povezat će se s onim što je rekao cijenjeni državni tajnik, a tiče se turizma,
kao sudbine, a neki kažu i prokletstva hrvatske ekonomije jer eto kao da nema
toga proizvodili bismo BMW-e, radili airbusove, ili možda ne bi. Možda bi se živjelo teško i mutno, kao što se nekada živjelo na ovim
prostorima i u političkom i u ekonomskom smislu stoljećima. Nemojmo zaboraviti
da je Dalmacija bila jedna od dvije najnerazvijenije pokrajine Austro-ugarske.
Ovdje se živilo teško, nesigurno, i da su vladari Mlečani pa i Austrijanci
ulagali u ono što je njima odgovaralo. U infrastrukturu koja je njima
odgovarala. To su činjenice.
ozbiljnu industriju. Znam da bi vjerojatno svaka majka htjela da joj je dijete
doktor ili inženjer, to je lijepo i tome treba stremiti, i bit će ih. Međutim,
ako želimo imati dobru zaposlenost i prihode, onda je ovo Bogom dana prilika
koju sve ozbiljnije koristimo. I govorimo o prenapučenosti, o zasićenosti
prostora, katastrofalnom ubranizmu. Tako je, toga ima više ovdje nego na
sjevernom Jadranu. Međutim, svi putujete više nego nekada, vidjeli ste svijeta,
Europe. Recimo Malta, relativno je razvijena turistička destinacija u kojoj su
plaće i troškovi malo veći nego u Hrvatskoj i prostor je iskorišten do zadnjega
zrna. Dakle, ako vam u Makarskoj smetaju ove peterokatnice na koje se već
pomalo navukla patina na fasade, onda otiđite u Valettu i vidjet ćete malo jaču
ekonomiju od Hrvatske, ali i prostor koji je neusporedivo manje lijepo živjeti
nego ovdje. I sad dolazimo do onog ključnog.
vidjeli spomenik Andriji Kačiću Miošiću i učili pjevanja iz njegovih povijesnih
hrvatskih epova u kojem je opjevao povijest da bi vidjeli samostane u
Zaostrogu, nego dolaze radi sunca, mora i Biokova. I to je činjenica. Dolaze
radi ljepote, a ta ljepota je adut kojeg uzimamo zdravu za gotovo. Ljepotu
treba cijeniti isto kao i talent, jedno i drugo je bogomdano. Bez talenta se
nema smisla puno truditi. Isto tako ljepota, ljepota žene to je talent koji
možeš upropastiti. Ljepota prirode, ljepota koja je bogomdana. Tu si je
zatekao. Kada je Hegel pisao knjigu Hegelovu estetiku, vjerojatno je vidio sve
ljepote toga doba, ali nije vidio ovaj prostor ovdje.
– Škola i fakultet koju ovdje otvarate za koju sam shvatio da
gospodin rektor dobiva nagradu je velika stvar. Ja to znam kao dijete sjevernog
Jadrana i koliko je kvalitete donijela opatijska škola ne samo na fakultetskoj
razini nego i onoj nižoj. Kako se tamo radilo drugačije nego što se radilo
ovdje i sada se to mijenja. To je najpametniji i najispativiji put da ulažeš u
nešto gdje si dovoljno dobar i gdje nemaš komparativnu prednost nego
kompetitivnu prednost. Komparativna prednost je u teoriji poziv da svi nešto
rade i da se svatko specijalizira u onome u čemu je najbolji što ne znači da
jedan nije najbolji u svemu, ali nema smisla da taj jedan sve proizvodi jer
teorija komparativne prednosti mu ne daje za pravo. Kod kompetitvne prednosti
netko ima, a netko nema. Hrvatska ima ovo što ima, Austrija ima Alpe što joj
omogućava da radi više mjeseci, ali to se mijenja.
– Taj pristup poslu je ono što moramo razvijati i onda nema
straha za budućnost. Hvala Bogu da imamo to, a ne recimo plin ili naftu. Jer
tek to je spremno svakako ulijeniti i uljuljkati.
– I za sam kraj, putovali smo, putovali ste i sjećam se svog
prvoga putovanja u New York. To uzbuđenje i ushit kada gledaš iz aviona kada
slijećeš. To nikada neću zaboraviti. Isto kao što neću zaboraviti kada dolaziš
drugi, treći put više nisam gledao glavom kroz prozor. Prestalo mi je to biti
napeto. Međutim, danas kada se bilo preko Vratnika prema Senju, bilo preko
Tuhobića prema sjevernom Jadranu, što je moj kraj, bilo na Klisu ili ovdje,
uvijek podignem glavu i gledam tu ljepotu. I to je nešto na čemu trebao
odgajati našu djecu da je to neprocjenjiva ljepota. I da ljepotu kao talent
treba cijeniti, čuvati, razvijati i da je treba braniti od predatora.