Prošlo je mjesec dana otkako je Svjetsko prvenstvo počelo u Rusiji. Nogometna groznica zatresla je cijeli svijet, a posebno ovaj naš mali, hrvatski. Ono što je postignuto je nevjerojatno i neopisivo. Sve je jasno gledajući fotografije i jučerašnji prijenos iz Zagreba. Kako je i novinar Anton Samovojska rekao: "Pa ovo je više ljudi nego na dočeku Pape Ivana Pavla II.". Hrvatska je pokazala neizmjernu snagu i borbenost. Želju za pozitivom i nadom koju je živjela ovih mjesec dana. Utakmice su se gledale u svakom domu, kafiću, trgu... Na ulicama se slavila svaka pobjeda, a posebno ono nad Englezima. Vatreni su nas bacili u trans iz kojeg će se sigurno biti teško probuditi.
 
Preko 550 tisuća ljudi pratilo je doček od aerodroma do trga!!  I kiša! 

A kako je to izgledalo u Rusiji? 

Glavnu rusku prijestolnicu zadnjih par dana okupirali su navijači iz male Hrvatske. Grad koji broji 10 milijuna stanovnika i simbol je ruskog carstva, tih dana preplavile su kockice i zadovoljstvo navijača iz Hrvatske. Sigurno je većina poželjelo otići do Rusije i odgledati utakmicu na velebnom Lužnjiki stadionu, što su neki i učinili. Kupili su karte, napravili žurne putovnice i zaputili se pravac u Moskvu. U nedjelju su poletjela četiri velika aviona Turkish Airlinesa koji su raspjevane navijače odvela do Moskve. Tamo je centar grada, točnije famozni Crveni trg, bio blokiran i pun kockica. Pjevalo se, plesalo i veselilo. Navijači su do zadnjeg trenutka vjerovali u pobjedu. 

Nakon toga slijedio je okršaj na stadionu Lužnjiki. Četvrti stadion po veličini u Europi i jedan od najvećih u Rusiji od ukupno 63 stadiona. Kapaciteta 80 tisuća mjesta, a za utakmicu Hrvatske i Francuske bio je skoro pa potpuno napunjen- oko 78 tisuća navijača i posjetitelja iz raznih dijelova svijeta. 

Atmosfera? Veličanstvena. Nevjerojatna. 

Rusi su uložili sve kako bi finalna utakmica bila u skladu s očekivanjima. A tako je i bilo. Još je samo nedostajala pobjeda. Kada je krenula himna, a stadion zaorio pjevajući u jedan glas, emocije su krenule same od sebe. Navijači su cijelo vrijeme bodrili Vatrene. Stadionom je "grmila" Moja domovina, šampioni, mi Hrvati..


O utakmici neću pričati. Nisam nogometni stručnjak niti ekspert i u taj dio ne želim ulaziti. Nakon završetka utakmice osjećali su se podijelili. Tuga zbog neosvojenog zlata i ponos zbog srebra zlatnog sjaja. Vidjevši lica naših momaka na terenu, navijači su počeli vikati- Šampioni! Pozdravili su ih pljeskom i naklonom. A kako i ne, s obzirom na ono što je postignuto. Narod nikada nije bio ponosniji i ujednjen kao ovih dana. Izlazeći iz stadiona ponovno su se čuli hrvatski navijači. "Moja domovina" orila se i nakon poraza, a ni Francuzi se nisu čuli. 

SPASIBA RUSIJA! 

I što reći na kraju ovog prvenstva? Mislim da se sve reklo jučerašnjim dočekom u Zagrebu koji je nadmašio sva očekivanja. Ljudi su neumorno čekali po osam, deset sati u masi na Trgu, Ilici i širom Zagreba. Uistinu neopisivo. Nakon ovoga bit će se teško probuditi. Zato još malo uživajmo..

I za kraj: SPASIBA RUSIJA! Hvala što si nam vratila, zajedništvo, nadu i ponos. Hvala što sada svatko zna gdje je Hrvatska. Što smo sada napokon shvatili što imamo- brend. Predivnu zemlju, prirodne ljepote, velike sportaše i srce vatreno! 

A najveće hvala Vatreni! 

Hrvatska je viceprvak svijeta, kako to lijepo zvuči, ali ipak u svima nama miješaju se tuga i ponos. Bili smo tako blizu, da je bilo malo sreće i bolji sudac danas bi Hrvatska u Zagreb nosila pokal namijenjen svjetskim prvacima. Svi svjetski mediji pišu kako je Hrvatska oduševila igrom i da je loš sudac Pitana pomogao Francuzima. Složni su u tome i mnogi treneri, bivši igrači i ugledni suci. Čini se da su kazneni udarac vidjeli jedino Pitana i Mateo Beusan. 

Engleski BBC je napisao: "Francuzi su ovaj put imali sreće. Hrvatska je bila bolja momčad i trebala je pobijediti. Mnogi to misle." Inače, u Engleskoj su svi složni da jedanaesterac nije postojao pa tako bivši engleski ugledni sudac Mark Clattenburg kaže:

- Perišićeve ruke su u prirodnom položaju. Nema njihovog pokreta prema lopti. Dakle nema ni penala! 

Howard Webb, koji je 2010. godine sudio finale Lige prvaka, ali i finale Svjetskog prvenstva, također se ne slaže s Pitanom:

- Ovo nije bilo ispravno korištenje VAR-a. Sudac nije smio dosuditi penal na ovakav način. 

Alan Shearer komentirao je za BBC kako je Hrvatska odigrala veliku utakmicu i da je izgubila iz slobodnjaka i penala koji to nisu ni bili. The Sun također tvrdi da je sudac pogriješio što je Francuzima dosudio penal iz kojeg su poveli 2:1. "Perišić je bio preblizu Matuidija da bi bio kažnjen za igranje rukom."

Graeme Souness, legendarni škotski nogometaš i član idealne momčadi stoljeća Premier lige ogorčen je suđenjem:

- Nakon ovog finala ostaje gorak okus u ustima. Hrvatska je bila bolja, više držala loptu i na kraju je oštećena s dvije sudačke odluke. Nijedan od dva prva gola Francuska nije trebala zabiti. Hrvatska je dominirala. 

Još jedna legenda, Roy Keane, komentirao je kazneni udarac na poluvremenu utakmice u studiju jedne TV postaje:

- Nogomet je najljepša igra na svijetu, ali ta odluka mi se gadi. Stvarno mi se gadi. Hrvatski igrači su zaslužili bolje od toga. To je smiješna odluka. Sramotno. Taj sudac nikad nije igrao nogomet!

I Rio Ferdinand je komentirao utakmicu:

- Dvije loše odluke u potpunosti su preokrenule tijek utakmice.

Njegovo mišljenje dijeli i Jürgen Klinsmann, a društvene mreže preplavljene su negativnim komentarima na račun Francuske i glavnog suca utakmice. 

Legendarni španjolski vratar Iker Casillas također smatra da je Hrvatska oštećena:

- Francuska je zabila iz slobodnjaka kojem nije prethodio prekršaj. I nikom ništa! Drugi gol je još jedna pogreška suca, pa nije Perišić mogao maknuti ruku nikako. Matuidi je pokušao udariti loptu glavom, promašio loptu i ona je pogodila Perišića u ruku. Moje mišljenje je da to ne može biti penal.

Još jedan legendarni vratar, Danac Peter Schmeichel, također smatra da je Pitana upropastio finale:

- Koristio je VAR za odluku o penalu, a ja mislim da to nije bio penal. Stoga, mislim da je utakmica totalno upropaštena. Toliko puta je gledao onu situaciju, što je dokaz da je sumnjao. On, dakle, nije bio siguran da je penal, ali ga je dosudio. To je trenutak koji je odlučio pobjednika. To je za mene luda odluka. Ako je to penal, onda bismo imali 20 penala u svakoj utakmici.