Nadstranački ili nestranački. Iznad, ispod, ispred ili pokraj stranke. Jednostavnije možda Zoran Primorac, čovjek koji nije učlanjen u HDZ, ali kao da je. Čovjek kojega je ta stranka, iako najveća stranka u Hrvata, s tisuće i tisuće članica i članova od 3 do 99 godina, iskoristila kao nedostojnog takmaca dosadašnjeg predsjednika i primila poruku birača k srcu – da eksperimentirati ili barem nalik eksperimenti s čovjekom izvana više ne pale.
Kao da nisu naučili lekciju iz Splita od prije gotovo tri godine kada je Zoran Đogaš, čak i iz iste poslovne branše kao i Primorac, doživio izborni poraz kao čovjek bez stranačke iskaznice.
Eto, kao da u HDZ-u nema onih koji bi “svoje znanje, energiju, životnu volju, obitelj, poslovne obveze i slobodno vrijeme podredili Hrvatskoj”, istupili ispred skupine i krenuli u boj. Ima ih, barem onih koji to mokro snivaju, ako već to ne zamišljaju dok aplaudiraju poraženom iza njegovih leđa. Ima ih, nesvjesnih valjda da se u Hrvata stvari rješavaju na dojam, ne izborni program. Rješavaju pomoću mjerne jedinice – berekin, toliko valjda jednostavne da pobijediš uz mantru koju izgovoriš milijun i jedan put, a u nju staviš dvije riječi zbog kojih se busaju najjači. Staviš – Hrvatsku, i staviš HDZ.
Zoran Đogaš na prijevremenim izborima u Splitu, u srpnju 2022. godine, u drugom krugu dobio je 13.243 glasa Splićanki i Splićana, a s 27.496 glasova pobijedio je Ivica Puljak. Nepune tri godine kasnije, Dragana Primorca je u Splitu zaokružilo 13.477 ljudi, a premoćno je i ovdje slavio Zoran Milanović, s 41.241 glas podrške.
“Dragane, nije dobro…”, rekao bi i zadarski performer, aktualni gradski vijećnik Enio Meštrović, samo kao kultni Ričard u jednom od svojih skečeva “Zlata OdZadra”.