U 86. godini preminula je Pavica Gvozdić. Vijest je to koja će silno ražalostiti hrvatsku kulturnu a napose glazbenu javnost. Jer otišla je velika pijanistica i pedagoginja, uz Vladimira Krpana i Sretnu Meštrović zadnji izravni izdanak zagrebačke pijanističke škole legendarnog Svetislava Stančića, piše Jutarnji list.
Otišla je samo nekoliko dana prije proslave pet desetljeća Koncertne dvorane ” Vatroslav Lisinski” na čijem je otvaranju sudjelovala uz Ružu Pospiš Baldani i Milana Horvata. Već tada je bila medju najboljima, poštovana i omiljena kod publike, struke i kolega, pijanistica vrhunskih vrijednosti koja je obišla svijet.
Iz njezine rane biografije ostaje pariško usavršavanje kod Magde Tagliaferro te pobjede na Medjunarodnim natjecanjima u Munchenu i Parizu, nakon kojih slijedi karijera koja broji stotine solističkih nastupa kao i onih uz orkestre i dirigente svjetskoga glasa. Muzicirala je diljem Europe, u Kanadi, Japanu …i. svirala golem repertoar klasične i suvremene glazbe, napose i hrvatskih autora. Bach, Beethoven, Debussy, Bartok, Brahms, Chopin…bili su joj omiljeni autori ali i svi oni s čijom je glazbom mogla iskazati svoj temperament, muzikalnost, napose studiozan pristup koji je kao i svi Stančićeva djaci prenosila svojim studentima poštujući im individualnost. Od 1975. bila je profesorica a od 2008. prof. emeritus zagrebačke Muzičke akademije dok je u Kanadi, Portugalu, Japanu i na Kubi održavala majstorske klase. Godine 1988. njezino je ime uvršteno u 100 najznačajnijih pijanista 20. st. Enciklopedije suvremenih pijanista objavljene u Moskvi. Snimila je brojne nosače zvuka i dobila sve nagrade u domovini. Od karijere se uz ovacije oprostila 28. travnja 2019. cjelovečernjim koncertom u Hrvatskome glazbenom zavodu.
Iz Lisinskog su javili:
-Danas nas je napustila istaknuta koncertna pijanistica i pedagoginja Pavica Gvozdić. Ovu umjetnicu pamtit ćemo po istančanim interpretacijama te po suptilnoj i predanoj gesti koju je unosila u svoje izvedbe kako klasične glazbene literature, tako i suvremnih – pogotovo hrvatskih – skladatelja. Pavica Gvozdić temelj je hrvatskog pijanizma i osnovica pijanističke pedagogije. Pavica Gvozdić bila je, uz Ružu Pospiš Baldani, solistica prvog povijesnog koncerta kojim se Dvorana Lisinski otvorila prije velikih 50 godina. Pavica Gvozdić je i ove godine proglašena počasnom članicom Dvorane Lisinski, a svečana sjednica na kojoj joj se trebala uručiti ova čast, dogodit će se 29.12. Studirala je glasovir na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi Svetislava Stančića i usavršavala se kod Magde Tagliaferro u Parizu. Pobjednica je 10. Međunarodnog glasovirskog natjecanja u Münchenu 1961. godine, a godinu poslije i Natjecanja Magda Tagliaferro u Parizu, osvojivši i posebnu nagradu Maurice Dandelot. Nastupala je u većini glazbenih središta Europe, Kanade, u Kubi i Japanu. Uz recitale, ostvarila je niz hvaljenih nastupa uz pratnju orkestara i dirigenata kao što su Lovro pl. Matačić, Antonio Janigro, Milan Horvat, Kurt Sanderling, Leopold Hager i Carlo Zecchi. Ostvarila je repertoar širokih razmjera, koji obuhvaća tridesetak koncerata za glasovir i orkestar i gotovo sva važnija solistička djela glasovirske glazbe od baroka do 20. st. Cijenjene su njezine interpretacije skladbi Johanna Sebastiana Bacha, Ludwiga van Beethovena, Frédérica Chopina, Roberta Schumanna, Franza Liszta, Johannesa Brahmsa, Claudea Debussyja, Sergeja Prokofjeva, Béle Bartóka. U programe je često uvrštavala djela hrvatskih skladatelja, posebice Dore Pejačević, Borisa Papandopula, Davorina Kempfa, Stanka Horvata koji joj je posvetio nekoliko skladbi. Snimila je i nosač zvuka naslovljen Četiri desetljeća hrvatske glasovirske glazbe (Croatia Records, 1995.).
Pavica Gvozdić posjedovala je jedinstvenu umjetničku osobnost. Svojim temperamentom, senzibilitetom i nepatvorenom iskrenošću muziciranja već više od šezdeset godina oduševljavala je poštovatelje glazbene umjetnosti u domovini i inozemstvu. Izgradila je vlastiti pijanistički stil u kojem dominira „intuitivnost pristupa i ‘osjećajno čitanje‘ partiture, no nikada ne skrećući u krajnost samovoljnog tumačenja glazbe. Prirodnost pijanističkog pristupa Pavice Gvozdić pomogla joj je da sačuva svježinu u izvođenju, sposobnost uvijek ponovnog čuđenja pred ljepotom glazbe i radost muziciranja te jednostavne mudrosti dostupne samo iskrenom i senzibilnom umjetniku“ (Bosiljka Perić-Kempf).
Od 1975. bila je profesorica, a od 2008. profesor emeritus na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, gdje je odgojila desetke uspješnih pijanista. Uz redoviti pedagoški rad u domovini, održala je i brojne majstorske tečajeve na sveučilištima i konzervatorijima u Kanadi, na Kubi, u Portugalu i Japanu. Ruska enciklopedija Suvremeni pijanisti (Moskva, 1998.) uvrštava je među najveća pijanistička imena 20. stoljeća.
Dobitnica je brojnih nagrada, među njima Nagrade Milka Trnina (1965.), Vladimir Nazor (1968.), Vjesnikove nagrade Josip Štolcer Slavenski (1971.), Marul (1988.), Orlando (1994.) kao i nagrade Porin za životno djelo (2018.).