. Kucanje majke. Iznenađeni mi, iznenađena ona. I puna radosti.
- Pod velikim sam stresom, ali se osjećam predivno. Nekako imam jedan unutarnji mir, baš onako predobro - jedva je što izustila nekoliko sati prije nego će njezin Josip postati najbolji Kristov prijatelj. Tafra s Kmana.
- Dugo se čekao salezijanac s Kmana, Bog je možda puno puta zvao i bolje od mene pa se nitko nije odazvao, onda je, eto, uzeo mene. Bog ima čudne putove...