Preminuo je Pjero Filipović Grčić. Onima kojima je imalo poznata klapska pjesma ne treba posebno objašnjavati tko je on bio. Malo je reći legenda, bas profundo koji je obilježio klapsku pismu pokraj Cetine jer bio je vjeran svom Cetinskom kraju – preko čuvene klape Sinj, crkvenog zbora koji je veličao pjesmom mise uz blagi lik Gospe Sinjske pa do klape Vrilo iz Obrovca Sinjskog.
Opaka bolest, koja u ovo vrijeme ima neželjene note, bila je jača od njegovog prepoznatljivog i izražajnog glasa, a tek stasa i uloge veseljaka i najpozitivnijeg lika gdje god ste ga vidjeli i našli – preko sinjske Pijace ili kilometrima daleko od svog rodnog krša. Jedinstven i neponovljiv.
–Bio je bolestan, prognoze nisu bile dobre, ali mi nismo vjerovali u njih. Slavuj prije nego umre najbolje pjeva, onda mu kapljica krvi padne na kljun i umre. Tako je bilo i s našim Pjerom, išli smo na gostovanje na Pašman, tamo je bio najveseliji. Čudo se nažalost nije dogodilo, a Bog sebi uvijek uzima najbolje – tužno nam je gutajući suze ispričao Milivoj Petričević, dugogodišnji predsjednik KUD-a Vrilo pri kojem je djelovao muški klapski sastav.
Tužna vijest odjeknula je njegovim rodnim Sinjem jer baš je Pjero bio među onima koji odlučili s izvora Cetine pustiti svoje dinarske glase da klapskom rijekom plove sve ove godine. Ostat će u librima zapisano, kao što će se još mjesecima pričati o gubitku koji se dogodio kad je nevrijeme paralo ovaj dio zemaljske balote. Kazali su neki, kao i da je nebo plakalo…
Jer tužni događaji s desne strane klape, gdje su smješteni basevi, nikako da prestanu. Među rajske pozicije prvo se smjestio Ante Milun, onda i Željko Župić-Pujo, a sada i Pjero.