U ponovljenom suđenju za pucnjeve u narodnjačkom klubu Oaza
u Kaštelima u svibnju 2009. godine, Ante Grgić nepravomoćno je osuđen na
jedinstvenu kaznu od tri godine zatvora, čak dvije godine manje nego na prvom
suđenju koje je okončano u lipnju 2010. godine.
Vrhovni sud ukinuo je presudu i vratio je na ponovno suđenje
kako bi se detaljnije utvrdile okolnosti samog djela. Između ostalog, naložili
su i da vještak balističar utvrdi koga je Grgić prvo ranio, Mihaela Baruna ili
Tomislava Šoljića.
Na prvom suđenju, Grgić je osuđen za dvostruki pokušaj
ubojstva i opće opasnu radnju, dok je na koncu drugog osuđen za pokušaj
ubojstva s prekoračenjem nužne obrane, nanošenje teške tjelesne ozljede, također
s prekoračenjem nužne obrane te opće opasnu radnju s izravnom namjerom.
Pojedinačno, za pokušaj ubojstva dobio je dvije godine,
tešku tjelesnu šest mjeseci te za opće opasnu radnju 10 mjeseci zatvora. Grgić
je u pritvoru proveo dvije godine zatvora tako da mu preostaje godina zatvora u
slučaju da Vrhovni sud potvrdi ovakvu presudu.
Grgić je zapucao na Baruna i Šoljića jer su mu radili nered
i diskoteci i maltretirali goste. Zaštitari ih nisu uspjeli spriječiti pa je
Grgić posegnuo za pištoljem. Barun je pogođen u leđa te je ostao invalid, dok
je Šoljić ranjen u nogu.
Grgiću je nakon incidenta u Oazi izgorio plažni objekt, a na
jednog od premlaćenih redara je pucano te mu je u zrak dignut Mercedes.