Zoran Miličević osuđen je 2007. godine na 10 godina zatvora zbog ubojstva supruge Mirjane iz 2001. godine. U tom je razdoblju promijenio nekoliko kaznenih ustanova u Hrvatskoj, od istražnog zatvora u Splitu, pa do zatvora u Zagrebu, kaznionice u Lepoglavi te zatvora u Puli, piše Jutarnji list.
Još za vrijeme izdržavanja kazne, u prosincu 2012. godine, u periodu kada se nalazio u pulskom zatvoru, Milićević je podigao tužbu protiv države u kojoj je tvrdio da je kaznu izdržavao u ponižavajućim uvjetima koji se protive odredbama Ustava RH, odredbama o izvršenju kazne zatvora, kao i CPT Standardima Vijeća Europe.
Na prvo je ročište čekao skoro punih 12 godina, a kada je predmet početkom prošlog tjedna konačno dodijeljen sutkinji Općinskog suda u Splitu ekspresno je riješen u samo tri dana, donesenom presudom protiv Republike Hrvatske.
U tužbi je Miličević naveo da je cijelo vrijeme boravka u zatvoru bio “smješten u neadekvatnim uvjetima, da je riječ o prenapučenosti i lošim higijenskim uvjetima nedostojnim čovjeka”.
– Za vrijeme boravka u zatvoru u Split moje zdravstveno stanje je postalo kritično, dijagnosticirano mi je trovanje krvi, nategnuće jetre, kronični gastritis, iritacija crijeva, poremećaj u prehrani, cista na desnom bubregu, vidljive promjene na koži i oštećenje kralježnice, a u zatvoru mi nije pružena adekvatna liječnička skrb.
U zatvoru u Zagrebu smješten sam u spavaonicu neadekvatne veličine sa još sedam zatvorenika, u kojoj se nalazio i sanitarni čvor, koji nije bio potpuno odijeljen od prostora za prebivanje i bez adekvatne ventilacije, u istoj sobi u kojoj se konzumirala hrana, što je boravak u prostoru činilo nepodnošljivim i ometalo privatnost svih osoba smještenih u prostoriji, žalio se Miličević.
Dodao je da su zatvorenici na otvorenom mogli boraviti samo dva sata dnevno, što je prema njegovom mišljenju bilo nedostatno s obzirom na zatvorske uvjete. Rekao je da je u Lepoglavi bio smješten u sobi neadekvatne veličine sa još 11 zatvorenika.
– Najviše problema bilo je u zatvoru Remetinec gdje je šest zatvorenika boravilo u ćeliji s WC-om s leptir vratima, što mi je povrijedilo pravo na intimu. Najveći je problem bilo to što nije bilo zraka, a posljedice na zdravlje osjećam i danas. Isti uvjeti su bili u Lepoglavi, samo što sam tamo dodatno trpio maltretiranja zatvorskih čuvara, dnevne i noćne pretrese i slično. Zbog svega danas imam rinitis, kronične alergije, cistu na bubregu i druge, naveo je Miličević u tužbi.
Tuženik, odnosno Republika Hrvatska, usprotivila se tužbi i istakla prigovor zastare. Predstavnici države tvrdili su da je “smještaj tužitelja odgovarao svim zdravstvenim, higijenskim i klimatskim prilikama, da su sve prostorije bile čiste, suhe, opremljene dnevnim i umjetnim svijetlom, da postoje prekidači za hitne pozive, zaštitu od požara, da su opremljene radijatorima, te da se može konstatirati kako umanjena prostornost nije takvog karaktera da bi utjecala na povredu prava osobnosti, u smislu kršenja ili povrede temeljnih prava tužitelja.”
No, sud je utvrdio da zatvorski uvjeti na koje se Miličević žalio ipak nisu bili adekvatni. Tako je utvrđeno da je u Lepoglavi sobu od 16 metara kvadratnih dijelio s još petoricom zatvorenika, sobu od 9,25 kvadrata s trojicom zatvorenika, a sobu od 29,99 kvadrata s još 11 zatvorenika.
– Iz navedenih podataka o površini soba u kojima je tužitelj boravio u Kaznionici Lepoglava proizlazi da je kroz cijelo razdoblje boravio u prostoru bez potrebnog minimalnog prostora od tri metra kvadratna, naveo je sud i dodao da prema Zakonu o izvršavanju kazne za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4m2 i 10m3 prostora.
Da je kaznionica u Lepoglavi prenapučena, posvjedočio je i viši stručni savjetnik u odjelu tretmana u toj ustanovi.
– Svaki zatvorenik nije imao propisanu kvadraturu od 4 m2 i 10 m3. To nije bilo moguće zbog prenapučenosti zatvorskog sustava, jer je kaznionica predviđena za 392 zatvorenika, a u njoj se u to vrijeme nalazilo preko 500 zatvorenika. No, to je jedini uvjet koji nije bio ispunjen, rekao je Z. M.
Milićević je tražio 50 kuna odštete za svaki dan proveden u zatvoru, odnosno 63.450 kuna ili 8.421,26 eura, a sud mu je to i dosudio, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Osim toga, RH mora platiti 5455,60 eura sudskih troškova. Presuda je nepravomoćna i protiv nje obje strane imaju pravo žalbe, piše Jutarnji.