Večeras je naša fešta, odjekivalo je s Poljuda nakon velike pobjede, može se ustvrditi pobjede koja potvrđuje da je Hajduk zreo za titulu prvaka. Tribine su ludovale, pogotovo kad je službeni spiker Vedran Očašić pustio:
– Samo jednu želju imam, moj živote ludi!!!
Ta jedna želja se zna i evo dvadeset godina će biti sljedećeg svibnja od posljednje titule prvaka. Sada su tribine „namirisale krv“, ovo je pobjeda koja šalje poruku da je Hajduk konačno spreman. I na temelju ove pobjede tražit će se pobjeda u svakoj sljedećoj utakmici. Neće biti lako, ali nakon doživljenog na Poljudu u nedjelju navečer, Hajduk nema izbora nego tako. Ići po pobjedu u svakoj utakmici i juriti prema naslovu prvaka. Da, još je rano, 15 kola je prošlo, ali ovo je taj trenutak. Dinamo je ostao sedam bodova iza Hajduka, Rijeka je na samo minus tri, ali i Rijeka će doći na Poljud za dva tjedna na megdan. Pa da vidimo…
Utakmica, kako se i očekivalo. Tvrda i bespoštedna, lišena estetike. Ukupno tek devet udaraca, četiri u okvir, ali ovo će vas – zapanjiti. Dinamo je u drugom poluvremenu ostao bez udarca! Ikakvog udarca prema Lučiću. Bez Petkovića, Mišića, Sučića, Ademija… Dinamo nema silinu, nema moć, pa ni mogućnost uzvratiti. Istina, Hajduk je grčevito branio pobjedu na kraju, valjao se po terenu, otezao i na sve načine zadržavao vrijeme, pa su i skupljači lopte „dali ruke“. Ništa neočekivano, ali to ne može prikriti nemoć Dinama.
Hajduk je konačno pobijedio u krucijalnoj utakmici i teorem Gorana Milovića arhivirao na duže vrijeme. Barem se nadamo da se više nećemo vraćati na njegovu „kad god treba, mi useremo“. Ili ćemo ostati oprezni? Za to će se, sigurni smo, pobrinuti Gennaro Gattuso sa svojim stručnim stožerom. On neće dopustiti euforiju i hodanje po oblacima, jer zna da ga u subotu čeka Gorica i da ta tri boda vrijede jednako kao i ova s Dinamom. Jest na papiru tako, ali ova tri boda nose za Hajduk toliko potrebnu dozu samopouzdanja, ali i povratak na pobjedničke staze nakon dva boda iz posljednje tri utakmice.
Sudac Patrik Kolarić je muški odradio derbi, pustio da se igra na granici prekršaja (ukupno 21). Teško je s tribina procijeniti je li negdje pogriješio, ali držao se kriterija, razgovarao s oba trenera. Na kraju mu je i VAR pomogao kako bi Roga prije vremena poslao u svlačionicu. Možda je prekršaj Torrentea na Krovinoviću nešto ranije propustio suditi, ali tko će sve pohvatati…
