Sudamja je posvetu Gradu i njegovim građanima, kroz stoljeća do danas. Sudamja je i prigoda za zajedništvo i ponos kojim nitko ne prisvaja ništa i nitko nije iznad nikoga, i to baš eto kada se slavi Split i sveti Dujam koji gleda odozgo i podsjeća na blagoslov življenja u najlipšem dijelu svijeta. Splitska je svojstvenost kritika, u kojom često nema ništa zlonamjerno i osobno, ali ima težnja za uvijek jačim i boljim. Kroz vjekove je bilo, i bit će kao pokazatelj da je svima stalo do Splita.
U svojim ulogama i u svom vremenu potreba je svih za ostavljanje traga. Motiv i cilj ne smije se izgubiti, ma kakvim različitim ljudskim, profesionalnim ili političkim predznacima bili obilježeni.
Predsjednik splitskog Gradskog vijeća Željko Domazet više od četiri desetljeća bio je profesor na FESB-u, a jedan je od rijetkih političara koji se ne libi javno kritizirati ni svoje stranačke kolege. Na sjednicama koje suvereno vodi i usto uz dozu zdrave šale, karakteriziraju ga kao staloženu osobu koja će razgovorom, i tonovima koji nisu povišeni, doći do rješenja.
– Ne bavim se politikom profesionalno, ali pratio sam i ranije političke procese kao svaki obrazovani građanin. Vidio sam da postoji prostor za poboljšanje pa sam se aktivirao s kolegama, ali isključivo s ciljem napretka grada. Predsjednik vijeća je, to morate znati, prvi među jednakima, a imamo precizan Poslovnik i pravila. Osobno sam stvarno bio u prilici da vodim sjednice koje ponekad budu bučne i temperamentne, ali sve je to je dio ovog našeg mediteranskog podneblja i izričaja. I znate, prije sam sudjelovao u radu fakultetskih vijeća i Sveučilišnog senata, gdje se raspravljalo o važnim pitanjima, ali na sjednicama gradskog vijeća raspravlja se mnogo dulje nego na drugim institucijama, jer se ovdje radi o politici. Svi žele biti viđeni, svi žele da ih se čuje, što onda svakako dovodi do duljeg trajanja sjednica – priča nam Domazet.
Dopušta Željko i razvoj polemike, jer cilj je, kaže, uvijek napredak grada.
– Srećom, ljudi poštuju moje godine, pa čak i kad dođe do manjih nesuglasica i zapravo u većini slučajeva stanu kad ih to zamolim. Ja volim čuti mišljenja i dobronamjerne kritike koje mogu pridonijeti boljitku, a uz to i svi imamo pravo na svoje mišljenje, iako se može razlikovati od mog.
Domazetu je nakon splitske srednje Tehničke škole Nikola Tesla zapravo sve bilo vezano za FESB gdje je diplomirao, magistrirao i doktorirao. Kao stipendist je radio u Njemačkoj, sudjelovao je i u radu UNESCO-vog kursa robotike u Budimpešti, djelovao je i u Sloveniji, posebno na projektima koij su bili usko vezani uz njegov mikrosvijet – strojarstvo.
– Prije nekoliko mjeseci otišao sam u mirovinu nakon 44 godine rada na fakultetu, a koliko je živo Sveučilište, toliko sam zapravo i ja proveo na fakultetu – što kao student, a onda kasnije i kao nastavnik. Iskustvo s fakulteta mi je pomoglo i u radu u vijeću. Kada sam proučavao rad prethodnih vijeća, primijetio sam da se godišnje održavalo nekih desetak sjednica. Mi smo prošle godine zasjedali dvadeset puta i inzistirali smo na tome da se važne odluke donose kroz vijeća. Veseli me što su neke odluke, poput kredita za Žnjan, usvojene, jer će to omogućiti pokretanje značajnih projekata – veli pa priznaje.
– Po struci sam tehničar i volim kada je količina ostvarenog proporcionalna uloženom trudu, vremenu i znanju, točnije kada je stupanj iskorištenja što veći. Kod benzinskih motora to je oko 30 posto, dok je kod elektromotora puno veći. U politici bih volio da je sve efikasnije – od državne do najniže razine. Tada bi svima bilo ugodnije. Primjerice, ako odlučimo postaviti podzemni kontejner, to bi trebalo biti provedeno u 15 dana, a ne 15 mjeseci. Također, trebalo bi smanjiti broj javnih nabava, papira, procedura i žalbi. Sve to stvara nepovjerenje i frustrira ljude, osim onih koji loše obavljaju svoj posao.
Posao mu je, silom prilika, usko vezan i uz rad službi Grada…
– Velika je ta ekipa, oko četiristo ljudi, ali da ste privatni poduzetnik, vjerojatno ne bi trebali toliko zaposlenika. Kad smo preuzeli vlast podno Marjana, napravili smo malu reorganizaciju, ali nitko nije bio otpušten ni proganjan. Nismo šikanirali ljude i trudili smo se izvući maksimum kako bi zajednički ciljevi bili ostvareni što bolje i brže. Najveći problem je bio, a i sad je, u Odjelu za graditeljstvo koji izdaje dozvole, posebno nakon nezgodnih uhićenja kod nas i u Zagrebu. Često su dolazile inspekcije u taj resor, DORH, i ljudima je stresno raditi, pogotovo jer svaki projekt nosi sa sobom visoku financijsku vrijednost. Zakoni u tom području često se mijenjaju, što dodatno otežava situaciju, pa ljudi hodaju po jajima, kako se ono kaže, a svakako imaju previše posla.
Četrdesetak godina igra mali balun s profesorima, čak i nakon umirovljenja je ostao u profesorskoj ekipi. Voli i tenis, karte i balote, a uz to je i dalje aktivan u struc jer radi na europskim projektima i za industriju, prema potrebi i volji jer u mirovini barem malo treba ubaciti – u ler.
– Svake godine se na Sudamju ljudi okupljaju da se provesele, druže i uživaju, a ove godine je uz to još zaista bogati program manifestacija i događanja. Ne sjećam se da je u posljednjih desetak dana bilo preko pedeset događanja u par dana – od koncerata, izložbi, predstavljanja monografija i mnogih drugih kulturnih i sportskih događanja. Svi su mogli pronaći nešto za sebe, ali je bitno da se družimo, budemo veseli i doprinesemo napretku Splita! Na dobro vam došla Sudamja!
