Jedna odlazi u povijest, na njezinom mjestu niče, naravno, nova. Nije baš da imamo za čime žaliti, osim za vremenima kada je bilo uobičajeno spustiti se u grad i planski skoknuti na neko adventsko događanje za razliku od polupraznih ulica i trgova koje su Split isključivo ostavile u marginama ljeta i mokrim snovima da ono traje sve duže. U turističkoj sezoni – tko jami, jami.
Da su topli dani postali sastavni dio i zime odgovorna je čovjekova ruka uništavača prirode, baš kako je i ruka u zraku Damira Barbira kod izglasavanja dugogodišnjeg zaduženja Splita bila početak uspavanog političkog svijeta u Splitu i kraj njegova stranačkog plašta u SDP-u u kojem je bio čak i zaposlen.
Kako je lako živjeti na političkim daskama koje život znače uz Barbira, vidio je Ivica Puljak na svakoj sjednici Gradskog vijeća koja se svela na brzo izgarajuće oporbene rakete i ideje poput onih da se, e to će se godinama još prepričavati, u modnu policajku nadogradi funkcija Ane Dorotić Čaljkušić, jedne od onih koje satima sjede u vijećnici da bi bile – većina. Možda na poticaj Magdalene Matijević koja je te sate koristila za sklapanje modnih kombinacija s internet platformi i titulu najneaktivnije vijećnice. A poteštat je u nekom svom filmu jer nakon dana i dana putovanja, iskustveno se branio na svaku mini-aferu kojih nije manjkalo i u svako to objašnjenje dodao barem jedno spominjanje HDZ-a.
E taj HDZ u lokalnom parlamentu iskoristio je sve Puljkove promašaje i krive odabire toliko tragikomično da se o njima pričalo u trajanju jednog prosječnog štrajka radnika Čistoće. Par sati, da.
Kozmetičke promjene u vijeću nadvisio je ulazak Tomislava Šute među svoje u HDZ-u, a sva politička neslaganja zatro je odlazak Mostove Ivane Ljulj Cvitanić u Državno izborno povjerenstvo. Odlazak najkonstruktivnije, studiozne, pedantne lokalne parlamentarke koja se nije libila govoriti što joj je na srcu, makar je programsku suradnju Ivica Puljak zamišljao posve drugačije. Taj odlazak uspoređivali su kao da Hajduku ode Marko Livaja.
Kompletan grad uskomešao se zbog jednog kontejnera i dočekao da se o tome najprije satima raspravlja na Gradskom vijeću, a onda i u udarnim terminima nacionalnih televizija, ali huk sa Spinuta polučio je rezultat. Kontejneri se zato par sati nisu micali zbog štrajka Čistoće kojoj je na čelu jedan Imoćanin. Dobri su ljudi ti Imoćani, pa i onda kad treba višak splitskih kanti od 80 litara proslijediti prema svom rodnom kraju. A novi direktori u gradskim firmama i ustanovama prvo bi odradili red žalopojki, val čuđenja i zgražanja nad stanjem od ranije, a onda bi prečesto na tome i ostali. Što se štrajka Čistoće tiče, neveliku su povišicu dobili radnici, a nije ni da su dotad bili na dnu hranidbenog lanca.
Nervoza se zato lancima mogla potezati iz Vodovoda, Puljak je pošto-poto odlučio maknuti direktora koji je postao friški šef HDZ-a, ali zapinjao je jer u tvrtki nema apsolutnu vlast nego ovisi o desetak okolnih gradova i općina. Kad se već procedura natezala do granica pucanja, rupe u propisima i zakonu postale milimetarske, i Šuta se povukao. No, kad je već bilo jasno da prije ili kasnije odlazi iz ove tvrtke širokogrudno je povećao plaće radnicima za respektabilnih 18 posto.
I ekipa s Brda svojim prosvjedima je mic po mic istjeravala istinu u ekocidu u Sjevernoj luci pa čak natjerala i Državni inspektorat da reagira i objavi seriju nalaza u kojima je bilo svega samo ne normalnih vrijednosti.
Da je Puljkova administracija sve samo ne sposobna i funkcionalna pokazalo se na primjeru samo jedne situacije koju je protežirala sada bivša pročelnica za gradsku imovinu Maja Đerek. Nije valjda bilo adrese na koju nije poslala kakvu opomenu ili prijetnju deložacijom, redom iz opravdanih razloga, a onda kada je dirnula u problem privatnih dječjih vrtića naišla je na nahuškane roditelje od strane gazdarice i gradonačelnika kojemu je bilo važnije zaštiti svoju glavu od prozivanja da nema mjesta u vrtiću nego se suočiti s nezakonitostima zbog kojih je vrtićka djelatnost postala unosan biznis.
Poprilično se zato ta Puljkova administracija zalagala za hitan početak kopanja tridesetak metara duboke jame usred grada i usred turističke sezone nasuprot općine – kopanja Small Malla, hotela koji bi s golemom garažom trebao dobiti fizički oblik nakon tri desetljeća trakavica prodaje, prijenosa građenja, stečaja, sudskih sporova i drugih bravura i egzibicija.
Banovina je isproducirala novu odluku o javnom redu i miru, kojom se s tristo eura kažnjava pišanje, povraćanje i divljanje u gradskoj jezgri. Slatko je bilo zato gledati bar pijani ispad redom stranaca u užoj gradskoj jezgri kad su ih iza kantuna već čekali policajci i komunalci. Uvođenje komunalnog reda u gradu zato je dobilo alkarski rečeno “pogodak u ništa” jer je ista ta administracija iz Banovine doživjela još jednu blamažu za koju će se, ispada tako, posljedice tek zbrajati. Amaterski, posve amaterski, i to nakon što su javno upozoreni da će im odluka pasti zbog javnog savjetovanja.
Da je krvav ispod kože, Puljak je pokazao kada je dao negativno mišljenje da na čelo Multimedijalnog kulturnog centra bude imenovana Tamara Visković, isti taj Puljak koji se kunio, a i izbore je dobio na toj trampi, da mu stranačka iskaznica neće biti jedini uvjet odabira. I zbilja nije bila već i osvetnički nastrojeno razmišljanje. I da sve ne bude tako crno-bijelo, u jednoj se epizodi pobrinula Natalia Tafra Bazina, bivša vijećnica Puljkove stranke koja se prijavila na natječaj za ravnateljicu Muzeja grada, a onda ipak nije izabrana. I negativna reklama je reklama!
Makar i onda kada treba zalupiti vrata za ljudima koji su do još jučer bili u stranačkim grupama i uz PR savjete kreirali javno mnijenje. Za poznavatelje prilika razlaz s Đerek od prvog je trenutka bio neminovan, koliko god to čudno zvučalo. Najpoznatiju hrvatsku zviždačicu medijski su iskoristili Puljak i njegova ekipa, kao štit teze da im je javno ispred privatnog, a onda zvijezdu stavili pod petu špic postola. Nekad stup tog renesansnog Splita, sada tvrdoglava i hirovita napast.
Smoje se vratio doma, u cijeloj godini posvećenoj u njegovu čast. Uz pjesmu i veselje, dok netko nije prolio plavu pituru po brončanoj skulpturi ili do trenutka kada nije postao javni zahod.
U tjednima durenja i inata, neuspjeha i padanja na ispitima, neki dani imali su i pozitivne tonove. Konačno je završen projekt Četiri palme, splitski Promet s Miroslavom Delićem na čelu je doživio ekspanziju, sve je vidljiviji rad i Siniše Gašparevića kao direktora Parkova i nasada, splitske osnovne škole jednoglasno su se dogovorile o uvođenju zabrane korištenja mobitela na vrijeme nastave i školskog odmora, a krenulo se kopati i na Žnjanu. Bit će toga još, rekao bi hajdukov sportski direktor Mindaugas Nikoličius…